Predsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić angažirao je kao savjetnika bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira, na što je stigla vrlo žestoka reakcija iz Rusije. Nakon što je, prema svemu sudeći, zaključeno da se Srbija previše približava Zapadu, iz Moskve je preko državne televizije namijenjene inozemstvu Russia Today na engleskom jeziku dva puta u 48 sati poručeno da je vlada u Beogradu unajmila usluge čovjeka koji je 1999. bombardirao Srbiju i konstatirano da je to Vučićevo “političko samoubojstvo” i da je Vlada Srbije “marionetska”.

[quote_box_center]

  • U pozadini angažiranja bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira za savjetnika srbijanskog premijera Aleksandra Vučića je smanjenje isporuke ruskog plina Srbiji i odustajanje od Južnog toka
  • No, Srbija unatoč tome i dalje prima kritike iz EU jer nije uvela sankcije Moskvi

[/quote_box_center]

SVOJU OCJENU DA SE RADI O NEOBIČNOM IZBORU SURADNIKA Russia Today potkrijepila je podsjećanjem da je Vučić bio recenzent knjige “Engleski pederski isprdak Tony Blair”, koju je 2005. vođa Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj napisao kao pritvorenik Haaškog suda, gdje mu se sudilo na temelju optužnice za ratne zločine.

Vučić je, govoreći o naslovu knjige svog tadašnjeg političkog vođe i uzora, a sadašnjeg protivnika, 2006. rekao: “Birao ga je Vojislav, jer pokazuje prkos i otpor prema najjačima. On vrijeđa ljude koji danas odlučuju i upravljaju na kugli zemaljskoj i hoće im pokazati da ga ne zabrinjava ni pritvor, ni bilo što drugo, da je slobodniji, mnogo slobodniji od svih njih… Pokazuje kako mu ništa ne znače, a kako mnogo čine protiv slobode čovječanstva, protiv svih naroda na kugli zemaljskoj. Pokažite mi nekoga tko je dovoljno hrabar da to učini. Pokažite ga na kugli zemaljskoj, ako ga ima.”

Russia Today je kao sugovornike angažirala u Srbiji malo poznatog kanadskog novinara srpskog porijekla Johna Bosnitcha i profesora geopolitike iz Meksika Višeslava Simića. Oni su izjavili da je angažiranje Blaira posljednji korak u diskreditaciji Vučića, prije nego što ga Zapad “makne i zamijeni nekom novom marionetom”. Tvrdnju da je “Srbija okružena neprijateljima” Simić je potkrijepio riječima: “Imamo one koji su stoljećima bili Srbi, ali su se nedavno obratili na islam ili katoličanstvo i postali nove nacije. Imamo narode koji se nisu obratili na drugu religiju, ali su odlučili da budu nešto drugo – Crnogorci i Makedonci.”

BOSNITCH JE IZJAVIO DA NE MOŽE CITIRATI ONO ŠTO JE VUČIĆ, kao ministar informiranja Srbije, tijekom NATO-ovih zračnih udara na Srbiju govorio o Blairu, “jer se to ne može citirati u civiliziranoj zemlji”. “Ali odluka da angažira Blaira neka je vrsta ulaska u zonu sumraka. Sam bog zna kakvom je pritisku Srbija bila podvrgnuta kako bi takvo što učinila protiv sebe”, rekao je Bosnitch.

Kritike iz Moskve u suprotnosti su s inzistiranjem Beograda na održavanju bliskih odnosa s “ruskom pravoslavnom braćom”, koje lidere srpskih vlasti katkad dovede u neobične situacije. Vlada Srbije u listopadu je organizirala vojnu paradu u čast ruskog predsjednika Vladimira Putina i zbog toga pomaknula proslavu 70. godišnjice oslobođenja Beograda za četiri dana unaprijed. Putin je tog 16. listopada u Beogradu proveo šest sati. U tih šest sati predsjednik Srbije Tomislav Nikolić izljubio je Putina čak tri puta – prilikom izlaska ruskog predsjednika iz aviona, sat poslije tijekom smotre počasne jedinice garde i, naposljetku, uručujući mu najviše srbijansko odlikovanje – Orden Republike Srbije na velikoj ogrlici. Vučić je tada, usred Beograda, na početku razgovora rekao Putinu na ruskom: “Ako mi dopustite, kao vaš domaćin ja ću govoriti na srpskom jeziku.” Putin je odgovorio odobravajućim klimanjem glavom.

