Dubrovačka umjetnica Lena Kramarić predstavlja se u Beču tijekom prosinca s trima novim izložbama. Radi se o dvjema samostalnim izložbama pod zajedničkim nazivom „Outdoor Walls“ te sudjelovanju na jednoj grupnoj, žiriranoj izložbi. Grupna izložba „First Ega Women Art Award – Celebrating female diversity“, na temu „Women – Body – Pictures“, postavljena je već 13. studenog 2017. u galeriji „EGA: Frauen im zentrum“ u Beču, druga, samostalna izložba umjetnice održava se do 30. prosinca u galeriji Steiner u Beču, a treća bečka samostalna izložba u galeriji AU Viennau od 15. do 30. prosinca 2017.

Lena Kramarić sudjeluje na grupnoj izložbi gdje je prisutna kao jedina umjetnica koja nije iz Austrije, a izabrana je između 10 finalistica nagrade za umjetnost pod nazivom „Slavljenje ženske raznolikosti“. Ega: žene u središtu i bečki SPÖ Frauenvergeben, uz potporu Bečke edukacijske akademije, ove godine prvi put organizirali su Ega Women Art Award. Nagrada se dodjeljuje ženskim umjetnicama za izvanredne umjetničke radove na temu „Žene – Tijelo – Slike“, a odabrane umjetnice su Asta Cink, Milla Edellman, Anna Josip, Vivien Kabar, Lena Kramarić, Larisa Leverenz, Evelyn Loschy, Julia Maurer, Astrid Rausch, Helene Trailer i Anna Weichselbraun.

Lena Kramarić završila je 2001. u Zagrebu Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn (Grafički odjel), diplomirala je na ALU u Zagrebu slikarstvo na Nastavničkom odjelu 2008. u klasi prof. Ante Rašića te je 2010. na istoj instituciji upisala poslijediplomski studij slikarstva pod vodstvom mentora prof. Damira Sokića. Do sada je imala tridesetak samostalnih i jednako toliko skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Uz potporu Grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije Lena Kramarić na dvije samostalne izložbe bečkoj publici pod zajedničkim nazivom „Outdoor Walls“ predstavlja svoje slikarske radove, koji se doslovno i metaforički referiraju na dubrovačke zidine. U izjavi za Nacional, Lena Kramarić pojasnila je naziv izložbe: „Trenutno živim u Gradu, u Dubrovniku, okružena gradskim zidinama. Zidine za mene uz fizičku imaju i psihičku dimenziju. Slike na zidovima, u Beču su moj izlaz(ak) iz zidina, figurativno govoreći. Na introspektivan i autoreferencijalan način istražujem svijet oko sebe u odnosu na svoj unutarnji svijet, povezujem motive realnog i irealnog, stvarnog, imaginarnog i podsvjesnog u narativnim prizorima, a promatraču otvaram prostor za individualne interpretacije. Razmišljam slikajući. Priprema za izvedbu su skice koje od 0-24 nastaju u mojoj glavi. Kada se ruka dohvati alata, radim spontano i brzo, često više radova istodobno. U radovima ima čitljivih, ali i teže dokučivih mjesta, simbola i elemenata iz stvarnog okruženja koji čine kolaž emocija, stanja i riječi. Kolaž kao likovna tehnika bitan je dio mojih radova, kao i crtež s kojim sve započinjem i završavam.“

Njezini radovi u kombiniranoj tehnici na platnu, i rjeđe na dasci, idilični su prizori na granici slikarstva snova, ali i čežnje za nekim danas teško dostupnim trenucima „savršene ravnoteže“ koja zahvaća sve razine stvarnosti. Ženski likovi prisutni su u njezinim radovima oduvijek, kao simboli „projekcijâ želja, strahova i iskušenja“, i zahvaćaju raspon svih kronoloških razdoblja života jedne žene. Iza te kontemplativne idile često se kriju nerazriješene emotivne dvojbe, strahovi i razočaranja, iako je svaki prizor na prvi pogled zaigran, snovit i nježan. Lena Kramarić uspostavlja svijet osobnih motiva koji su svima bliski, prepoznatljivi i lagani za identifikaciju, ali će nas jednako tako odvesti prema svijetu dječje ilustracije, svijeta bajki i sjećanja na nježne i sigurne dječje trenutke s majkom.