Kostimi koje je napravio Tomislav Bahorić za ‘Pappa Leone’ neobični su, iznimno korisni u igri, razigrani i kazališni. Mislim da ću ih nositi i privatno”, izjavio je za Nacional Leon Lučev, kada smo ga upitali što misli o radu Tomislava Bahorića, tridesettrogodišnjeg zagrebačkog modnog dizajnera u usponu. Bahorić je nedavno debitirao kao kostimograf i to ne u rodnom Zagrebu, već u Beču, na pozornici Akzent Theatera, gdje je 11. lipnja praizvedena “Pappa Leone”, po tekstu Olje Runjić i u režiji Nine Kusturice, bosanske redateljice nastanjene u Beču. U toj monodrami, koja se izvodi na hrvatskom jeziku, s njemačkim titlovima, u 70 minuta trajanja na sceni je samo Leon Lučev, koji u predstavi nosi nekoliko odjevnih kombinacija koje je dizajnirao Tomislav Bahorić. I time prvi put zakoračio iz svijeta modnog dizajna u kazališnu kostimografiju.

  • Modnim biznisom vladaju strašni egotripovi. Mnogi misle da vrijede puno više, nego što uistinu vrijede. Bolesnih taština ima previše. Svatko od nas je tašt’, kaže Bahorić

“Redateljicu Ninu Kusturicu nisam ranije poznavao, ali znam da Olja Runjić, autorica komada ‘Pappa Leone’, dobro poznaje moj rad. Stupili smo u kontakt i poslao sam redateljici svoje skice i počeli smo raditi. Drago mi je što za kazališni debi radim monodramu, a ne neku zahtjevniju predstavu, s mnogo likova i povijesnih kostima. Kroz cijelu predstavu Leon Lučev nosi pet, šest mojih odjevnih komada: majice, hlače, košulje, jaknu s kapuljačom, čak i kišobran, jer u jednoj sceni pada kiša”, kaže Bahorić. Ako poslije ove bečke predstave Bahorić primi ponudu za nove kostimografije, s veseljem će ih prihvatiti jer to smatra novim kreativnim izazovom. Danas potpisuje vlastitu modnu kolekciju “Spirit by T.B.“, namijenjenu muškarcima. Prostor u najstrožem centru Zagreba, u kojem prodaje svoje modele, dijeli s majkom Loredanom Bahorić, također prepoznatljivim sudionikom hrvatske modne scene. Nakon što je trinaest godina bila jedna od vrhunskih hrvatskih manekenki, 1987. stvorila je vlastiti modni brend Charlie design, kao modnu posvetu komičaru i holivudskoj legendi Charlieju Chaplinu. Bahorići nikad nisu slijepo slijedili trendove, već pričaju vlastitu modnu priču. Tomislav Bahorić tvrdi da se tajna njihova uspjeha krije u timskom djelovanju, podjeli rada i dijela troškova.

Prošlo je svega pet godina otkako je Tomislav Bahorić diplomirao na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu i počeo se baviti modnim dizajnom. U relativno kratkom periodu uspio se nametnuti na hrvatskoj modnoj sceni.

“Priključio sam se obiteljskom poslu. Kritika i publika prepoznali su moj rad. Moja odluka da se, za razliku od mame, bavim muškom odjećom, pokazala dobrim poslovnim potezom. Nema kod nas previše dućana s muškom odjećom koja nije klasična ili za vjenčanja. Želio sam da moja moda nije mainstream, da je nosiva, ima pomak i moj autorski pečat. Godišnje imam dvije prezentacije kolekcija na Cro-A-Porteru, u travnju i listopadu. Odlučio sam se za trajnu suradnju s Viktorom Dragom jer je njegov tim najprofesionalniji, iako me stalno vuku i na druge strane. No zasad ostajem na Cro-A-Porteru. Inače, smatram da je Zagrebu dovoljan jedan tjedan mode, a ne tri koliko ih imamo. To je smiješno! Najbolje bi bilo kad bi se čelni ljudi svih triju zagrebačkih tjedana mode mogli dogovoriti i napraviti jedan veliki tjedan mode u Zagrebu, kakav je u Parizu, Milanu ili New Yorku. No to je kod nas nemoguće postići zbog borbi ega. Ne bi se mogli dogovoriti tko bi bio glavni na takvoj manifestaciji i u tome leži ključ problema”, kaže Bahorić.