NA SRDAČNO GOSTOPRIMSTVO RUSIJA JE NAKON NEKOLIKO DANA ODGOVORILA odlukom da Srbiji za 28 posto smanji isporuke plina, zbog duga većeg od 220 milijuna dolara. Ubrzo je Moskva odustala od izgradnje plinovoda Južni tok, od kojeg je Srbija očekivala milijarde eura prihoda i angažiranje cjelokupne svoje građevinske operative. Putin je u listopadu u Beogradu izjavio da postoji mogućnost da se utvrdi određena kvota automobila “Fiat 500L”, što se proizvode u Kragujevcu, koja bi se odnosila na izvoz u Rusiju. Spominjala se prodaja 10.000 automobila bez carine, ali nakon četiri i pol mjeseca realizacija tog plana nije ni na pomolu.

Moskvi sada, navodno, smeta što je, nakon propasti Južnog toka, Beograd razgovarao s Washingtonom o opskrbi američkim plinom, šef srpske diplomacije Ivica Dačić potpisao s NATO-om Akcijski plan o partnerstvu, Beograd nastavio primjenjivati sporazum o normalizaciji odnosa s Prištinom, premda Rusija na međunarodnoj sceni već desetlječima podržava stavove Srbije u vezi s Kosovom.

Ali Beogradu su, gotovo istodobno s kritikama iz Moskve, stigle i uznemirujuće poruke sa Zapada. U Bruxellesu je Vanjskopolitički odbor Europskog parlamenta izrazio žaljenje što Beograd nije uskladio svoju vanjsku politiku s Europskom unijom što se tiče Rusije, jer nije uveo sankcije Moskvi. Ujedno je američki državni tajnik John Kerry ocijenio da se niz europskih zemalja, uključujući Srbiju, nalazi na “vatrenoj liniji” u odnosima Washingtona i Moskve. “Što se tiče Srbije, Kosova, Crne Gore, Makedonije, Gruzije, Moldavije, Pridnjestrovlja – oni su na vatrenoj liniji”, izjavio je Kerry u američkom Kongresu. Time je reagirao na konstataciju senatora Christophera Murphyja da je prošle jeseni posjetivši Srbiju zaključio da “Rusija maršira u Srbiji s većim utjecajem nego ikad prije”.

Srbijanskim vlastima nije se svidjelo što se na Kerryjevoj listi država “na vatrenoj liniji” nisu našle članice EU Hrvatska, Cipar, Grčka i Mađarska, iako sve više unapređuju suradnju s Moskvom, i to ne samo ekonomsku.

Beograd se tako, pokušavajući održati neutralan status, zatekao između dvije vatre, i to baš u vrijeme rasplamsavanja krize u Ukrajini i dok ima delikatnu ulogu predsjedatelja Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS). Vanjskopolitički komentator beogradske Politike Boško Jakšić izrazio je bojazan da će se Srbija zamjeriti i Rusiji i Uniji, premda s objema stranama želi odlične odnose.

Parlamentarna skupština OESS-a zasjedala je u Beču i odlučeno je da u sastavu ruske delegacije ne može biti žena koja predstavlja Krim. Iza te odluke stoji i Dačić, kao predsjedatelj OESS-a. “Dobili smo minus u Moskvi. Potom učinimo nešto drugo i dobijemo minus u Bruxellesu. Bojim se da ćemo izudarani i s jedne i s druge strane, prepuni modrica, završiti predsjedanje OESS-u”, izjavio je Jakšić.

