Prije 11 godina novaljska plaža Zrće na otoku Pagu definitivno je postala središte ljetne zabave u Hrvatskoj. Klubovi Papaya, Kalypso i Aquarius postali su središte onog što se tada počelo nazivati “hrvatskom Ibizom”, a Nacional je tada objavio reportažu sa Zrća čiji je nadnaslov bio “Paška Sodoma i Gomora”. Zahvaljujući Nacionalu, Zrće se počelo nazivati Sodomom i Gomorom, reportaža je izazvala kontroverzne reakcije jer je na naslovnici objavljena fotografija muškarca u zagrljaju dviju djevojaka (zbog te naslovnice koji dan kasnije on je dobio otkaz na poslu) a naslov je glasio “Seks, droga, alkohol”.

[quote_box_center]

  • Papaya je najveći i najposjećeniji klub na novaljskoj plaži Zrće koja tijekom ludih ljetnih dana i noći primi 15 tisuća mladih iz cijelog Svijeta

[/quote_box_center]

 

“Bili smo ljuti na vas dvije, tri godine, zaista smo bili ljuti”, priča nam proteklog vikenda Ivan Bušljeta, jedan od četvorice suvlasnika Papaye, najpoznatijeg kluba sa Zrća. Godina 2004. je za nas bila poslovno uspješna, ali za hrvatsku javnost to je bila provokativnija vrsta turizma na koju naši ljudi nisu navikli. Danas su prema tome ljudi puno ravnodušniji. Mi smo prvi probijali led. Sporadično se u medijima spominjala golotinja na Zrću, spominjala se peticija protiv takve vrste zabave, što je Nacional tada iskoristio u senzacionalističkom smislu. Za nas je to bio velik udarac jer smo se stalno branili od toga, a Nacional je Zrće proglasio Sodomom i Gomorom. Spominjali ste seks na javnom mjestu, pisali ste o drogi, a mi smo smatrali da nismo zaslužili takav tekst. Papaya i Zrće bili su šira priča koja nudi puno fenomenalnih stvari, a pojavio se tek mali dio negativnih stvari”, smatra danas Bušljeta. Tako govori u ovom trenutku, kada je Zrće pretvoreno u turistički brend, nakon što se godinama stvaralo i nakon što je malo nedostajalo da nikada ne postane ono što je danas.

PLAŽA ZRĆE DO 2002. nije se ni po čemu izdvajala od mnogih drugih plaža na hrvatskim otocima. Iako je njezina lokacija atraktivna, izvan grada Novalje pa su se mogli otvoriti klubovi koji bi radili noću i tako ne bi smetali lokalnom stanovništvu i turistima, tamo je postojao samo jedan klub, i to Kalypso vlasnika Borisa Šuljića. To mu je bio i te kako isplativ projekt na temelju kojega je kasnije otvorio hotel i ekskluzivan restoran Boškinac, jedan od najboljih u Hrvatskoj, te je postao vinar. Do početka rata na plaži je postojao jedan disko klub koji su kupili vlasnici zagrebačke diskoteke Aquarius da bi otvorili novaljski Aquarius. Do te diskoteke otvoren je godinu dana ranije bar s bazenom i toboganom, čiji je vlasnik bio Nino Huiš. Bar je radio samo danju, a vlasnik nije bio najzadovoljniji poslovanjem.