JRE_4913
Foto: Josip Regović

Njegova majka Loredana Bahorić ovako opisuje poslovne početke i razvoj svog sina: “Kad je Tomislav krenuo u svijet mode, mislila sam – neka proba. Kao obiteljski tim poštovali smo njegovu odluku da se bavi samo muškom modom. A to je teško u Hrvatskoj jer mora ekvilibrirati između proizvoda za prodaju i ekskluzivne odjeće. Ako radi iskorak u ekskluzivu, pitanje je tko će za to pokazati interes jer ljudi u Zagrebu to neće kupovati. Svjesna sam da ne može raditi samo avangardu, kojoj teži. Njegove priče su nosive, a avangarda je više u stajlingu i revijama koje radi. Mislim da je pronašao formulu: njegova odjeća je drugačija, nije preskupa, ima autorski pečat i ne nalikuje robi koja se prodaje u velikim lancima. U tome je uspio. Ima već klijente koji mu dolaze iz drugih gradova i to je genijalno. Ima svoj put, a ja i dalje puno očekujem od njega.” Tomislav Bahorić vrlo je kritičan prema stanju na hrvatskoj modnoj sceni.

“Mislim da u Hrvatskoj svakih nekoliko godina neka zanimanja uđu u modu. Tako su jedno vrijeme svi bili grafički dizajneri, danas na svakom koraku srećem PR-ove i brand managere. Biti modni dizajner također je ‘in’. Ima ih previše, dolaze i prolaze. Kad vidim tko se sve proglašava modnim dizajnerom u Hrvatskoj, ne znam bih li se smijao ili ljutio. Ono što je najgore, iza svega toga ništa ne stoji. Nema znanja, nema obrazovanja, nema poznavanja zanata. Bez znanja krojenja, modeliranja i šivanja, nitko se ne može smatrati modnim dizajnerom. Moja obitelj i ja živimo od tog posla. I iza našeg osmijeha na pisti poslije revije ili rijetke fotografije u novinama, krije se veliki rad, puno truda, znoja, energije, neprospavanih noći, kilometara vožnje… Mnogima tzv. dizajnerima jedini cilj je da svojom pojavom na takvoj manifestaciji izazovu šok, lažni skandal ili se slikaju s nekom zvijezdom kako bi došli u medije. Manje je bitno s čime izlaze na pistu, kako je to napravljeno i kojeg svjetskog dizajnera su pritom iskopirali. Kad čujem njihove izjave o modi kao najljepšem poslu na svijetu, ja više s njima nemam što pričati. Moda je za mene nešto posve drugo: smišljanje, rad na skicama, odlazak po materijale i pribor koji nam je nužno potreban, poput konca, zatim krojenje, modeliranje, rad s našim timom krojača, slatke brige s prezentacijom, biranje modela za kampanje i pistu, odabir muzike za reviju, atmosfere kolekcije… A konačni cilj je da taj odjevni predmet dođe na vješalicu u dućan i pronađe svog kupca. Tek tim činom naš krug se zatvara”, kaže Bahorić.

Smatra da bi mu bilo teže postići takve rezultate da iza njega ne stoji obiteljski tim od desetero ljudi koji u sjeni obavljaju sve potrebne poslove, od prve ideje na skici papira do odjeće u trgovini. Odrastao je uz metre tkanina, škare, svilu, konac, papire za krojenje i modne časopise. Kaže da je prve modne skice napravio koncem srednje škole. Kao maturalni rad dizajnirao je neobičan model, za koji je inspiraciju pronašao u zagrebačkim parkovima. Bio je to zeleni kombinezon s detaljima od bršljana i živom ribicom u akvariju oko vrata. No kad se počeo ozbiljno baviti modom, više mu nisu padali na pamet takvi eksperimenti. Na fakultetu se susreo s mnogim mladim ljudima koji nisu imali nikakav talent za modu, nego im je cilj bilo samo doći do diplome. No cijeni i podržava talentirane mlade dizajnere koji se bore sami za opstanak, bez zaleđa i sredstava. Iako je i ranije imao ponuda da počne raditi, tek je nakon diplome krenuo u poslovne vode. Danas, nakon jedanaest samostalnih kolekcija, savladao je i odnose s medijima te komunikaciju s klijentima. Vlastite klijente teško mu je definirati. Uglavnom su to glumci i ljudi iz medija, koji nisu preuštogljeni, imaju svoj stil i snažnu osobnost. Kao zaštitna lica nekoliko svojih kolekcija i modele za svoje kreacije, Bahorić je odabrao glumce Livija Badurinu, Mislava Čavajdu i redatelja Mirana Kurspahića.

“Livio, Mislav i Miran nisu klasični likovi na hrvatskoj javnoj sceni. Uklapaju se u moju robu. Mislim da je najuspješnija bila kampanja s Kurspahićem. Oni imaju dobru figuru za moju odjeću, znaju je nositi i kamera ih voli, što je važno”, kaže Bahorić. Inspiraciju za kolekcije Bahorić dobiva na različite načine. Fan je krimića Roberta Ludluma. Voli knjige o Drugom svjetskom ratu, snajperistima i zelenim beretkama, dok mu na iPhoneu svira trendy glazba. Smatra da je najvažnije “furati svoju priču”. Svoju posljednju kampanju nazvao je “50 nijansi crne”, parafrazirajući naslov hit knjige i filma “50 nijansi sive”.

