General poslije bitke ponekad je najlakše biti. Pogotovo u Hrvatskoj, koja ima vjerojatno jednak broj nogometnih izbornika kao što ima stanovnika. Hrvatska je sinoć izgubila mjesto u četvrtfinalu Europskog prvenstva u Francuskoj. Tamo, na noge Poljskoj, ide Portugal koji je ‘Vatrenima’ pogodak zabio u 117. minuti. samo tri minute prije izvođenja jedanaesteraca.

Lagana panika vladala je u posljednjih pet minuta tog drugog produžetka jer su nas misli vraćale na onu večer 2008. godine, kada smo na srcedrapajući način ispali od Turske na Europskom prvenstvu. Većina svjetskih medija Hrvatsku je proglasila najatraktivnijom reprezentacijo na ovom EURO-u, barem u grupnoj fazi natjecanja. A, jučer taj kompliment koji ‘drži vodu’, jer ne dolazi samo od milijuna hrvatskih izbornika i nabrijavajućih komentatora, nismo opravdali.

Veliku grešku u koracima napravio je Ante Čačić. Branili su se Portugalci, branili su se Hrvati. Ono što je trebala biti najatraktivnija utakmica na Europskom prvenstvu dosada, pretvorila se u pravu uspavanku. Utakmica koja je do REM faze sna gotovo dovela malog Cristiana Ronalda. Jadničak je na tribini vjerojatno jedva čekao kraj utakmice, ne mareći za rezultat.

Jer, šanse su bile podjednake. Možemo li reći da na kraju Portugal nije zaslužio pobjedu? Baš i ne. Izbornik Fernando Santos, ‘stari lisac’ na teren je poslao Portugal kojem je u odnosu na grupnu fazu natjecanja napravio određeni ‘facelift’. Napravio je Čačiću ono što je ovaj napravio del Bosqueu protiv Španjolske. Promjenu je napravio već u 49. minuti, a ulaskom tog Sanchesa Portugal se probudio. S druge strane, Čačić je s izmjenama čekao do samog kraja regularnih 90 minuta.

Zašto ne ići ‘na glavu’? Zašto ne igrati s dva napadača? Jer, Mandžukić stvarno puno pomaže momčadi i odvlači igrače, ali ne zabija. Fizički vrlo jak, ali statičan ne može sam u napadu. Lakše je kada ima pomoć iz veznog reda, ali on je jučer bio ‘začepljen’. Zašto ne probati iznenaditi protivnika s taktičkim promjenama, ili na teren poslati istu ekipu koja je prije samo nekoliko dana napravila čudo i pobijedila Španjolsku, nanijevši im prvi poraz na Europskim prvenstvima u 12 godina? Mnogi se pitaju: Zar se pobjednička postava smije mijenjati? Strinić je pred kraj utakmice bio istrošen, izmrcvaren, umoran. Da se išlo s promjenom, vjerojatno bi dobili na svježini. Ovako, javnost prstom ponovno upire u njega, etiketirajući ga kao glavnog krivca.

Igralo se oprezno s obje strane. Nitko nije želio napraviti pogrešku. Ipak, ona je za Hrvatsku došla u 117. minuti. Ronaldo i Quaresma istrčali su kontru, dok su se naši vraćali iz napada, u kojem je Perišić pogodio ‘poluvratnicu’. Ranije promjene? Svakako. Što smo imali izgubiti? Četvrtfinale? Ionako smo ga izgubili. Sa Pjacom, koji bi u idealnom scenariju dobio više od deset minuta, Hrvatska bi dobila eksplozivnost, energiju i snagu i možda iznenadila Portugalce. Jer, ako je onakve probleme radio Španjolcima, sigurno bi ih napravio i Portugalcima.

Ovako nikada nećemo znati što bi bilo kad bi bilo. Na scenu je ponovno stupio taj hrvatski sindrom. Do prije nekoliko dana čačića su dizali u nebesa, hvaleći njegovu taktiku i ‘nos’ za promjene. Danas mu izgovaraju svašta i krive zbog ispadanja. Hrvatska je bila i ostala europski i svjetski prvak u nabrijavanju, euforiji, iskazivanju domoljublja uoči utakmica, oblačenju dresova i šaranju lica crveno-bijelim bojama. Našim reprezentativcima nema se što zamjeriti. Na travnjacima Francuske ostavili su srce, krv i suze. Ponosno se mogu vratiti u Hrvatsku, gdje će ih, vjerujemo dočekati vojska navijača.

I što smo na ovom EURO-u napravili? Na trenutak smo zaboravili na ‘cirkus’ koji nam se događa u zemlji. Uživali smo u pažnji svjetskih medija, koji su sipali komplimente na račun naših igrača i igre. Divili smo se snazi Darija Srne, koji je jučer odigrao posljednju utakmicu u reprezentativnom dresu. Tugovat ćemo za krasnom prilikom koja nam se ukazala još nekoliko dana. A onda se vraćamo politici, krizi u državi, novim izborima i ustašama i partizanima. Sve do kolovoza. Tada počinje Olimpijada, a hrvatska će euforija još jednom zaživjeti.