Novalja

Istovremeno, u Zagrebu su tada četiri mlada dečka Ivan Bušljeta, Ozren Brunović, Igor Smola i Slaven Stojić organizirali brojne zabave. “U gradu smo radili razne tulume, za nas se pročulo, ali nismo imali ni viziju ni plan, iako smo znali da nam ide dobro”, prisjeća se Bušljeta. Početkom 2002. Zagrebačka pivovara pozvala je tridesetak zagrebačkih ugostitelja na druženje i predstavljanje novog piva u Bulldog pubu u Bogovićevoj ulici, među njima i Bušljetu i Brunovića, ali i Huiša. “Svi su se upoznavali i pričali i Huiš nam je rekao ‘dečki, čuo sam za vas, imam nešto zgodno za vas na Zrću. Imam jedan tobogan koji radi danju, probali smo i noću, ali nije išlo. Ja bih iz toga izašao, jeste li vi zainteresirani da to uzmete?’. Nismo znali ništa o Zrću pa smo mu rekli da ćemo doći jedan dan u Novalju i da ćemo onda odlučiti. Tjedan dana kasnije Ozren Brunović i ja otišli smo u Novalju, vidjeli kompleks i da se pored njega gradi Aquarius, koji je tada u Zagrebu bio velik klub. Nama je odmah kliknulo kako ćemo mi tu otvoriti Papayu, do nas je Aquarius, a na drugoj strani plaže je Kalypso. To nam je bilo interesantno pa smo Huišu odmah javili da ćemo prihvatiti njegovu ponudu. Dogovor je bio da prve godine unajmimo prostor, a nakon toga da ga kupimo”, priča Bušljeta. U to vrijeme oni su na zagrebačkoj Šalati organizirali zabave u baru Papaya, čiji je vlasnik bio bivši boksač i saborski zastupnik Damir Škaro, pa su planirali da se priča o zagrebačkoj Papayi preseli u Novalju.

“Prva godina je bila 2002. i bila je probna, nakon koje smo trebali odlučiti hoćemo li kupiti klub ili ne. U poslovnom smislu dogodila se tragedija, doživjeli smo potpunu katastrofu, izgubili smo velik novac. Bili smo nezadovoljni i utučeni, a za razliku od nas, Kalypso je ‘razvalio’. Zbog toga smo bili na korak od toga da odustanemo, ozbiljno smo razmišljali o prekidu posla. Od nas četvorice, dvojica su bila za to da nastavimo rad, a dvojica su bila protiv”, prisjeća se početaka Bušljeta.

Možda to danas zvuči čudno, ali u to vrijeme Novalja nije bila top turistička destinacija. Mjesto s 2000 stanovnika, poznatim kampom i smislom za obiteljski turizam nije bilo odredište u kojem bi ljudi uživali u noćnom životu. Možda je Novalji u neku ruku pomogao i rat jer je otok Pag bio najjužnije mjesto na koje ste mogli stići za vrijeme agresije na Hrvatsku. Svi južniji dijelovi Jadrana bili su na meti srpskih agresora pa su turisti mnogo više ljetovali na sjevernom Jadranu, pa i u Novalji. No nije samo to pretvorilo Novalju u poželjnu ljetnu destinaciju, pogotovo za mlade, pa početni neuspjeh rane verzije Papaye ni ne čudi.

“A onda smo počeli crtati na papiru kako preurediti prostor, pa smo pomislili kako bismo možda mogli napraviti jacuzzi, pa još jedan bazen, pa slamnate krovove… Znali smo da u arhitektonskom smislu moramo razigrati prostor. Mi smo prostor uzeli na brzinu, otvorili smo ga na brzinu, a nakon ljeta 2002. imali smo godinu dana vremena da ga preuredimo, napravimo nove šankove, nove stepenice i prolaze i druge stvari. Jako puno energije potrošili smo isključivo za uređenje te smo se marketinški fokusirali na Zagreb, Rijeku i Zadar. Po inerciji su u Novalju dolazili slovenski i talijanski turisti i nama se činilo da bismo sljedeće godine mogli biti uspješni”, kaže Bušljeta. Nisu se prevarili jer je 2003. bila dovoljno dobra da bi nastavili projekt Papaye. I zato Bušljeta kaže: “U drugoj godini osjetili smo da se radi o pravoj stvari i da će to biti nešto genijalno. Nismo to osjetili u financijskom smislu, ali smo vidjeli da će se dogoditi prava stvar. Da je ta godina bila loša kao i prethodna, sigurno bismo odustali od Papaye.”

Prava stvar bila je 2004., klubovi su radili do šest sati ujutro, a ono što se zbivalo u Novalji do tada nije viđeno na hrvatskoj obali. Posebno zbog toga što je Novalja bila prilično konzervativno mjesto, od rata do 2013. na vlasti su bili HDZ i gradonačelnik Ivan Dabo, a Katolička crkva je u toj sredini uvijek imala velik utjecaj. “S predstavnicima crkvene vlasti nikada nismo imali ni direktne ni indirektne razgovore. S gradonačelnikom Dabom razgovarali smo tako da smo se u hodu prilagođavali. Ono što smo mi radili, ljudi nisu razumjeli jer nisu vidjeli da će se dogoditi ono što se danas događa, a to je da sezona traje tri mjeseca. Tako je proteklog vikenda Novalja radila dvostruko bolje nego u istom razdoblju prošle godine”, tvrdi Bušljeta.