“Često me nagovaraju da izađem iz tog crnila i ubacim malo pastelnih boja. A ja ih pitam: kako mislite da ja prodam limun-žuti sako za muškarca? Crno je sigurna varijanta, uvijek tražena i prodaje se. I kad sam probao eksperimentirati s bojama, nije se pokazalo najsretnijim rješenjem. Za mene je manje više. Crna i siva su zakon”, kaže Bahorić.

Bahorića i njegov rad producent i umjetnički direktor Cro-A-Portera Viktor Drago za Nacional je opisao ovako: “Tomislav Bahorić sjajan je primjer jabuke koja ne pada daleko od stabla, ali i sama rodi izvrsnim plodovima. Odrastao okružen specifičnom i profinjenom estetikom, Tomislav je svoj dizajnerski put započeo kao nadogradnju na već postavljene stilske smjernice i stvorio snažan vlastiti potpis. Rijetko koji dizajner u svojih deset prikazanih kolekcija, posjeduje toliko konzistentnosti u vlastitom stilu, što na kraju rezultira prepoznavanjem okoline i potvrdom vlastitog rada. Nenametljiv, a opet vrlo upečatljiv i probitačan, neopterećen vlastitom pojavom u medijskom svijetu, stvorio je brend koji govori u njegovo ime.”

Nove modele Bahorić izrađuje u svega nekoliko komada, a nikad unaprijed ne zna kako će koji komad odjeće proći na tržištu. Preko web stranice stigao im je nedavno upit od concept storea iz Dubaija da prodaju odjeću Tomislava i Loredane Bahorić. Suradnja je ubrzo uspostavljena.

“To je naš prvi internacionalni uspjeh. Prodaje se po tromjesečju, ima dobrih indikatora. Postoji više dizajnera u tom concept storeu, što je veća konkurencija. Prodajemo se tik uz svjetske brendove kao što su Rick Owens i Martin Margiela. Za sada poslovno surađujemo s Ljubljanom i Beogradom, a u planu je plasman naše odjeće u Berlin, London i New York, ako prepoznaju naš rad”, najavljuje Bahorić. Tvrdi da njegov poslovni odnos s majkom dobro funkcionira. “Nekad me sasluša, ali ja ću objasniti zašto na nečemu inzistiram. Mama mi je mentor, ali ‘starci’ nikad nisu sto posto zadovoljni. Uvijek misle da bih trebao postići više, truditi se više i ‘gristi’ za nove poslovne izazove. Inače, dobro funkcioniramo i rijetko ulazimo u svađu. A zapamtio sam mamin savjet, kojeg se držim: uvijek slušaj svoj unutarnji glas”, kaže Bahorić.

Tomislav Bahorić ne druži se previše s kolegama iz branše i to smatra velikom prednošću, jer u trenucima druženja može se isključiti iz modnog biznisa. “Već kao klinac bio sam preiskren prema ljudima. To me koštalo. Shvatio sam da se moram mijenjati. Trud oko većine ljudi u mom životu bio je uzaludan. Znate kako kažu Dubrovčani: ‘Sa svakijem ufino, s nikijem iskreno.’ Taj moto vrijedi uvijek. Ljudi moraju kod tebe osjetiti odstupnicu, ne smiješ dopustiti svakome da ti priđe previše blizu”, misli Bahorić. Ne voli trošiti vrijeme i energiju na društvenim mrežama. Majka ga je nedavno nagovorila da otvori profil na Instagramu, koji koristi za posao. Svakodnevno dobiva pozive PR agencija za brojne događaje, ali pojavljivanje na njima dozira. “O politici i stanju u društvu ne razmišljam. Danas se u Hrvatskoj sve promatra kroz prizmu novca. Možda ne s oba oka, ali jednim te uvijek promatraju kroz materijalnu stranu. Procjenjuju koliko imaš ili nemaš i tako te rangiraju. Vijesti ne slušam, televizija mi služi samo tome da povremeno s nje obrišem prašinu. Danas modnim biznisom vladaju strašni egotripovi. Mnogi misle da vrijede puno više, nego što uistinu vrijede. Svoj rad naplaćuju dvostruko. Smiješno mi je kad uđeš u nečiji dućan i vidiš koliko traže za neku haljinu, pa to su nečije dvije plaće. Oni su uvjereni da to toliko košta, jer nosi njihovo ime. Bolesnih taština ima previše. Svatko od nas je tašt”, zaključuje Bahorić.

 

Komentiraj

FOTO:Josip Regović
PODIJELI
Novinar, televizijski autor, scenarist i producent. S dugogodišnjim iskustvom u tisku, na televiziji, radiju, filmu, portalima u Hrvatskoj i regiji... U Nacionalu na funkciji novinara, specijaliziran za ekskluzivne teme iz kulture i medija.