Bilo da je riječ o povratku u mladost, kolekcionarstvu ili trendu – vinil u zadnjih deset godina u svijetu, odnedavno i u Hrvatskoj, dobiva sve veći broj poklonika, a glazbeni znalci predviđaju da bi u budućnosti uz ‘streaming’, kao potencijalno dominantnom načinu distribucije i slušanja glazbe za masovnu publiku, ta crna plastična ploča s rupom u sredini jedina mogla opstati kao nosač zvuka zahvaljujući strastvenim kolekcionarima.

Agencija Nielsen Soundscan u izvještaj “The State of Music 2015” iznosi da je lani prodano 11,9 milijuna vinila, dok je prije deset godina, 2005. prodano 12 puta manje – niti milijuna vinila.

Ne zaostaje ni rast prodaje gramofona. Kompanija HMV koja se bavi prodajom multimedijalnih uređaja, izvijestila je da je u predbožićnom razdoblju preko interneta prodavala po jedan gramofon u minuti, a i Amazon je izašao s podatkom da je kod njih gramofon bio najprodavaniji audio uređaj za tih blagdana.

Vinil neće spasiti “pokleklu diskografsku industriju”, no opstat će zahvaljujući strastvenim kolekcionarima

Diskograf i novinar Veljko Despot ističe da se ne treba previše zanositi porastom prodaje vinila, jer on objektivno nema neko veće značenje, posebno za diskografsku industriju. “Posljednjih desetak godina ta prodaja doista raste, iz godine u godinu, a rapidno u novije vrijeme. Međutim, ona ima udjela od svega dva do pet posto na najrazvijenijim tržištama prodaje glazbe u svijetu, kakva su ona primjerice Sjedinjenih Država ili Velike Britanije”, istaknuo je Despot za Hinu.

Ocjenjuje da se vinil više nikada neće vinuti u svoje najviše visine, one iz 70-ih i 80-ih godina, niti će, ističe, ovaj povratak vinila spasiti “pokleklu diskografsku industriju u njezinim ograničenim, preostalim kapacitetima prešaona ploča – svega dvije ozbiljnije u Velikoj Britaniji i po koja u ostatku Europe”. “No, vinil će opstati – zahvaljujući strasnim kolekcionarima, nezavisnim izdavačima i DJ-ima”, tvrdi Despot.

Da vinil kao nosač zvuka nije krucijalan u ovom trenutku za glazbenu industriju slaže se i glazbeni novinar Aleksandar Dragaš koji je za Hinu ocijenio da, s obzirom da je glazbena industrija u krizi, onda gleda gdjegod može nešto zaraditi – pa je tako shvatila da se može zarađivati od ponovnog tiskanja i prodaje vinila. Napominje i da – iako je uzlaz vinila u relativnim postocima astronomski – u fizičkim ciframa ne donosi diskografskoj industriji ni blizu koliko još uvijek prodaja CD-ova ili legalnog downloada pa čak i legalnog ‘streaminga’.

HINA / Daniel KASAP
HINA / Daniel KASAP

Dragaš ipak smatra da, “s obzirom da je posljednjih godinu, dvije dana diskografskoj industriji postalo jasno da se publika dominantno okreće od CD-a, pa čak i downloada pjesama (legalnog ili ilegalnog) ka streamingu – postoji mogućnost da ćemo možda u nekoj perpektivi ostati samo na ‘streamingu’ kao dominantnom načinu distribucije i slušanja glazbe za masovnu publiku, a možda čak i na vinilima uz to kao nekakvom nosaču zvuka za konosere ili uživaoce ili one koji žele nešto bolji zvuk”.

Skuplji i kvalitetniji, nameću se svojom ekskluzivnošću

Hrvatski diskografi i vlasnici second hand i specijaliziranih glazbenih dućana navode da trend porasta prodaje vinila postoji zadnje tri do četiri godine.

“Vinili su istina, skuplji nego prije, no i kvalitetniji, elaboriraniji proizvod, koji je naprosto postao prestižan artefakt i opet se nametnuo, ovaj put svojom ekskluzivnošću”, ističe direktor izdavačke kuća “Menart” Branko Komljenović. Proizvode se u mnogo manjim serijama nego prije, sama proizvodnja je puno skuplja, što se reflektira na maloprodajnu cijenu. Oprema današnjih vinila je zaista nevjerojatna, pressing je uglavnom 180-gramski, što je, naglašava Komljenović, zaista audiofilska kategorija. “Vinili su zaista danas kvalitetniji nego ikada i to se mora reflektirati na cijenu”, pojašnjava.

Direktor izdavačke kuće “Dancing Bear” Davor Varga smatra pak da cijene vinila nisu visoke. Iako su količine vinila koje se prodaju u svijetu višestruko manje od količina koje su se prodavale u sedamdesetima i osamdesetima kada im je prodaja bila na vrhuncu, Varga ističe da, ako se u obzir uzme inflacija i promjena valute u euro, cijene LP ploča i nisu toliko veće nego su bile prije 30 godina.

