Zoran Milanović je u kratkom vremenu od premijera koji je svojim nespretnim izjavama redovito uspijevao iznervirati ‘pola nacije’, postao netko koga u političkim krugovima sve više opisuju kao državnika od formata

82973

Ako stvarno želi pobijediti na sljedećim parlamentarnim izborima, Zoran Milanović morat će uskoro pokazati program, ali i neke nove ljude koji će taj program moći provesti. Najvažnije od svega, morat će odlučiti koji će ministri ići dalje s njim u izbornu utrku, a od kojih će se morati oprostiti i umjesto njih naći nove, sposobne ljude”, tim riječima je jedan visokopozicionirani SDP-ovac detektirao ključni problem s kojim će se premijer Milanović suočiti na jesen kad se počne približavati datum izbora i kad Milanović i Vlada počnu dobivati prave udarce iz opozicije koja im pretendira preoteti vlast. Srž tog problema svodi se na sljedeće: s jedne strane Milanović ustraje u obrani svojih ministara i govori kako Vlada radi dobro svoj pos

ao, a s druge strane većina javnosti, bez obzira na određena poboljšanja u istraživanju javnog mijenja, još uvijek smatra da Vlada ide u pogrešnom smjeru ili da ne radi dobro svoj posao. Tome u prilog ne idu ni istraživanja poput nedavnog izvještaja Svjetskog ekonomskog foruma, u kojem je navedeno da je hrvatska vlada šesta najnesposobnija u svijetu.

  • GOTOVO SIGURNO JE da najotvoreniji prostor za sljedeći mandat ima ministar financija Boris Lalovac, čija je popularnost konstantno u uzlaznoj putanji

VLADA I PREMIJER ZORAN MILANOVIĆ u posljednja dva mjeseca bilježe rast popularnosti do kojeg je došlo zbog nekoliko ključnih točaka, od kojih svakako treba izdvojiti odlučnost Vlade u odnosu prema bankama kad je u pitanju rješenje problema kredita u švicarskim francima, ali i najave ministra financija da će se sankcionirati hrvatski građani koji na računima u stranim bankama drže stotine milijuna kuna novca upitnog porijekla. Premijerovoj osobnoj popularnosti u posljednje vrijeme neosporno je pridonio njegov odlučan nastup u kriznim situacijama poput one s prosvjedom branitelja na Markovu trgu krajem svibnja te najnovije oko afere s arbitražnim postupkom oko Piranskog zaljeva. Milanović je u kratkom vremenu od premijera koji je svojim nespretnim izjavama redovito uspijevao iznervirati “pola nacije”, postao netko koga u političkim krugovima sve više opisuju kao državnika od formata. Jedan banalan primjer koji može poslužiti kao dokaz toj tvrdnji, a koji je u političkim krugovima izazvao razne šaljive komentare, bio je taj da je za vrijeme izvanrednog sastanka koji je premijer održao s predsjednicima svih parlamentarnih stranaka oko Piranskog zaljeva, šef oporbe Tomislav Karamarko za cijelo vrijeme Milanovićeva govora potvrdno kimao glavom u znak odobravanja, vjerojatno nesvjesno.