RADNO VRIJEME SVAKE GODINE je bilo problem, vlasnici klubova tražili su i dobivali dozvole da mogu raditi do šest sati ujutro, a Novaljci su tražili da im se odobri do četiri sata. Bušljeta danas priznaje: “Radno vrijeme je bilo problem, jedne godine se tražilo da radimo do četiri sata ujutro jer su se neki ljudi žalili na buku. Rekli smo da će nas to uništiti, molili smo i kumili, upozoravali da je to još gore nego da radimo do šest ujutro jer će tada deset tisuća ljudi doći u grad. Bolje je da dođu u 6.30 i odu na spavanje, nego da se pojave u 4.15 i traže još jela i pića te stvaraju buku.”

Kada je Nacional u ljeto 2004. objavio reportažu, bilo je neupitno da je noću bilo seksa na plaži i u moru, kojem je svatko mogao svjedočiti, bilo je nepobitno da su zabave bile razularene, ali i da su mladi jedva dočekali da mogu tako ljetovati. Nihilizam i hedonizam, sve u jednom. Kada su nam vlasnici Papaye tada prigovarali zbog objavljenog članka, govorili su nam kako imaju dalekosežnije ciljeve, da žele promijeniti poimanje turizma u Hrvatskoj te da ih onemogućavamo u pokušajima da u suradnji s Ministarstvom turizma razviju novi način ljetovanja. “Mi smo željeli da državne institucije na čelu s Ministarstvom turizma stanu iza takve vrste turizma, a kako se to moglo dogoditi kada ste vi to predstavili kao kontroverzan projekt. U Hrvatskoj se i dalje promovirao obiteljski turizam, a nas nitko nije shvaćao. Mi smo željeli da nam državne institucije pomognu, a tada su na jadranskoj obali za ribarske večeri svakom mjestu davali deset tisuća kuna, što je bio zastarjel način vođenja hrvatskog turizma”, smatra Bušljeta koji ipak ističe da je došlo do promjena. “Posljednjih nekoliko godina zahvaljujući Zrću i festivalima Garden, Outlook, Dimension i Ultra Europe razvija se svijest o novoj vrsti turizma. Posljednjih tri do četiri godine stvoreno je vrlo dobro ozračje i situacija je puno bolja nego prije 10 ili 15 godina”.

KADA SMO PITALI BUŠLJETU od koga su “pokupili fore” o radu noćnih klubova, s obzirom na to da tada, kao 27-godišnjaci, nisu mogli znati mnogo, nabrojao nam je Mallorcu, Ibizu, Miami i Las Vegas. “Mallorca nam je bila uzor za after beach partyje od 17 do 20 sati, ti dnevni partyji bili su ključni za uspjeh Zrća. Išli smo na Ibizu gdje smo od kluba Pacha preuzeli koncept dovođenja jakih DJ imena kao što su Tiesto, Swedish House Mafia i Armin van Buuren. U Miamiju smo dobili potvrdu da je gostovanje jakih DJ-a prava stvar, a u Las Vegasu smo naučili kako da stvorimo VIP prostor, serviramo šampanjce s prskalicama i ponudimo višu razinu usluge”, prisjeća se Bušljeta. I doista, 2005. Papaya je počela dovoditi poznate DJ-e. “Mi smo prvi festival napravili 2005. s manje poznatim imenima, s regionalnim DJ-ima, zatim smo 2007. napravili festival s Junior Jackom, Freemasonsima i Shapeshiftersima, ali tek je 2008. došlo do promjene.