Kompliciranu poziciju Srbije nimalo ne olakšava angažiranje Tonyja Blaira kao konzultanta, ne samo zato što je on u rujnu 2000. s još 13 čelnika NATO-a u Beogradu u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava tijekom NATO-ovih zračnih udara. Suđenje je bilo dio, pokazalo se, neuspješne predizborne kampanje tadašnjeg srbijanskog režima, samo nekoliko tjedana prije nego što je s vlasti srušen Slobodan Milošević.

SLJEDEĆE GODINE VRHOVNI SUD SRBIJE TAJ JE PREDMET VRATIO NA PONOVNO SUĐENJE, ukinuvši naredbu o pritvoru i tjeralice za okrivljenicima – Blairom, tadašnjim predsjednikom SAD-a Billom Clintonom, šefom francuske države Jacquesom Chiracom, bivšim glavnim tajnikom NATO-a Javierom Solanom… Kao razlog za ukidanje presude Vrhovni je sud naveo da je za “kazneno djelo povrede teritorijalnog integriteta mjerodavan isključivo Vojni sud”, čime je ta priča zapravo bila završena.

Za srpsku javnost iznimno je zanimljivo pitanje: tko i zašto plaća usluge Tonyja Blaira i njegove tvrtke za odnose s javnošću? Pogotovo stoga što na to pitanje nema odgovora. Barem ne uvjerljivog.

Blair je samo jedan od poznatih stranih savjetnika vlade u Beogradu. U toj su se ulozi minulih godina pojavljivali bivši šef talijanske diplomacije i potpredsjednik Europske komisije Franco Frattini, nekadašnji austrijski kancelar Alfred Gusenbauer, bivši direktor Međunarodnog monetarnog fonda Dominique Strauss-Kahn, širokoj svjetskoj javnosti poznatiji po seksualnim skandalima nego po ekonomskim ekspertizama.

Svi su oni tvrdili da savjete Beogradu daju besplatno, motivirani ljubavlju prema Srbiji, željom da joj pomognu u poboljšanju imidža, “posebnim osobnim vezama s Vučićem”… Kad su Vučića u jesen 2013. pitali koliko će Strauss-Kahn biti plaćen, odgovorio je da su ljudi u Srbiji “čudni”. “Uvijek se trudimo da negdje nešto loše pronađemo”, rekao je Vučić, uz ispriku što su se dogovorili da “netko pro bono radi tri mjeseca”.

Što se tiče Blaira, on se 25. veljače pojavio u Beogradu i pred nekoliko srbijanskih ministara oko 70 minuta govorio o povećanju efikasnosti vlade. Mediji nisu bili obaviješteni o Blairovu dolasku, ali su doznali da je na tom skupu “podsjećao na dobro raspoloženog razrednika” i da je ministrima objasnio strategiju političkog djelovanja, odnose s javnošću, kako da komuniciraju s medijima, uz sugestije da moraju pred sebe postaviti tri ostvariva cilja, napraviti akcijski plan i osmisliti njegovu primjenu u postojećim uvjetima.

LONDON, ENGLAND - APRIL 23:  Former British Prime Minister Tony Blair speaks at Bloomberg on April 23, 2014 in London, England. In his speech to financial workers Mr Blair warned of the need for the west to focus on the threat of Islamic extremism.  (Photo by Peter Macdiarmid/Getty Images)
Tony Blair je u rujnu 2000. s još 13 čelnika NATO-a u Beogradu u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora zbog bombardiranja SrbijeFoto: Getty Images

Blair ne daje podatke o svojim prihodima, ali je londonski Financial Times procijenio da je 2011. zaradio oko 30 milijuna dolara. Prema riječima njegovih suradnika, cijena jednog Blairova predavanja doseže 300.000 dolara. Blair je bio angažiran u nizu zemalja – Albaniji, Azerbajdžanu, Etiopiji, Gvineji, Kazahstanu, Kuvajtu, Liberiji, Mongoliji, Nigeriji, Ruandi, Senegalu, Sijera Leoneu.