Kad je riječ o Karamarku kao glavnom Milanovićevu oponentu za mjesto budućeg premijera, u SDP-u uopće nemaju sumnje oko toga da će Milanović na osobnoj razini pobijediti Karamarka ako ovaj ikad pristane na sučeljavanje, a morat će pristati, ako ništa drugo, u završnici predizborne kampanje jer će se u protivnom to shvatiti kao znak njegove slabosti. Uostalom, Milanović je još prije više od mjesec dana javno pozvao Karamarka na debatu. Osim što je pitanje koliko će dugo Milanović moći održati taj trenutni trend rasta svoje popularnosti, ono na čemu bi i on i aktualna koalicija mogli pasti, su upravo rezultati rada Vlade. Iz same Vlade najavili su da će rast BDP-a u ovoj godini biti skromnih 0,5 posto, da se u sljedećoj očekuje rast od 1 posto, a tek za 2017. projicirali su rast od 1,5 posto. Ipak, uz to treba vezati i neke druge pozitivne trendove poput kontinuiranog godišnjeg rasta industrijske proizvodnje, a očekuje se da bi i rezultati turističke sezone ove godine mogli premašiti rekorde. No problem je u tome što će sve to biti nedovoljno da bi se riješili ključni hrvatski problemi, a to je ogroman javni dug, koji se za vrijeme ove vlade znatno povećao, te prevelik broj umirovljenika u odnosu na broj zaposlenih. Vlada je sada, neki smatraju iz populističkih razloga, i formalno odustala od nekih projekata, poput Hidroelektrane Ombla, za koje se smatralo da trebaju pokrenuti Hrvatsku. Jedan od tih projekata je i Termoelektrana na ugljen u Plominu, protiv koje se pobunilo lokalno stanovništvo i teško da će se pred kraj mandata Vlada upustiti u realizaciju projekta koji bi joj mogao donijeti negativni publicitet i s kojim ne želi riskirati ni jednog od glavnih koalicijskih partnera, IDS koji, uostalom, još nije ni potvrdio da će sudjelovati u novoj koaliciji. No time se onda postavlja pitanje zašto je Vlada predlagala projekte koji su osuđeni na propast i za koje se moglo pretpostaviti da zbog potencijalnih ekoloških posljedica, neće naići na odobravanje javnosti. Slično se sada dogodilo i s projektom istraživanja nafte i plina u Jadranu, od kojeg Vlada nije odustala, ali je odustao konzorcij tvrtki Marathon Oil i OMV i to zbog neriješenog pitanja granice između Hrvatske i Crne Gore pa su iz Agencije za ugljikovodike najavili raspisivanje novog natječaja na jesen.

POSTAVLJA SE ZATO PITANJE hoće li se Vlada na kraju mandata moći pohvaliti ijednim pokrenutim velikim strateškim projektom i tko će za to snositi odgovornost. Sve te okolnosti utjecat će na percepciju o radu Vlade i pojedinih ministara, što će se, kako će se bližiti izbori, dodatno propitivati, a toga su svjesni i misleći ljudi u SDP-u.

Zato je glavno pitanje, o kojem se trenutno unutar stranke izbjegava razgovarati kako to ne bi otvorilo nove unutarstranačke sukobe, s kim će se Milanović na kraju mandata pozdraviti i tko su ljudi koji bi ih mogli zamijeniti.

Ono što je za sada gotovo sigurno jest da je ministar koji ima najotvoreniji prostor za sljedeći mandat, ministar financija Boris Lalovac, čija je popularnost cijelo vrijeme u uzlaznoj putanji te se čak može reći da je postao medijska zvijezda. Unatoč tome, u SDP-u se mogu čuti i mišljenja da je to isključivo zbog njegovih populističkih poteza, za koje je upitno koliko su dugoročno održivi. Ono što je za sada također sigurno i što je on sam najavio, jest da sljedeći ministar branitelja neće biti Predrag Matić. Kao njegov potencijalni nasljednik spominjao se Franko Vidović, potpredsjednik saborskog Odbora za ratne veterane.

Sve ostale opcije ostaju otvorene, odnosno, nitko ne može predvidjeti što će u konačnici odlučiti Zoran Milanović i koga će iz svog tima na kraju žrtvovati. Pitanje koje će pritom trebati najprije sam sebi postaviti jest koji su stvarni rezultati ministara koji vode ključne resore za pokretanje hrvatskog gospodarstva – HNS-ovca Ivana Vrdoljaka u gospodarstvu, Gordana Marasa u poduzetništvu i obrtu, Tihomira Jakovine u poljoprivredi, IDS-ovca Daria Lorencina u turizmu, ali i Branka Grčića koji vodi regionalni razvoj i fondove EU te Siniše Hajdaš-Dončića koji vodi pomorstvo, promet i veze. S druge strane, resori s najviše balasta su zdravstvo, u nadležnosti Siniše Varge, i mirovinski sustav, koji vodi Mirando Mrsić. Ti su resori i najveće opterećenje za proračun te u tim resorima, pored državne uprave, treba provesti najveće reforme, koje ova vlada do sada nije bila spremna provesti, a nova će morati ako ne želi da nam se uskoro dogodi “grčki scenarij”. Ono što unutar SDP-a smatraju ključnim jest da novi kandidati za ministre u tim resorima ne budu isključivo ljudi postavljeni radi uskih stranačkih zasluga, već stručni i iskusni ljudi s kredibilitetom.

