Tomo Šokota je najbolji strijelac Dinama, a tribine su prepune navijača. Ne, nismo se vratili 15 godina unatrag kada je Šokota bio prvi strijelac hrvatske nogometne lige, a stadion u Maksimiru bio dobro popunjen navijačima. Šokota danas ima 37 godina i najbolji je strijelac malonogometnog kluba Futsal Dinamo koji se natječe u drugojfutsal ligi sjever.

[quote_box_center]

  • Tomo Šokota je najbolji strijelac Dinama, a tribine su prepune navijača. Ne, nismo se vratili 15 godina unatrag kada je Šokota bio prvi strijelac hrvatske nogometne lige, a stadion u Maksimiru bio dobro popunjen navijačima
  • Dinamo koji je u sadašnjem obliku pokrenut prije pet mjeseci, kada su se udružili navijačka skupina BBB i čelnici MNK Futsal Dinama kako bi promovirali članski model upravljanja klubom koji se temelji na demokratskim principima biranja vodstva i transparentnosti poslovanja
  • Njih dvojica prošle su godine počeli razgovarati s predstavnicima BBB-a o stvaranju MNK Dinamo, a da je dogovor postignut objavljeno je lani, 6. rujna, kada je na Šalati odigrana utakmica s igračima All Stars Dinama – Darijom Šimićem, Igorom Bišćanom, Tomom Šokotom, Silvijem Marićem, Slavkom Ištvanićem i Zvonimirom Soldom

[/quote_box_center]

Dinamo koji je u sadašnjem obliku pokrenut prije pet mjeseci, kada su se udružili navijačka skupina BBB i čelnici MNK Futsal Dinama kako bi promovirali članski model upravljanja klubom koji se temelji na demokratskim principima biranja vodstva i transparentnosti poslovanja. To znači “jedan član, jedan glas”, što veliki Dinamo nema. Vrlo brzo taj mali Dinamo prometnuo se u jedan od simbola otpora spram velikog Dinama pa se tako svaka utakmica MNK Dinama pretvara u navijačku feštu gdje dolazi između tri i četiri tisuće navijača. Za usporedbu, u dosadašnjih 19 utakmica ovosezonske hrvatske nogometne lige, posjeta Dinamovim utakmicama u Maksimiru u prosjeku iznosi 1680 gledatelja. I za još jednu usporedbu, tri do četiri tisuće ljudi dolazi na futsal utakmice prve lige Italije i Španjolske, najboljih futsal liga na svijetu. Dok na utakmice prve hrvatske futsal lige dolazi između 300 i 500 navijača.

Futsal Dinamo osnovan je 2012. kada je za prvog predsjednika kluba izabran Matija Đulvat. Đulvat je lani igrao za MNK Alumnus, prvaka Hrvatske, gdje nisu bili najsretniji što je on i utemeljitelj MNK Dinamo. Početkom ove godine je došlo do razlaza te je Đulvat prešao u MNK Dinamo, gdje je kapetan momčadi i sportski direktor. MNK Alumnus je napustio i trener Mićo Martić koji je sada vanjski suradnik MNK Dinamo. S upravljačke strane, v.d. predsjednika Dinama je Juraj Fabijanić, odvjetnik i sin poznatog arhitekta Nenada Fabijanića.

Njih dvojica prošle su godine počeli razgovarati s predstavnicima BBB-a o stvaranju MNK Dinamo, a da je dogovor postignut objavljeno je lani, 6. rujna, kada je na Šalati odigrana utakmica s igračima All Stars Dinama – Darijom Šimićem, Igorom Bišćanom, Tomom Šokotom, Silvijem Marićem, Slavkom Ištvanićem i Zvonimirom Soldom.

“Željeli smo napraviti klub, postaviti ga na noge, klub s najvećom navijačkom podrškom u futsalu. Ovo je prvenstveno inicijativa i ideja navijača. Oni su željeli mjesto na kojem se mogu slobodno izražavati, gdje nema uplitanja politike i odlučili su osnovati svoj klub. Onda su došli do mene i Matije Đulvata jer smo već dugo godina u futsalu i imamo dodirnih točaka s navijačima. Vrlo brzo smo se dogovorili da je ovo najbolji model. Sportski, imamo gotovo stopostotni učinak, a organizacijski – iznenadio nas je rast kluba, broj članova i posjećenost”, govori nam Fabijanić sumirajući prvih pet mjeseci MNK Dinamo. Posjećenost je nesumnjiva, “napunili smo Dom sportova i Šalatu, bilo je četiri tisuće ljudi, dok na prošlotjednoj kup utakmica u dvorani Cibone protiv MNK Nacionala nije bila puna dvorana”, dodaje Fabijanić. Ni broj članova nije zanemariv, Fabijanić kaže kako ih MNK Dinamo ima 1700. “Vrhunac članskog modela je izborna skupština koja će se održati u lipnju, na kojoj će se birati nova uprava. Svatko tko je član kluba moći će doći i glasovati ili se kandidirati za predsjednika kroz statutom određena pravila”, najavljuje Fabijanić.