Tada smo doveli DJ Tiesta koji je bio jako zadovoljan. Kako se svi DJ-i međusobno poznaju, doznalo se za nas. Otada je angažman svjetskih DJ-a išao lakše”, podsjeća Bušljeta na početke organizacije festivala u Papayi i ističe da najpoznatiji DJ-i nisu izbjegavali dolaske u Hrvatsku zbog financijskih problema ili nezainteresiranosti publike, nego zbog loše organizacije njihovih nastupa. “Tiesto je imao loših iskustava na nastupu u Hrvatskoj. On je 2005. nastupio na Zagrebačkom velesajmu, bio je razočaran organizacijom i rekao je da više neće nastupati u našoj zemlji. Paul van Dyk je 2004. nastupio u Valkani pokraj Rijeke, bio je razočaran i također je rekao da više neće doći. Međutim, mi smo ih obojicu uspjeli nagovoriti da dođu ponovo u Hrvatsku”, objasnio je Bušljeta.

“Kada je Tiesto 2008. bio prvi put u Novalji, rekao je da mu je vožnja od Zadra do hotela Luna u Jakišnici, koja je 18 kilometara od Novalje, bila duga. Godinu dana kasnije je zbog toga bio u dilemi bi li došao ili ne bi, pa nas je pitao možemo li mu priuštiti helikopter, a na kraju je pristao na dolazak ako ga dovezemo u Mercedesu S500 i smjestimo negdje bliže, pa smo ga odveli u hotel Boškinac. Čak je došao dan ranije pa smo se provodili po Novalji.”

GLASNOGOVORNIK PAPAYE Adnan Mehmedović kaže da su svake godine u ožujku odlazili u Miami na Winter Music Conference, gdje se promoviraju novi glazbeni pravci, nova imena i nova odredišta. Kaže da su pratili glazbenu scenu i bili poprilično studiozni. “Prije sedam-osam godina u Miamiju nitko nije znao što su Papaya i Novalja, tri godine kasnije je sve postalo drukčije. Trebalo nam je nekoliko godina da steknemo imidž ozbiljnog odredišta”, kaže Mehmedović.

Međutim, za sve to je trebalo novca jer cijena nastupa za najpoznatije svjetske DJ-e ponekad doseže 100 tisuća eura, što je neisplativo za bilo koji klub na Zrću, pa i za Papayu. “Mi smo za DJ-e davali ogroman novac, godišnje smo ponekad trošili i pola milijuna eura. Tako smo ulagali više u imidž i brend Papaye te u buduće prihode, jer se to nije moglo odmah isplatiti, u toj noći odnosno u sezoni. Potrošnja novca na DJ-e nije nam išla u prilog. No mi smo razmišljali poduzetnički, bilo je to think big, moraš uložiti i strašno riskirati, a onda moliš Boga da sve uspije. Bio je to ogroman rizik, ali dali smo si ruke i rekli da ćemo se baciti s desetog kata s probušenim padobranom i da ćemo valjda preživjeti”, kaže Bušljeta.

Godine 2010. magazin DJ Mag objavio je top listu najboljih DJ-a na svijetu, a vlasnici Papaye odlučili su to ljeto dovesti osam od deset najboljih s te top liste. I to nije bilo dovoljno, pa su se sljedeće godine odlučili za još veći projekt i cijela plaža Zrće je bila zauzeta zbog nastupa Fat Boy Slima, a 2011. isto je napravljeno zbog nastupa Carla Coxa. Oba projekta, pokazalo se, bili su financijski neuspješni. “Da, nisu se isplatili. Plaža zbog infrastrukture nije bila spremna za takve nastupe, postojali su otpori u lokalnoj zajednici, projekt je bio skup i za nas je to bio financijski promašaj”, priznaje Bušljeta. Takvi projekti su teško isplativi, osobito ako se zna da je dolazak Fat Boy Slima navodno stajao između 70 i 80 tisuća eura. Dovođenje Fat Boy Slima i Carla Coxa bio je udružen projekt klubova Papaya, Aquarius i Kalypso, što je pokazivalo da između čelnika ta tri kluba nema više sukoba. Kako to objašnjava Bušljeta: “Nakon 15 godina mogu reći da prvih pet godina nismo previše komunicirali, drugih pet godina je situacija bila dobra, a zadnjih pet godina je odnos među nama odličan. Tek iza 2006. počeli smo zajednički strateški promišljati”.

