VIJENCI I KAKTUSI Složnim izborom sudaca Ustavnog suda začeta je Velika koalicija SDP-HDZ

Poziv predsjednika Sabora NA MINUTU ŠUTNJE U SPOMEN NA VJEČNOG STIPICU RADIĆA I DRUGOVE, ubijene jer su zahtievali hrvatsku državnost, doživjeli smo i kao minutu šutnje u spomen govorničkoj vještini, preminuloj u Hrvatskom saboru

RTL DANAS

Subota, RTL TV, 18.30

Voditeljica Ana Brdarić Boljat još nije naučila da se na poslu ne pojavljuje u dekolteu ili bilo čemu što odvlači pažnju gledatelje od onog što voditeljica čita. Događaj dana bilo je hrvatsko nogometanje s Češkom u Francuskoj i baklje, petarde ter topovski udar bačeni na teren. Željko Cvrtila, stručnjak za sigurnost, na HRT-u kaže “krivi su oni koji su osiguravali utakmicu”, sličnog je mišljenja i drugi stručnjak za sigurnost koji se više ne slika s lulom i bradom, g. Mate Laušić. RTL TV misli drugačije. Tu su komentari i izvještaji, da ne kažem izvješća, intonirani hrvatstvom. A obje naše stranke, HDZ i SDP, također se ispričavaju nekome zbog nečega, umjesto da od Francuza traže ispriku. Nije prvi put da HDZ i SDP misle isto. Buduća Velika koalicija začeta je nedavnim dogovorom o izboru sudaca Ustavnog suda. Most im je ostao kost u grlu.

DODJELA NAGRADA ‘VLADIMIR NAZOR’

Nedjelja, HRT 1, 20.35

Sat vremena su prvaci naše kulture i umjetnosti primali iz ruku ministra kulture g. Zlatka Hasanbegovića svoje diplome za životno ili godišnje postignuće. Godišnju nagradu “Vladimir Nazor” za film primila je Ivona Juka osobno za svoj (i sestrin) film “Ti mene nosiš”, što je etična odluka žirija, budući da autorica nije u milosti. Svečanost je održana u prostoriji u kojoj se nekada za dugim stolovima smještenim poprijeko čitalo, učilo i naučilo za ispite i diplome (naročito kolegice), a danas su to ostaci ostataka nekoć slavne dvorane Nacionalne i sveučilišne knjižnice, od koje smo večeras vidjeli samo dvije-tri (ne cigle na putu nego) stolne svjetiljke s brojevima i onaj visoki ovalni šank pred koji se dolazilo po posuđene knjige. Iako su se organizatori potrudili da uzduž dvorane postave redove stolica, sve skupa je vapilo za nekim svečanijim ugođajem u prikladnijem prostoru. Možemo se sporiti oko toga je li to Hrvatsko narodno kazalište, Lisinski ili čak Hrvatski glazbeni zavod ili Preporodna dvorana, ali nesporno je jedino to da je ovu gnjavažu trebalo prenositi na Trećem programu koji i tako nije nizašto drugo nego za kulturu.

PLODOVI ZEMLJE

Nedjelja, HRT 1, 12.32

Uvaženi g. reporter Mladen Stubljar, jedan od najboljih koje HRT ima, javlja se iz ribarnice u Rijeci. Opet jako maše rukama. Objema. Bilo bi lijepo da u ušima ima slušalice iz kojih samo njemu grme početni taktovi nečeg patetičnog (Mahler? Beethoven?) ili na drugi način jakog (Bersa? Stjepan Šulek? Stanko Horvat?) u izvedbi Simfonijskog orkestra HRT-a. Tada bi mahanje ekspresivnog g. Stubljara, pred krepanim ribama (srdele? inćuni?), napokon i za nas dobilo neki smisao. Dirigira čovjek, pa to ti je. Drugi put, kad se dinamični Mladen bude javljao s nekih oranica, šuma, iz kojekakvih voćnjaka ili s palube nekog morskog plovila, neka prethodno iz Tehničkog muzeja na revers uzme walkman i samo si utakne slušalice, a mi ćemo si sami dočarati glazbu. Ili da se zaposli kao dirigent i napokon radi posao na kojem se nijemo može bez ostatka predati akcentuiranju svojih glazbenih zamisli? Toliko je bio dobar da smo ga samo gledali. Nismo bili u stanju čuti ni riječ od onoga što nam je pokušao priopćiti iz ribarnice danas prebogate ribama koje ne čuju i pred ravnodušnom prodavačicom koja je gledala nekud u stranu i mislila si da kad će već i ta ura od marende.

HRVATSKI KRALJEVI

Nedjelja, HRT 1, 21.32

Cjelokupni dokumentarno-igrani opus Domagoja Burića o kraljevima i republikama nečijom se teškom greškom prikazuje navečer na Prvom programu. Burićevo nimalo jeftino fantaziranje o tome kaj su jeli naši stari i kak je nekad bilo spada u školski/obrazovni program (čija je nova šefica gđa Burić), tj. na Drugi program ujutro za đake besplatno, dakle, pred publiku koja to mora gledati.

TV KALENDAR

Ponedjeljak, HRT 1, 11.43

Na današnji dan, 1928. godine u Kraljevini SHS, usred beogradske skupštine, ubilo Stjepana Radića. Oni koji su čitali izvatke skupštinskog zapisnika znaju koliko je nemilosrdno vrijeđao svoje buduće ubojice, a i oni njega. Daleko su iza nas ta nekulturna vremena. Današnji naši saborski zastupnici kao vrhunac svoje govorničke karijere mogu doživjeti da ih saborska straža, po odluci predsjednika Sabora, odstrani iz sabornice, što je isto kao da te učitelj istjera iz razreda i ne jamči ti nikakvo mjesto u povijesti. Ne kažemo da bi naši parlamentarci trebali usred rasprave hvatati zaklon i jedni na druge pucati iz kalašnjikova, nego želimo reći da mi sada nemamo ni jednog dobrog govornika. Zato smo današnji poziv predsjednika Sabora na minutu šutnje u spomen na vječnog Stipicu Radića i drugove, ubijene jer su zahtievali hrvatsku državnost, doživjeli i kao minutu šutnje u spomen govorničkoj vještini, preminuloj u Hrvatskom saboru.

Komentiraj