Pred barom Carillon, gdje je cvjetni tepih prije godinu dana prekrivao tragove krvi, stolovi su prepuni stalnih gostiju iz obližnje pariške hipsterske četvrti.

Piće, cigarete i smijeh daju naslutiti da se život vratio u normalu nakon napada 13. studenoga 2015. kada je kafić crvenog pročelja izrašetan mecima.

Nasuprot njemu je restoran “Mala Kambodža” koji se također oporavlja od napada esktremista Islamske države (IS) koji su ubili 130 ljudi divljajući po francuskoj prijestolnici.

No ispod tog površinskog dojma normalnosti i prkosa, neki vlasnici trgovina i kafića u Carillonu pokazuju nervozu koja se osjeća diljem duboko izmijenjene zemlje.

Helene Labecque, 40-godišnjakinja koja radi u obližnjoj trgovini, kaže da se na prvi pogled ništa nije promijenilo. “Barovi su puni, ljudi se vesele. Ne bi ni pomislili što se ovdje zapravo dogodilo”, rekla je.

No dodaje da scene krvoprolića ne može izbiti iz glave. “Nema nijedne noći da ne dođem u Carillon i ne mislim na to”, kaže Helene.

I u tome nije usamljena, brojni Parižani kažu da se često sjete tih grozota dok sjede u kafićima i restoranima.

Nacionalnu traumu izazvali su gotovo regularni džihadistički napadi u Francuskoj – na satirički magazin Charlie Hebdo u siječnju 2015., prošlog studenoga u Parizu i ovoga ljeta u Nici.

U međuvremenu je niz IS-ovih napada, od ubojstva svećenika u crkvi do smrtonosnog napada na policajca i njegovu suprugu, pojačao dojam života u zemlji pod opsadom.

A osjećaju izdaje pridonijela je činjenica da su pariški napadači većinom bili mladići iz Francuske i Belgije.

Neki stanovnici pariške prijestolnice ne usude se koristiti javni prijevoz. Mogućnost ponavljanja sličnih napada tema je za večerom. Policijske sirene i uhićenja dio su svakodnevice.

“Mi smo u ratu”, rekao je predsjednik Francois Hollande na izvanrednoj sjednici parlamenta, četiri dana nakon pariških napada.

Opipljiv podsjetnik na to su vojnici koji pod punom spremom patroliraju turističkim atrakcijama i pred javnim zgradama.

Vijest objavljena krajem ljeta da će djeca u školama morati simulirati bijeg od terorističkog napada nije nimalo pridonijela tome da se njihovi roditelji osjećaju sigurnije pred tom realnom prijetnjom.

Previše ili premalo sigurnosti?

Sučena s mogućim novim napadima, francuska država poduzela je odlučne korake – pojačala vojne snage koje se s IS-om bore u Siriji i Iraku i uvela oštre mjere protiv ekstremista na domaćem terenu.

Hollande je nakon napada proglasio izvanredno stanje koje je još na snazi, što znači da policija može noću upadati u stanove i kuće, lakše pritvarati osumnjičenike i djelovati bez sudskog nadzora.

Džamije u kojima se širio govor mržnje zatvorene su, a za trajanja izvanrednih mjera izvedeno je više od 4000 racija protiv radikala, često noću.

No, tek svaka osma rezultirala je uhićenjem, a parlamentarno povjerenstvo koje nadzire izvanredno stanje ocijenilo je da je ono “korisno, ali ograničenog dometa”.

Koalicija međunarodnih udruga za zaštitu ljudskih prava bila je puno oštrija, zaključivši u lipnju da je učinjena “velika šteta individualnim slobodama”.

Osim toga, izvanredno stanje dovelo je do “jačanja već postojeće stigmatizacije dijela stanovništva”, zaključili su aktivisti misleći na zajednicu od pet milijuna francuskih muslimana.

Osnažene su i ovlasti sudaca koji ekstremiste osuđene zbog terorizma mogu osuditi na do 30 godina zatvora, u odnosu na ranijih maksimalno deset godina.

Broj terorističkih predmeta na sudovima utrostručio se ove godine na 350, prema 126 lani ili 26 godine 2013.

Optuženi teroristi se u zatvorima drže u samnicama kako bi se spriječila indoktrinacija ostalih zatvorenika.

Sociolog Michael Wieviorka kaže da se u francuskom društvu razvija nova linija podjela uoči predsjedničkih izbora iduće godine. S jedne strane je “zauzimanje za više sigurnosti i više izvanrednih mjera”, a s druge su “oni koji zagovaraju vladavinu prava i individualne slobode”, kaže on.

To se podudara s tradicionalnim političkim podjelama u kojima Hollandeova socijalistička vlada kaže da je država iscrpila svoj sigurnosni arsenal, a konzervativni favoriti izbora Alain Juppe ili Nicolas Sarkozy traže još veće ovlasti snaga sigurnosti, više policije na ulicama i više zatvora.

Sarkozy je otišao tako daleko da je predložio zatvaranje svakog za koga policija posumnja da bi mogao biti radikal, čak i ako nije počinio nikakvo kazneno djelo.

“Francusko društvo je u stanju neviđenom od Drugog svjetskog rata”, ocijenjuje sociolog Gerome Truc, autor knjige o pariškim napadima.

“To nije ni rat ni mir. Trebat će neko vrijeme da krenemo dalje i suočimo se sa svim posljedicama”, dodao je.

Komentiraj

FOTO:FaH
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.