Međutim, nije tajna da se uspjeh MNK Dinamo temelji na suprotstavljanju GNK Dinamu pri čemu se Zdravku Mamiću, šefu Dinama, poručuje kako je mali Dinamo primjer kako bi trebao biti organiziran veliki Dinamo. Dakle, u inat takvom Dinamu funkcionira MNK Dinamo. “Nije to samo stvar inata, stvar je u tome da ljudi više nisu mogli dolaziti na stadion u Maksimir, nisu mogli izraziti nezadovoljstvo nekim stvarima, bilo im je zabranjeno dolaziti na stadion. Odlazak na utakmicu u Maksimir značilo je proći nekoliko policijskih kontrola, legitimiranja, morao si paziti gdje sjediš u publici, jesi li se pomaknuo pet centimetara lijevo ili desno, ako si se pomaknuo prenoćit ćeš na policiji i riskirati otkaz na poslu. To su stvari koje nemaju veze sa sportom. Jednostavno, naši navijači žele izraziti ljubav prema klubu, a na Maksimiru to više nisu mogli. Bitno je reći da oni nisu otišli s Maksimira, nego im nije dopušten dolazak”, tvrdi Fabijanić.

Paralelno s pokretanjem MNK Dinama četiri bivša reprezentativca Dinama, Tomo Šokota, Igor Bišćan, Silvio Marić i Dario Šimić pokrenuli su inicijativu “Za naš Dinamo”, prikupili 50 tisuća potpisa s namjerom da se u GNK Dinamo uvede biranje vodstva kluba po principu “jedan član, jedan glas”. “Mi smo se samo nadovezali na tu priču. Kada smo došli na Šalatu, gdje smo bili pozvani kao gosti, bili smo iznenađeni atmosferom, nismo vjerovali da je to moguće. Naša priča je nastala sasvim spontano. Mi smo si rekli ‘ajmo nešto napraviti, ajmo nešto pokušati promijeniti jer ovo ne vodi nikuda’. Ova priča s futsalom nastavak je na ono o čemu smo mi pričali, a to je da ljudi vole Dinamo, žele ići na utakmice, ali im se ne dopušta da izraze svoje mišljenje”, kaže Tomo Šokota, najmlađi od spomenute četvorice koji, očigledno, još uvijek ima nogometnu želju i kondiciju. Pa makar i malonogometnu.

Njihova želja je da jednog dana MNK Dinamo postane dio gradskog sportskog kolektiva Dinamo kojem će se pridružiti još neki gradski klubovi, po uzoru na Real Madrid, Barcelonu i još neka sportska društva. “Mi smo mali klub i ne možemo se komparirati s velikim Dinamom. Međutim, kada veliki Dinamo jednog dana postane klub navijača, klub članova, ono što je nekada bio, onda je logično da su ti članovi ujedno članovi oba kluba. I navijaju za oba kluba. Tada će biti logično da se spoje u jedan sportski kolektiv. Tako funkcionira i Barcelona i Benfica i mnogi drugi klubovi. Trebaju se samo riješiti odnosi u velikom Dinamu”, kaže Fabijanić, a kada smo mu rekli znači li to “samo” odlazak Zdravka Mamića, nije se dao uvući u standardno okrivljavanje Mamića za sve loše u GNK Dinamu te je kazao: “To nas novinari često pitaju, ali želim reći da smo mi apolitičan klub. Nas zanimaju sport i sportski rezultati, dobra atmosfera i veselje. Probleme koji postoje u velikom Dinamu neka napokon rješavaju institucije države, kako to političari vole govoriti. Dečki iz organizacije ‘Zajedno za Dinamo’ vode jako dobro pravnu bitku za poštivanje zakona. Dakle, na drugim se instancama to treba riješiti”.

Međutim, Šokota je daleko manje raspoložen za političku korektnost. “Dok sam igrao za Croatiju, u vrijeme Canjuge i Tuđmana, uvijek nešto nije valjalo. Kada sam se 2007. vratio u Dinamo, tu je bio Mamić i opet ne valja. Sada sam na futsalu prvi put osjetio energiju, dišemo s tim klubom. Kada igraš za klub gdje te nitko ne vrijeđa i ne pljuje, gubiš a oni i dalje navijaju, onda je to za igrače nešto posebno. Nikada to, dok sam igrao u velikom Dinamu, nisam doživio. Uvijek je nešto bilo krivo”, smatra Šokota i dodaje: “Ovaj klub koji je danas u Maksimiru nema navijača, što odmah znači palac dolje. Nešto ne valja, nešto je trulo i dok se to ne promijeni, ljudi neće dolaziti. Na utakmicama koje mi igramo ne dolaze samo navijači koje oni nazivaju huligani, dolaze i žene i djeca. Dolaze svi koji vole Dinamo, Zagreb i nogomet. Oni osjećaju tu pripadnost klubu, čega u velikom Dinamu nema i zato ljudi više ne idu u Maksimir. To nije klub svih građana, zna se čiji je to klub. I dok je tako ljudi neće ići na stadion”.

