Na Veleučilištu VERN’ održana je panel rasprava „Kako privatizirati državnu imovinu u svrhu gospodarskog rasta?“

Na vrlo zanimljivoj raspravi su gostovali Tomislav Boban, predstojnik Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI), Tonći Korunić, voditelj Upravljanja imovinom u InterCapitalu, Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) i Dubravko Štimac, predsjednik Uprave PBZ Croatia Osiguranja.

U većini svijetskih nacionalnih ekonomija država ima 30 posto udjela u gospodarstvu, u Republici Hrvatskoj se taj udio kreće oko 50 posto. Domaći mirovinski fondovi su zainteresirani za dobre plasmane u gospodarstvu s otprilike 20 posto svoje imovine.

Većina panelista je istaknula kako država nedvojbeno ima prevelik udio u gospodarstvu, ali i da je model privatizacije, posebno državne, dakle društvene imovine, potrebno sagledati iz puno šire perspektive od klasičnog tržišnog modela „kupi–prodaj“.

Diskusiju je otvorio dekan VERN’-a, prof. dr. sc. Vlatko Cvrtila koji je istaknuo da iako pojam privatizacije u našem društvu nosi određene negativne konotacije, o toj se temi mora otvoreno razgovarati, jer se iz tog procesa moraju postaviti drugačiji temelji u svrhu gospodarskog rasta.

„Način korporativnog upravljanja državnom imovinom, bez promjene vlasničke strukture
je vrlo teško promijeniti. Zastupam tezu da mi moramo školovati ljude koji će sjediti u nadzornim odborima, ali to mora biti transparentno i popraćeno putem ministarstva znanosti. Iz tog bazena bi ubuduće birali članove nadzornih odbora“,
poručio je Tomislav Boban.

„Sindikati nikada nisu bili protiv privatizacije dijela državne imovine, ali u javnoj raspravi se mora utvrditi što je to za građane strateški važna imovina. Ako ćemo tu imovinu prodati nekome da na njoj zarađuje, zašto ne bismo mi kao zemlja zadržali to u svojem vlasništvu, razvijali i dobro zarađivali za državu … Kod nas se radi po modelu nećemo depolitizirati državna i javna poduzeća, jer je to nemoguće, nego ćemo ih prodati“, naglasio je Krešimir Sever.

„Jedan od ključnih problema ove zemlje je što je udio države u gospodarenju neuobičajeno visok. Najbolje tržišne ekonomije imaju taj udio oko 30, a europski prosjek je oko 40 posto, dok u Hrvatskoj on iznosi oko 50 posto. Velika greška je bila što se s privatizacijom krenulo za vrijeme rata pa nismo privukli kvalitetne investitore, poput Češke i Slovačke, koji su također prolazili kroz tranziciju kad i Hrvatska“, podsjetio je Tonći Korunić.

„Preveliki udio države u ekonomiji je glavni izvor naše neefikasnosti. Brodogradnja je proglašavana strateškim interesom, od 1992. do 2017. godine, 30,6 milijardi kuna je
potrošeno na sanaciju brodogradnje, a danas je živ jedino Uljanik, koji je dobio
najmanje tih sredstava. U poljoprivredi su od 2002. do 2013. godine subvencije poduplane, a
proizvodnja je 34 posto manja. Čim se izbaci neefikasnost iz ekonomije otvara se
prostor za veću proizvodnju, veći bruto nacionalni proizvod, a time onda i manje
poreze. Domaći mirovinski fondovi su zainteresirani za dobre plasmane u gospodarstvu
s otprilike 20 posto svoje imovine“, komentirao je Dubravko Štimac.

Komentiraj