Opera „Ukleti Holandez“ Richarda Wagnera premijerno će se 26. siječnja, nakon triju desetljeća, izvesti na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Operu koja je praizvedena 1843. u dresdenskoj Semperoper, režira Olivier Py, a dirigent je Nikša Bareza, ujedno i ravnatelj opere HNK u Zagrebu. Pišući libreto, Wagner je kao ishodišni tekst upotrijebio satiričnu prozu Henricha Heinea „Uspomene gospodina Schnabelewopskoga“ koja obrađuje staru mornarsku legendu o ukletom moreplovcu osuđenom na vječno lutanje morima, koji donosi propast svima koje susretne. U središtu radnje opere koja se događa u 17. stoljeću na norveškoj obali, Wagnerova je ideja o ženi otkupiteljici, Senti, djevojci koja je spremna svojom nesebičnom ljubavlju izbaviti duh ukleta moreplovca. Sentu u zagrebačkom „Holandezu“ igra cijenjena njemačka sopranistica Melanie Diener. Studirala je glazbu na sveučilištima u Stuttgartu, Mannheimu i Indiani te je pobijedila na nekoliko važnih natjecanja. Nakon senzacionalnog debija u ulozi Ilije u „Idomeneu“ na festivalu Garsington Opera 1996., odmah se pozicionirala na svjetsku opernu kartu i dosad je nastupila u Royal Opera House u Londonu, New York Metropolitanu, Bečkoj državnoj operi…

O ulozi Sente i vjeruje li da ljubav može biti tako jaka, Melanie Diener kaže da se u današnjem sebičnom svijetu može činiti nemogućim da netko odluči umrijeti kako bi spasio izgubljenu dušu, poput Sente. Ali to su ideali, duhovni ciljevi koji su u životu jako potrebni.

„Volim strastvene i snažne ženske likove u operi. Tako snažna ljubav kakvu je Senta osjećala može te natjerati na potpuno lude stvari kao što je samoubojstvo, ali ljubav je kemijska reakcija pa često ne možemo kontrolirati naš um. O takvim ljubavima čitamo svaki dan“, kaže Melanie Diener.

S obzirom na to da je riječ o glazbi Richarda Wagnera, Melanie Diener rekla je svoj komentar o njegovoj glazbi koja je bila nit vodilja jednog režima, onog nacističkog tijekom Trećeg Reicha te objasnila kako ona vidi takvu upotrebu glazbe.

„Glazba se nikad ne bi trebala upotrebljavati na tako pogrešan način kao što je to bilo u vrijeme Trećeg Reicha. Slično je bilo s glazbom tijekom Prvog svjetskog rata, kad su se puštali samo marševi da bi se vojnici bolje motivirali za ‘pravo’ marširanje i odlazak u rat. Kad je Wagner u pitanju, za mene kao sopranisticu napisao je neke od najljepših glazbenih djela ikad, a posebno ističem ‘Tristana i Izoldu’. Tone i tone publikacija u Njemačkoj posvećene su Wagnerovoj ulozi u nacističkom režimu“, kazala je Melanie Diener koja smatra da, kad se danas izvodi Wagner, treba promišljati i diskutirati o tome. U današnjoj Njemačkoj, tvrdi ona, puno se izvodi Wagner.

„Međutim, ako se izvodi ‘Prsten Niebelunga’, što se smatra njegovom ‘najnacionalnijom’ operom u kojoj se u refrenu pjeva o ‘njemačkom Reichu’, mnogi se pitaju je li to djelo ‘prenjemačko’. Nitko tko stvara glazbu u Njemačkoj danas – glazbenici, pjevači, redatelji – ne koristi Wagnera u ideološke svrhe ili da bi promovirao bilo kakve slične ideje, pa čak ni ekstremno desne stranke koje ipak više vole narodnu glazbu ili hard rock“, govori sopranistica.

Objasnila je i kako vidi operu danas i je li izgubila dio nekadašnjeg šarma ili je, što tvrde neki, popularnija nego ikad.

„Umjetnici poput mene žive u prilično zatvorenom krugu i skloni su misliti kako je upravo njihova umjetnost najvažnija na svijetu. Opera je još uvijek jako važna, barem tako mislim, ali su se u međuvremenu razvili mnogi drugi oblici umjetnosti koji isto tako imaju svoju publiku. Ali još uvijek vjerujem u to prekrasno iskustvo nastupa uživo, a ne na CD-u, ekranu ili na radiju“, govori Melanie Diener.

Kad je riječ o djeci i mladima i kako im približiti operu, Melanie Diener kazala je da je u nekim školama u Njemačkoj opera uključena kao redoviti dio kurikuluma, ali dio škola ipak je isključen iz toga jer unatoč tome što u Njemačkoj postoji više od 80 opernih kuća, još uvijek su neki krajevi vrlo udaljeni od opere. ‘’U posljednjih 10-15 godina mnogo više edukativnih programa u kazališnim kućama posvećeno je mladima, a mnoge kompanije imaju operne predstave za mlade, pa čak i predškolsku djecu, ali ipak sve ovisi o roditeljima i o tome koliko oni žele da su im djeca muzički educirana“, zaključila je Melanie Diener.

Komentiraj