Nacionalna groupie

Da ste stvarno beskompromisni kao što se FURATE DA JESTE, napravili biste umjesto Angelin, isti ovakav Kolindin kip. Ionako tvrdite da ste bijesni na nju što je izbacila Titovu bistu iz ureda

Moja cura Stojka počela mi je spočitavat što je nikad ne vodim ni na kakve svirke, koncerte. I da to što ne slušam skoro nikakve bendove osim Majki, Azre, Doorsa i Nirvane pokazuje koliki sam reakcionarni seljak. Nabrzinu sam izguglao ima li ikakvih koncerata preko vikenda i vidio da LET 3 nastupa u Laubi. E, pa na to ću je vodit, odlučio sam. LET 3, to je alternativno, ali opet ne prealternativno, imaju i one neke melodične, ljubavne pjesme. I prostor Laube mi zvuči kul. Taman za izvest curu, malo se s njom tamo lagano žvaljakat uz svirku. Možda se i podrpat jer Letovci na koncertima dosta razviju i tu neku seksualnu energiju, ono kad lamataju s divovskim penisima. Niti jedna ženska ne može ostat ravnodušna na to. Sigurno im to uzburka krv, uspali ih.

U Laubi me dočekalo neugodno iznenađenje. Umjesto umjetnih penisa i sisa, Letovci su na stejdžu izložili divovsku skulpturu Angele Merkel. Kako spuštenih gaća čuči u položaju za vršenje velike nužde. To mi je ubilo svaku pomisao na romantiku. Kako da se ljubim s curom uz takvu fekalnu skulpturu? Požalio sam što sam pljunuo lovu za kartu. Bolje sam se trebao strpit pa odvest Stojku na neki intimističkiji koncert Sare Renar. Sara uglazbljuje i Tinovu poeziju, to je baš zicer za izvest studenticu književnosti, ono u stilu “tamo da putujem, tamo da te obljubljujem”.

Ali kad su Letovci krenuli prašit stvari s novog albuma i ja i Stojka smo zaboravili na čučeću skulpturu, totalno smo se otkačili na svirku. Kad su krenuli s onom “Nisi me voljela u ono vrijeme”, Stojka i ja smo se počeli baš jako ljubit, ponio nas je refren te pjesme. Prije toga sam natrpao usta Tik-takovima i dah mi je bio dosta svjež.

I još stajali smo baš blizu stejdža, mjuza nas je baš ono prala na emocije. Ljubili smo se, da me nije sram napisat takvu jadnu bljuzgu, napisao bih da smo zaboravili na čitav svijet oko nas. U ljubavnom zanosu lagano smo kao rakova djeca nasumično hodali kroz publiku, pripijeni jedno uz drugo tijelima i jezicima.

NISAM NI SKUŽIO kad smo se našli baš pod kantarom od kipa Angele Merkel. U jednom trenutku sam podigao pogled i vidio gdje stojimo. Vidio sam također da taj kip ima i izrađen poveći čmar između guzova. Čini se degutantno kad ovako opisujem. Ali sve je to bilo u bronci, pa nije djelovalo previše odvratno. Nije mi čak ni smetalo što se ljubimo pod političarkinom guzicom. Pa oni romantični parkići puni su kipića koji pišaju vodu u dugim mlazevima. Sve može bit romantično ako si pored cure koju voliš.

Stojka mi je ponovo uvalila jezik. U tom trenutku na tjeme mi je pljusnulo nešto razmekšano, kao stari kruh kojeg su smočili kokošima za hranu. Tiho sam jeknuo.

“Fuuuj!“, Stojka je naglo odmaknula usne od mojih.

Pogledao sam prema gore i spazio kako mi se iz političarkine čmarne rupe harlekinski smije Letovac Mrle. Onda je pokrenuo nekakvu polugicu i na mene je palo to novo… valjda govno.

Sad mi je bilo itekako jasno kako se morao osjećati Ante Tomić kad je onaj neki maskirani tip u Splitu izlio na njega kantu izmeta. A ovaj Mrle je meni to još napravio u trenutku kad sam se ljubio s curom. PUKO SAM TOTALNO. Nisam tučarski tip, ali malo je falilo da se zaletim gore i baš ga prebijem jako.

“Koji je tebi kurac!“, zaderao sam se.

“Ovaj!“, Mrle mi je zamahao iznad glave gargantuovskim dildom koji mu je bio pričvršćen za tajice obrubljenje ovčjim runom.

“Jel to pravo govno!? Ubit ću te ako je…“, izvadio sam komadićak iz kose i pomirisao ga.

“Nije, šta si se usro… Blato obično. I to fino, uvezeno posebno iz Njemačke”, odvratio je Mrle.

To me umirilo.

“Nije mi to nimalo kul”, dobacio sam mu blažim, možda čak lagano i tetkastim glasom. “Mislim, okej mi je bit provokativan i sve to, ali sad ste baš malo pretjerali… Pa Angela Merkel će vidjet šta ste napravili, poslat će joj iz njemačke ambasade isječke iz novina. Ona će kad-tad posjetit Hrvatsku… Kako ćete joj pogledat u oči, mislim tu ste je napravili kako joj iz guznog otvora ispadaju govna… Sutra će to u detalje opisat svi mediji. Kako ćeš živjet s tim? Kako ćete Angeli pogledat u oči kad posjeti Hrvatsku?”

“Ti ga sereš gore nego Merkelica”, nacerio mi se Mrle i ponovo pokrenuo polugicu. Ovaj put sam se uspio izmaknut. Blato u obliku izmeta rasulo se po podu.

“SAMO TI, MRLE, SERI PO MENI… Al da ste stvarno beskompromisni kao što se furate da jeste, napravili bi umjesto Angelin, isti ovakav Kolindin kip. Zašto niste njezin ovakav napravili? Uostalom, tvrdite da ste bijesni na nju što je izbacila Titovu bistu iz ureda… Mogli ste nju napraviti kako čuči i poslat joj da si to stavi na Pantovčak… Ali niste vi taj kalibar, ne bi nakon toga mogli izdržat njen pogled… Zapravo, Kolinda vas sa onom svojom plavom kosom, plavim očima podsjeća na vilu. A kako vi Letovci u sebi posjedujete veliku dozu infantilizma u stilu govno, kurac, sisa, guzica, zazirete od toga da oskrnavite vilu. Ne želite si priznat da i vaše vile vrše veliku nuždu!”

Dok sam to u bujici izvikivao, u širom rastvorena usta doletila mi je nova kugla iz guzne rupe Merkelinog kipa. S tim iskustvom mi je pak postao jasniji naslov nekad kultne knjige u Jugoslaviji, Usta puna zemlje.

“Upravo je jedan Hrvat prvi pojeo Angelino govno! Navali narode, još malo pa nestalo!“, začuo sam Mrleta kako se u mikrofon dere prema publici.

Odlučio sam se ne obazirati. Ponovo sam zažvalio Stojku, ali sve mi je pucketalo pod jezikom, kao ono kad su mi kao klincu stariji dečki iz ulice znali zaburit glavu u pijesak.