Ali još uvijek se međusobno natječu tko će dovesti boljeg DJ-a, pa je tako prije tri godine DJ Axwell, bivši član Swedish House Mafie, tražio 50 tisuća eura za nastup u Novalji. Nitko nije želio toliko platiti, i Papaya i Aquarius za početak su ponudili 40 tisuća eura, da bi u nadmetanju Aquarius na kraju ponudio malo više i dobio Axwella. Umjesto toga, Papaya je gotovo svake godine ulagala u redizajn kluba, uređivao se i širio VIP prostor, a prošle godine je predstavljena nova pozornica. “U svjetskim klubovima, primjerice na Ibizi, hit su velike pozornice. Htjeli smo to napraviti prvi u Hrvatskoj, naša nova pozornica je trademark Papaye, unajmili smo arhitekte koji su dizajnirali ‘školjku’ koja dominira klubom”, tvrdi Mehmedović i potvrđuje nam da je u redizajn pozornice utrošeno 100 tisuća eura.

TAJ POTEZ VLASNIKA PAPAYE, kada su “pustili” Axwella da nastupi u Aquariusu, ujedno je dio plana da se na DJ-e više ne troše suludo veliki novčani iznosi, osim u posebnim situacijama, koja se zbila prošle godine kada su doveli DJ-a Hardwella, jednog od trenutno najboljih DJ-a na svijetu. Posljednjih godina nastoje da ne troše na DJ-e više od 30 tisuća eura. “Dvije, tri godine užasno smo puno ulagali i tako doveli Zrće na svjetsku mapu partyja. U tim godinama našeg luđačkog investiranja, koje je često bilo neracionalno, počeli su nam se javljati svjetski festivalski promotori koji su nam rekli da bi oni nešto radili na Zrću. Tako smo lopticu rizika prebacili na svjetske promotorske face koji na Zrću rade svoje festivale. Oni bukiraju DJ-e i sve plaćaju, a mi im dajemo prostor. Najbolji primjer za to je festival Hideout”, rekao nam je Bušljeta i na primjeru tog festivala objasnio kako većina njih funkcionira na Zrću. “Hideout se održava posljednjih pet godina, a organizira ga ogranak ekipe iz Outlooka. Mark Newton je radio za Outlook i i razišao se s njima. Outlook je jedne godine organiziran na Zrću i nisu bili zadovoljni jer njihov žanr glazbe nije bio prihvaćen pa su otišli u Pulu.

NEWTON JE NAŠAO DRUGU EKIPU, Stevena Allisona i Dana Blackledgea. Oni su stvorili brend Hideout koji je namijenjen za goste iz Engleske. Godine 2010. su napravili festival na Zrću za četiri tisuće ljudi. U drugoj godini došlo je 10 tisuća ljudi i od tada svake godine festival posjeti između 10 i 13 tisuća ljudi. To je fenomenalan business model gdje smo i mi i oni jako zadovoljni”, objasnio je Bušljeta kako funkcionira njihova suradnja.

Tu se pojavljuje i problem limitiranosti Novalje i Zrća jer mjesto, zbog manjih smještajnih kapaciteta, ne može primiti veliki broj turista, s čime se Bušljeta slaže. “Nakon analize smo zaključili da svaku večer na Zrće može doći 15 tisuća ljudi. Sve više od toga je kontraproduktivno i stvara nered u gradu. Novalja je idealna za butik festivale, od 10 do 15 tisuća ljudi. Mi ne možemo organizirati festival Ultra jer nemamo 20 hotela, aerodrom, marinu i golfske terene.

Novalja je malo, slatko šarmantno mjesto i trebamo u tome biti realni”, objašnjava Bušljeta. Ipak, postoje planovi da se sve to promijeni jer kaže kako u suradnji s gradom i županijom slijedi infrastrukturni investicijski ciklus. “Nama su potrebne kapitalne investicije u Novalji, a to je pet hotela s četiri zvjezdice, marina s 500 vezova, golfski teren i sportski aerodrom. Do sada se uz pomoć Zrća razvijala Novalja, a sada se uz pomoć EU fondova i strateških promišljanja gradskih vlasti treba grad strukturno ojačati. Gradske vlasti su reagirale tako da slijedi redizajn Zrća na svjetskoj razini i za godinu-dvije sve će izgledati novo i drugačije”, zaključio je Bušljeta.

Komentiraj