Na pitanje o cijeni Blairova predavanja u Beogradu, potpredsjednica srbijanske vlade Zorana Mihajlović odgovorila je da on nije angažiran “kao savjetnik uz naknadu”. “Potpuno sam sigurna da nije, zato što je to bio zaista razgovor uz kavu. Blair nije jedini s kojim srpska vlada razmjenjuje iskustva, s tim što su ti susreti ponekad pod reflektorima, a ponekad bez njih”, rekla je Mihajlović.

SLJEDEĆEG DANA VUČIĆ JE IZJAVIO DA SRPSKI MINISTRI S BLAIROM NISU ISPIJALI KAVU, nego je bivši britanski premijer u Beograd došao, ne da savjetuje, nego da ih obučava, što “Srbiju nije koštalo ni dinar”. Na pitanje zašto bi netko radio besplatno, Vučić je odgovorio: “To morate pitati Blaira. Što se nas tiče, to je džabe, ja taj novac nemam, a Vlada Srbije nije dala ni dinar.”

U Vladi Srbije tvrde da Blaira plaća kompanija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), ali o vrsti tog aranžmana, njegovoj vrijednosti i porijeklu novca nema nikakvih službenih podataka, premda to ne bi trebalo biti državna tajna.

Srbija i UAE sklopili su misteriozni “krovni” Međudržavni sporazum o suradnji. Prema Vučićevim riječima, njegov prijatelj šeik Muhammad bin Zayed, prijestolonasljednik emirata Abu Dhabi, inzistirao je da javnost ne treba znati koliko je novca dao, niti u koje svrhe. U Vladi Srbije tvrde da taj sporazum ima veću snagu od zakona. Zato je teško utvrditi je li aranžman s Blairom donacija iz UAE-a ili se radi o kreditu, kakvi su uvjeti, tko kontrolira potrošnju novca…

Blairova prethodnica u Beogradu bio je njegov dugogodišnji savjetnik za medije Alastair Campbell. On je potkraj siječnja održao predavanje za PR službenike svih ministarstava Vlade Srbije, “u sklopu programa za unapređenje komunikacije, kako interne, tako i eksterne”. Campbell je rekao da je u Beogradu razgovarao o “ulozi djelotvornih proaktivnih komunikacija” u ostvarivanju želje Srbije da postane članicom EU.

Na pitanje jesu li Campbellovi troškovi pokriveni iz budžeta Vlade Srbije, odgovoreno je da se projekt financira “iz fondova Europske unije i UAE-a”, da “oni to plaćaju”. Delegacija EU u Beogradu nakon nekoliko je dana demantirala tvrdnju da je Unija financirala Campbellovo predavanje službenicima srbijanske vlade.

Predstavnici EU izjavili su da su nekoliko dana detaljno provjeravali sve moguće projekte u vezi sa stručnim usavršavanjem u državnoj administraciji, kako bi se utvrdilo da nije riječ o nekoj aktivnosti unutar već postojećih projekata, ali da nije pronađena nikakva veza s Campbellovim predavanjem. Nakon toga je i iz Vlade Srbije potvrđeno da EU s tim nema nikakve veze, odnosno da je Campbellov angažman financiran isključivo iz sredstava UAE-a, na osnovi Međudržavnog sporazuma.

PREMA ISTRAŽIVANJU JAVNOG MNIJENJA, PODRŠKA ULASKU SRBIJE U EU PORASLA JE NA 57 POSTO STANOVNIŠTVA, dok Vučića podržava više od 53 posto građana. Više od 70 posto stanovništva vjeruje da će Vladine reforme biti provedene do kraja. Vučić je potkraj siječnja izjavio da prvi rezultati ekonomskih mjera njegove vlade pokazuju toliko dobre rezultate da mu je neugodno neke od njih pročitati. Tada je iznio podatak da je prosječna plaća u Srbiji narasla na više od 400 eura. Nedavno je rekao da je naplata poreza u Srbiji udvostručena, a da je tečaj dinara isti kao prije dvije godine.

