John Pavlish

Brak nije samo ljubav, romantika i sretni završetak. Postoji i ona druga strana braka, o kojoj govori predstava u kazalištu KNAP “Kako ubiti suprugu ili supruga bez suvišnih zašto”. Ova komedija prema romanima talijanskog književnika Antonia Amurrija dosad je izvedena na brojnim pozornicama, a duhovito opisani verbalni okršaji u braku prepunom trzavica nasmijali su publiku diljem svijeta. Kroz priču koju režira Boris Kovačević, vodi deset osobnosti, odnosno deset “najopasnijih tipova supružnika na tržištu“ – Maza, Cjepidlaka, Kućanica, Škrtac, Trudnica, Šlampavac, Rasipnica, Konzervativac, Rospija i Hipohondar. Ulogu supruga tumači mladi zagrebački glumac Petar Atanasoski, a žensku stranu ispričat će glumica Iskra Jirsak. Premijera će se održati 29. rujna.

Boris Kovačević dosad je režirao tridesetak uspješnih kazališnih djela poput „Ja, tata“ i „Žene su s Venere, a muškarci s Marsa“ i velik broj radio drama, televizijskih reklama i manifestacija. Od 2009. voditelj je kazališta KNAP.

NACIONAL: Predstava “Kako ubiti suprugu ili supruga bez suvišnih zašto” humorističan je prikaz raznih bračnih situacija, zašto ste se odlučili za taj tekst?

To je satiričan prikaz svakodnevnih, banalnih bračnih situacija s karikaturalnim prikazima naših svakodnevnih mana i svakodnevnih gluposti zbog kojih dolazi do sukoba u braku. Ali ti sukobi prikazani su toplo i duhovito. Amurri voli ljude kojima se smije. To nisu zli ljudi. To smo svi mi kad dozvolimo nekoj strasti da nas savlada.

NACIONAL: Koliko tekst oslikava današnje društvo, odnose među ljudima koji postaju sve površniji?

Antonio Amurri u većini svojih djela ima u fokusu rasap suvremene građanske familije. Tu temu tretira s puno gorkog humora, ali u jeci svake njegove duhovite rečenice kao da čujem jecaj tuge.

NACIONAL: Režirali ste mnoge predstave u kojima ste se bavili baš ljudskim odnosima, zašto vas oni toliko fasciniraju?

Zanima me običan čovjek sa svojim običnim svakodnevnim problemima i preprekama na koje nailazi pred sobom i u sebi. U sitnicama se mogu kriti velike drame.

NACIONAL: Maza, Cjepidlaka, Kućanica, Škrtac, Trudnica, Šlampavac, Rasipnica, Konzervativac, Rospija i Hipohondar vrste su ljudi koji takvi uđu u brak ili ih brak takvima napravi. Koliko su ove osobine nastale utjecajem društva a koliko se ljudi zaista promijene kad uđu u druge odnose, pogotovo u brak?

Ljudi se ne mijenjaju, ali različite okolnosti dovode do toga da neke naše zatomljene karakteristike izbiju na površinu. To može biti predmet komedije, ali i tragedije. Da parafraziram Shakespearea: Svrha umjetnosti je da nam pruži sliku nas samih upravo u takvim okolnostima.

NACIONAL: Što vi mislite o braku?

Što sam stariji to sam konzervativniji. Sada ipak mislim da je to stup društva i gradivni element civilizacije.

NACIONAL: Voditelj ste kazališta KNAP, koliko je ono od 2009. napravio za kazališnu scenu Zagreba? Što biste istaknuli kao najbolje, a što su najveći izazovi?

Kao i na samom početku, KNAP je i danas mlado energično kazalište koje hoće biti u samom fokusu kazališnih zbivanja. Radimo komorne predstave, nabijene humorom, a istovremeno pune emotivnog i intelektualnog naboja. Uvjeren sam da naše predstave nikog ne ostavljaju ravnodušnim. Ovi kriteriji postavljeni su već s prvom predstavom “Smisao života gospodina Lojtrice” Saše Anočića i do danas od tih kriterija nismo odustali, što potvrđuje 39 nagrada koje smo dosad dobili. A sve to izvan centra grada, dakle održavamo policentričnost kulture u gradu i to nam je najveći izazov.

NACIONAL: Što planirate ove sezone?

Sezonu otvaramo Amurrijevom komedijom “Kako ubiti suprugu ili supruga bez suvišnih zašto”. Slijedi komedija Nina Škrabea “Dobri čovjek Bažulek” u režiji Georgija Para s Mladenom Vasarijem u glavnoj ulozi. Paralelno s ovim repertoarom pokrenuli smo program KNAP +. Kroz taj program dajemo podršku malim kazališnim grupama koje nude zanimljiv i kvalitetan program. U rujnu teatar Poco Loco izvest će premijerno svoje “Superjunake” u režiji Renate Carola Gatice, a u listopadu grupa kazališna skupina Tragači izvest će tekst Jelene Hadži-Manev “Nora – trenutak pobune” u režiji Frane Marije Vranković.

NACIONAL: Kako vidite kazališnu scenu u Zagrebu, repertoare, predstave, glumce, uloge, ravnatelje?

Kazališna scena je raznovrsna, repertoar zanimljiv, predstave uglavnom na visokoj razini, glumci odlični. Ukratko, hrvatsko kazalište danas puca od energije, ali publika jedva da nešto o tome zna. Bez medija i promidžbe koja bi javnost na sustavan i relevantan način informirala o tome što se u kulturi događa, publika i kultura ostat će dva paralelna svijeta koji jedva da se ponekad dodirnu.

Komentiraj

FOTO:John Pavlish
PODIJELI
- rođena u Zagrebu 1978. godine - mr.sc. međunarodnih odnosa - diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu - novinarstvom se bavi od 1999. godine - dosad je radila u Jutarnjem listu, lifestyle magazinu Story, političkome magazinu Aktual - u Nacionalu je pomoćnica glavnog urednika i piše teme iz kulture