A dok navijači ne počnu dolaziti na maksimirski stadion, radit će na razvoju i osnaživanju MNK Dinamo, što im itekako dobro ide. “Kada smo na početku razgovarali s navijačima, oni su rekli da će jezgra navijača dolaziti na naše utakmice. Računali smo da se govori o 500 do 700 navijača, ali nikada nismo očekivali da će na utakmice dolaziti dvije do tri tisuće ljudi. I navijače je to iznenadilo kao i nas”, kaže Đulvat. Nisu samo navijači pohrlili, nego i igrači. Za MNK Dinamo prije dva je tjedna potpisao Matija Capar, reprezentativac i bivši igrač MNK Alumnus. “Futsal nije skup sport, ali trebaju određena sredstva. Naši navijači najviše financiraju klub jer se financira iz članstva i prodanih ulaznica. A tu su i sponzori”, kaže Fabijanić koji ponosno ističe kako svi navijači, osim djece, kupuju ulaznice za utakmice, a cijena je od 25 do 30 kuna. “Mi želimo da se cijeni sportski proizvod koji dajemo i da ljudi to shvate kao ulaganje u klub”, tvrdi Fabijanić i dodaje: “MNK Dinamo ne ovisi o nekom meceni, gazdi koji je došao i ima svoju mesnicu, diskoteku ili firmu pa sad ulaže svoj novac. Ili da grad uloži novac kako bi se reklamirao. Mi smo krenuli drugim putem, posložili smo klub koji je udruga građana, ali baš onako kako zakon to nalaže, a to je članski model upravljanja klubom”.

A ti članovi su većinom članovi BBB-a, navijačke skupine koja je optuživana za nasilništvo na mnogim utakmicama na maksimirskom stadionu, dok na utakmicama MNK Dinama, s tim istim navijačima, nije bilo incidenata. “Niti se od BBB-a mogu raditi sveci niti nasilnici ili huligani. Oni se izražavaju onako kako znaju, kao i svaka subkulturna skupina. Imaju svoje vrijednosti koje štuju i njeguju, izražavaju odanost svojim vrijednostima, prije svega ljubav prema gradu i Dinamu. Znao sam da će to dobro funkcionirati jer znam koliko se godina išlo represijom prema navijačima, a siguran sam da to nije dobra stvar. Bio sam siguran da će, ako se razgovorom dođe navijačima, oni to znati cijeniti i vratiti. Do sada, nije bilo ni jednog incidenta, usprkos ‘problematičnim’ navijačima. Redarsku službu čine navijači, policije nema ni u dvorani ni ispred dvorane, i to je primjer kako treba raditi s navijačima”, smatra Fabijanić, dok Đulvat dodaje: “Mi radimo s navijačima kako bi oni shvatili da je MNK Dinamo njihov klub. Objasnili smo im da će, ako će raditi nešto nedolično, učiniti štetu sami sebi. Nadam se da su shvatili da je to njihov klub i da će reagirati kako se ništa loše ne bi dogodilo”. Ipak, navijači čekaju povratak na maksimirski stadion, ali pod drugačijim uvjetima.

“Niti su navijači odustali od velikog Dinama, niti se mali Dinamo može uspoređivati s velikim Dinamom, niti je to nama cilj. Mi nismo odustali od velikog Dinama. Jednog dana, kada se sredi situacija oko velikog Dinama, bit ćemo dva bratska kluba i kroz simbiozu ćemo graditi budućnost. Onog trenutka kada će se navijači u Maksimiru osjećati dobrodošlima i kada će osjetiti da je to njihov klub, onda im neće pasti na pamet da rade nered na svom dvorištu”, uvjeren je Fabijanić, dok Šokota dodaje kako će se to dogoditi kada profunkcionira sustav “jedan član, jedan glas”. “Puno je loših stvari u Dinamu, ali mi ne idemo protiv Mamića. Ako on bude izabran za predsjednika kluba na skupštini gdje će se birati predsjednik po sistemu ‘jedan član, jedan glas’, onda neka bude predsjednik. Sve dok se veliki Dinamo ne postavi na zdrave temelje kao što je postavljen ovaj mali, neće biti ljubavi prema klubu i navijača. A kada nema navijača onda je jasno da nešto ne valja”. A u malom Dinamu svi igrači igraju besplatno, a plaćeni su samo treneri, njih četvorica, koji rade s mlađim kategorijama.

Pitamo Šokotu na kraju je li rekao – igrat ću određeno vrijeme, a kada se MNK Dinamo podigne na visoku razinu onda me nemojte više pitati jer sam prestar za nogomet. “Da, tako nekako je i bilo. Do kada ću igrati? Ne znam, taj datum je već prošao. Sada se osjećam super jer sam doživio nešto što nisam iskusio igrajući u velikom Dinamu. Autograma sam podijelio kao u najboljim danima karijere. Do kada će to trajati? Ne znam”.

Komentiraj

PODIJELI
Dean Sinovčić već 20 godina obilazi najveće svjetske filmske festivale, intervjuira filmske zvijezde, a kad ne gleda filmove prati sport o čemu također piše.