Uz tako visoku razinu popularnosti Vlade i njene politike i uz neočekivano dobre ekonomske rezultate postavilo se pitanje zašto je Vučić odlučio angažirati vrhunskog “spin doktora” kakav je Campbell, poznat po beskompromisnoj borbi protiv političkih protivnika i agresivnoj medijskoj promociji vlasti?

Možda je odgovor u najnovijim, prošlotjednim službenim podacima. Prosječna siječanjska plaća u Srbiji pala je za 21 posto u odnosu na prethodni mjesec i bila je manja od 320 eura. Bruto domaći proizvod lani je bio manji za 1,8 posto u odnosu na 2013. godinu. Industrijska proizvodnja u siječnju je pala za 8,6 posto u odnosu na prosjek iz 2014. godine.

“Rusi smatraju Srbe braćom, ali Srbija nikada nije podržala Ruse”

Ruski redatelj Aleksandar Sokurov u Beogradu je, nakon što mu je, kao i legendi jugoslavenske kinematografije Mileni Dravić, na svečanom otvaranju 43. filmskog festivala Fest uručena nagrada Beogradski pobjednik za izniman doprinos filmskoj umjetnosti, iznenadio je domaćine izjavom da Rusi smatraju Srbe braćom, ali da Srbija ni u jednom sukobu nikada nije podržala Rusiju. Uz ocjenu da su “Rusi naivni i u svim ljudima žele vidjeti braću”, Sokurov je postavio pitanje i na njega odmah odgovorio pred novinarima: “Je li Srbija ikada pomogla Rusiji? To se nikada nije dogodilo – ni u politici, ni u povijesti.” Izjavio je da se ne može govoriti o bratstvu Srbije i Rusije, jer je povijesna i politička činjenica da Srbija nije podržala Rusiju u sukobima s Čečenijom i Gruzijom, kao ni u bilo kojem drugom konfliktu. Organizatori 43. Festa pripremili su hommage Sokurovu prikazivanjem osam njegovih djela, uključujući filmove “Aleksandra”, “Ruski kovčeg”, “Mati i sin”, “Otac i sin” i “Faust”. Jugoslavenska kinoteka odlučila je svoje najveće priznanje, “Zlatni pečat” za izniman doprinos kinematografiji, dodijeliti Sokurovu. On se iznenadio što su njegovi filmovi cijenjeni u Srbiji.

Komentiraj

PODIJELI
Rođen sam u Beogradu 1959. godine. Diplomirao na Fakultetu političkih nauka. U novinarstvu od maja 1986. godine, kada sam se zaposlio u Tanjugu, gde sam radio gotovo deceniju, a u novinskoj agenciji FoNet sam od njenog osnivanja 1994. godine. Od kad sam u ovom zanatu, za mnoge novinare u Srbiji sam čuo da rade "za Službu". Koliko mi je poznato, samo smo pokojni Slavko Ćuruvija i ja radili "u Službi". U Službi državne bezbednosti Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove sam proveo tri meseca - februar, mart i april 1986. godine. To mi je bilo prvo zaposlenje. Otac i tašta su udružili snage da bi mi našli posao - on je bio pukovnik u vojsci, ona je radila u Interpolu. Bilo je glupo očekivati da će mi naći radno mesto u biblioteci ili filharmoniji. Vrhunac u novinarstvu sam dostigao posle NATO bombardovanja Srbije 1999. godine, kada sam počeo da radim kao fikser za londonski The Guardian. Tokom dva i po meseca bombardovanja sam u FoNetu primio 225 nemačkih maraka. Rory Carroll iz The Guardiana mi je plaćao 150 maraka dnevno. Posle samoubilačkih avionskih napada na Svetski trgovački centar u Njujorku 11. septembra 2011. su zapadni mediji prestali da se interesuju za Srbiju i Balkan, pa sam izgubio dodatni posao fiksera. Osama Bin Laden mi je oteo mnogo novca. Da sam ga sreo na ulici, šutnuo bih ga u međunožje. Za Nacional sam počeo da pišem krajem 1996. godine, posle čega je usledila trogodišnja pauza. Nacional me reaktivirao posle ubistva Željka Ražnatovića Arkana u januaru 2000.