HINA / Daniel KASAP
HINA / Daniel KASAP

Napominje da treba imati na umu da su današnji vinili uglavnom kvalitetniji i napravljeni od 180 grama plastike, dok su u vrijeme pomanjakanja granula za vinil u sedamdesetima, zbog nestašica nafte, često bili lakši i od 100 grama.  “Dakle, ja bih rekao da cijene nisu visoke”.  Varga je kao problem koji utječe na cijenu naveo činjenicu da u Europi postoji svega šest proizvođača odnosno tiskara LP ploča – tri u Njemačkoj i po jedna u Češkoj, Nizozemskoj i Francuskoj. “Na štampanje se čeka gotovo više nego na magnetsku rezonancu u hrvatskim bolnicama”, komentirao je.

“Sjećam se da sam 1979., tada novi album Talking Headsa “Fear of Music“ platio u Munchenu u WOM-u (tadašnja najpopularnija prodavaonica ploča) 19,90 njemačkih maraka, a danas taj isti album možete kupiti za 149 kuna, što je otprilike isto toliko”, ispričao je za Hinu.

Nekad su glavni frajeri šetali s LP pločom pod miškom, danas su glavni frajeri oni u BMW-u

Bez obzira na cijenu vinila koja u dućanima zna doseći cijenu višu od sto eura, tržište vinila nesumljivo ima svoje kupce.

Varga ističe da danas najčešće vinile kupuju oni koji ih nikad nisu ni prestali kupovati, odnosno nisu ih kupovali samo u periodu od 1995.-2005. kada su vinili jednostavo nestali ili su se proizvodili vrlo rijetko. Vinile, kaže, kupuju i mladi ljudi koji su o njima slušali od roditelja ili su od roditelja nasljedili gramofon i zbirku LP-a te hipsteri, odnosno ljudi koji žele biti u trendu.

“Nekad su glavni frajeri šetali s LP pločom pod miškom kako bi izrazili svoju pripadnost nekoj kulturološkoj skupini, odnosno pokazali svoj glazbeni ukus te privukli pažnju suprotnog spola, dok su danas glavni likovi oni u crnom BMW-u”, prokomentirao je.

Što se tiče konketnih dobnih skupina, vlasnici zagrebačkih second hand i specijaliziranih glazbenih dućana “Karma”, “Dirty Old Shop” i “Record Store” – Zdenko Erceg, Igor Banjanin i Saša Dizdar navode da se radi o srednjoj generaciji koja je stasala i došla do love – od 35 do 55 godina – oni imaju najviše novaca pa najviše kupuju. Klinci koji dobivaju džeparac kupuju, ali jeftino, kaže Erceg.

HINA / Daniel KASAP
HINA / Daniel KASAP

Najviše se traže starija izdanja i rock žanr 70-ih i 80-ih, dok je rock 50-ih malo pao. Od domaćih izdanja najviše se traži ex-yu rock od 70-ih pa do današnjeg dana, s time da je sad momentalno aktualan novi val, punk i 80-te. Najskuplje ploče koštaju, od par stotina kuna, a neke i po 150 eura, ali su teško nabavljive.

Od starih izdanja najtraženiji su Joy Division, Tom Waits, Ramonesi, Nick Cave, Iron Maiden, Pink Floyd, Led Zeppelin, Doorsi, Rage Against the Machine, Pearl Jam, Bruce Springsteen, a od novih bendova Queens of the stone age, National, Future Islands, Flogging Molly, Lana Del Rey te Amy Winehouse.

Velika kategorija su jazz i blues, rekao je za Hinu vlasnik specijaliziranog glazbenog dućana”Record Store” Saša Dizdar. Zadovoljan je i kako ide prodaja gramofona te kaže da ih njegov dućan drži jer vidi da ima smisla.

“Zapis na vinilnoj ploči jednak rukom pisanom pismu, mp3 ili CD jednak tekstualnoj poruci ili sms-u”

Na pitanje zašto vinil i diskografi i vlasnici glazbenih dućana daju sličan ili isti odgovor – bolji zvuk, način života, vraćanje u mladost, opipljivost…

Dizdar je naveo rečenicu koju je, kaže, nedavno negdje pročitao -“zapis na vinilnoj ploči jednak je rukom pisanom pismu dok je mp3 ili CD jednak tekstualnoj poruci ili sms-u”. Vinil je, tvrdi, bespredmetno najbolja i najvjernija reprodukcija zapisane glazbe na bilo kojem mediju. “Drugo, ploča ima svoju čar, kad je slušate to je cijeli jedan proces. Dodatno, na ploči imate jedan ‘cover’, ‘booklet’ – opipljivi proizvod koji donosi puno toga, nije samo glazba koja je zapisana”, zaključio je.

Erceg razlog što je vinil ponovno u trendu vidi u mogućnosti da je svima dosadio “boom digitalije”. “U konzumerizmu gdje je svima sve dostupno skida se s interneta ili se sluša na internetu ili iPodu gdje se može stati 20.000 pjesama.

Šta to znači? Ovo je način života. Ploču kada skupljate je način života. To se voli, skuplja, slaže, čisti prašina, stavljaju omoti, preslušava se. Zahtjevnija je – morate se dignuti  sa stolice i okrenuti ploču. Nije daljinski u ruku pa prebacujete pjesmu po pjesmu”, kaže.

Komentiraj