Kao jedan od potencijalnih kandidata u usko stranačkim krugovima počeo se spominjati Mladen Pejnović, predstojnik Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, koji iza sebe ima respektabilnu poslovnu karijeru; od toga da je bio pomoćnik generalnog direktora Zagrebačkog Velesajma u zlatno vrijeme krajem 80-ih, do toga da je bio direktor tvrtke Astra-international u Moskvi i kasnije direktor velikih ruskih i ukrajinskih telekom kompanija da bi, prije no što je za aktualnu vladu počeo obavljati razne funkcije, bio direktor Gradske plinare Zagreb. Još jedno ime s kojim se u SDP-u licitira je predsjednik Uprave Podravke Zvonimir Mršić. Iako se on do sada uglavnom spominjao kao potencijalni protukandidat Zoranu Milanoviću na sljedećim unutarstranačkim izborima, postoje razmišljanja i o tome da bi on bio odličan kandidat za preuzimanje nekog od ključnih gospodarskih resora u budućoj Vladi.

NO I U SLUČAJU MLADENA PEJNOVIĆA i u slučaju Zvonimira Mršića, pitanje je bi li njih dvojica uopće pristali na takvu novu poziciju. Još jedno ime na koje se računa je Peđa Grbin, aktualni predsjednik saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, no glavno će pitanje biti je li on stranci korisniji u Saboru ili u izvršnoj vlasti.

  • TIJEKOM SASTANKA o Piranskom zaljevu, šef oporbe Tomislav Karamarko cijelo vrijeme tijekom Milanovićeva govora potvrdno je kimao glavom

Neovisno o potencijalnim novim ministrima u SDP-u, postoje mišljenja da je Zoran Milanović do sada napravio vrlo malo ili nimalo na pridobivanju podrške šireg kruga intelektualaca i kulturne elite koja bi javno stala na stranu SDP-a i njihove koalicije uoči izbora i pokušala proizvesti jednu širu društvenu mobilizaciju takozvane građanske opcije.

Kad je, pak, o novom programu riječ, određeni krugovi u SDP-u pozdravljaju to što je Milanović angažirao Antuna Vujića, ali smatraju da pritom treba biti oprezan kako se ne bi dogodilo da ispadne da je opet riječ o nekom elitističkom pristupu u koji stranačka tijela do samog kraja neće biti uključena, već će biti dovedena pred gotov čin. Drugim riječima, smatra se da Zoran Milanović mora još puno raditi, kako na mobilizaciji stranačke baze, tako i na angažiranijem pristupu najviših stranačkih tijela, kako se donošenje ključnih odluka ne bi svelo na ono što odluči sam Milanović i nekoliko njemu najbližih ljudi.

Komentiraj

FOTO:PIXSELL
PODIJELI
Orhidea Gaura Hodak rođena je 20. svibnja 1974. u Zagrebu. Nakon završene srednje škole za upravu i pravosuđe, upisuje studij kontrole letenja, ali od njega ubrzo odustaje. Odlazi na godinu dana u London, a nakon povratka, zapošljava se u jednoj privatnoj tvrtci kao službenica. Krajem 90­ih sve se više zanima za politička događanja, upisuje studij politologije (uz rad) i odlučuje potpuno promijeniti karijeru. Novinarstvom se bavi od 2003., kada je počela raditi u gradskoj redakciji Jutarnjeg lista. Karijeru nastavlja u magazinu Story, gdje se bavila temama vezanim uz svijet kazališta, filma, glazbe i kulture. Zbog zanimanja za šire društveno­političke teme, 2007. godine prelazi u politički tjednik Nacional, gdje je obrađivala razne društvene fenomene i raspon tema od znanosti i medicine do kriminala i politike, što je često uključivalo dublje istraživanje. S grupom novinara 2011. prelazi u novoosnovani tjednik Aktual, ondje se fokusira uglavnom na teme iz unutarnje politike. Paralelno uz rad, završila je studij politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i upisala diplomski studij iz područja međunarodnih odnosa. Od 2013. ima status slobodne novinarke. Autorica je knjige "Tuđman i Perković". Krajem 2014. priključuje se ekipi na čelu s Berislavom Jelinićem koja je nakon dvije i pol godine pauze ponovno pokrenula tjednik Nacional.