“Izbjeglice nam donose više novca od krijumčarenja droge”, izjavio je nedavno u jednom telefonskom razgovoru jedan od šefova rimske mafije. Policija koja je taj razgovor snimala, bila je šokirana.

  • Mreža korupcije i kriminala talijanske mafije godišnje je donosila profit od 40 milijuna eura
  • U cijeli posao bili su uključeni visoki dužnosnici talijanske vlade i lokalni rimski političari

Oko 40 milijuna eura mafijaške organizacije dobiju za zbrinjavanje i njegu siromašnih, zahvaljujući korumpiranim predstavnicima gradskih vlasti u Rimu. Mafijaški karteli zarađuju i na odvozu smeća, s poslovima u dječjim vrtićima i na održavanju parkova. No “briga” o izbjeglicama i Romima njihov je najplaćeniji posao. Za maloljetne osobe država plaća 91 euro po danu, što je tri puta više nego za odrasle. Za svakog odraslog imigranta talijanska vlada hotelima dnevno osigurava po 30 eura, što znači da dnevno država za izbjeglice izdvaja i nekoliko milijuna eura. Hotel koji primi imigrante ima obvezu osigurati im hranu, džeparac od 2,5 eura dnevno, odjeću i usluge poput tečaja talijanskog jezika ili psihološke pomoći.

Mafija u Rimu ima malo toga zajedničkog s organiziranim kriminalom u južnoj Italiji jer ne radi s drogom, nego je usmjerena na ugovore s vladinim sektorom. Na njihovoj platnoj listi nema dilera ni ubojica, nego su na njoj službenici, visoko pozicionirani političari i policajci. Gotovo svi oni mogu se potkupiti za relativno malu mjesečnu naknadu od 5000 eura.

PEDESET TISUĆA IMIGRANATA koji su došli u Italiju od početka ove godine i 170 tisuća, koliko ih je spas u ovoj državi potražilo 2014., tako je postalo dio velikog korupcijskog skandala koji trese talijansku vladu proteklih nekoliko tjedana. Mito, korupcija i razni oblici podmićivanja postali su svakodnevica u poslovanju istih onih ljudi koji su trebali pomoći tisućama izbjeglica iz zemalja sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Novac koji je država namijenila za odjeću i hranu izbjeglica koje su riskirale svoje živote za bolju budućnost, završio je u džepovima korumpiranih talijanskih političara i biznismena koji su shvatili da su prevare s izbjeglicama doista postale unosnije od krijumčarenja droge. Talijanska policija i državno tužiteljstvo već su krajem prošle godine sakupili dovoljno dokaza u slučaju nazvanom “Mafia Capitale” ili “Mafija glavnoga grada” i u prvom valu je uhićeno 37 osoba, među kojima je bio i navodni vođa te mafije Massimo Carminati. Drugi dio istrage vrhunac je doživio prije desetak dana, kada je otkriveno da su pod službenom istragom i zamjenik ministra poljoprivrede Giuseppe Castiglione i petorica visokih dužnosnika. Njih se sumnjiči da su odigrali bitnu ulogu u nabavi hrane i ostalih potrepština koje nikada nisu stigle do imigranata iako su njima bile namijenjene. Točnije, to je bio novac za hranu i odjeću namijenjen tisućama imigranata koji su smješteni u najvećem talijanskom prihvatilištu CARA Mineo na Siciliji. Osim što su osumnjičeni visoki politički dužnosnici, policija je već uhitila 44 osobe koje sumnjiči za potkradanje najsiromašnijih izbjeglica, a u cijeloj aferi sudjelovali su i centri za zaštitu žena, pa čak i nekoliko domova za napuštenu djecu koji su novac primali od državnih institucija, ali je on umjesto za pomoć najugroženijima, završio na računima mafije i političara.

Giovanni Salvi, glavni tužitelj tužiteljstva na Siciliji, jedna je od ključnih osoba te istrage, a nedavno je izjavio da je stupanj korupcije i način odnosa prema izbjeglicama “jednostavno gadljiv” i da su koruptivne radnje uskratile izbjeglicama pravo na osnovne životne uvjete. Prevara je otišla toliko daleko da su neki centri “prodavali” izbjeglice skloništima u Rimu koji su od države uzimali sredstva, iako nisu imali uvjete za njihovo zbrinjavanje. Tako je država novac davala nefunkcionalnim centrima, dok su neki drugi, u kojima su bile stotine izbjeglica, ostajali bez prijeko potrebnih financijskih sredstava.

NAKON ŠTO JE OTKRIVENO da su u središtu skandala visoki dužnosnici vlade Mattea Renzija, talijanski premijer našao se na udaru kritika. Da stvar još bude gora, središte skandala je u Rimu, gradu na čijem je čelu od 2013. jedan od najbližih Renzijevih političkih suradnika Ignazio Marino. Renzi je ubrzo nakon izbijanja skandala krenuo u obranu Marina i izjavio da je rimski gradonačelnik “jednostavno upao u mrežu korupcije i kriminala nakon što je pobijedio na izborima 2013.“.

“Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo. Jesmo li mogli ranije uočiti kriminalne radnje? Jesmo. Ali sada radimo na tome i stat ćemo na kraj ovoj kriminalnoj mreži”, izjavio je Renzi u obraćanju talijanskim novinarima. Međutim, Renzijevi problemi nisu najgori rezultat ove afere jer kao i uvijek, najveću cijenu platit će oni najslabiji i najmanje zaštićeni, a to su izbjeglice. Na sjeveru Italije već duže vrijeme raste anti-imigrantsko raspoloženje koje uspješno koriste lokalni političari, a ovaj skandal samo je dodatno ojačao njihovu poziciju. Političari na sjeveru Italije pokušavaju mjesecima naći političko opravdanje za niz antiimigracijskih zakona koje donose na lokalnoj razini, a afera kojoj je u središtu glavni grad države, došla im je kao naručena. Animozitet sjevera i juga Italije dobro je poznata stvar i već godinama bogati sjever s visoka gleda na siromašniji jug te smatra kako svojim novcem financira “nezaposlene i lijene južnjake”. Guverner Lombardije Roberto Maroni prošlog tjedna najavio je da će njegova pokrajina ukinuti javno financiranje onih zajednica koje će prihvaćati izbjeglice te je upozorio da bi oni koji izbjeglice prihvate, mogli biti i novčano kažnjeni. Po Maronijevim riječima, jedina iznimka bit će oni koji će izbjeglice smjestiti s namjerom da ih u kratkom roku prebace u treće zemlje.

Matteo Salvini, vođa fašističke Sjeverne lige o čijim je ekstremnim stavovima Nacional već pisao, upozorio je policiju da ne pokušava spriječiti zabranu dolaska imigranata te je čak i izrazio spremnost da naoruža članove Sjeverne lige, u slučaju da talijanska vlada premjesti imigrante na sjever Italije. “Spremni smo blokirati i okupirati zgrade u koje država namjerava smjestiti izbjeglice na račun talijanskih poreznih obveznika”, najavio je Salvini, dok je guverner regije Veneto, Luca Zaia situaciju opisao kao “bombu koja svakog trenutka može eksplodirati”. “Država ne smije dozvoliti premještaj izbjeglica na sjever jer su ovdje društvene tenzije na granici ludila”, upozorio je Zaia.

TALIJANSKI PREMIJER JE NA TE PROBLEME upozorio i svoje kolege na nedavnom summitu država G7 u Bavarskoj. Renzi je rekao da je problem u tome što je Italija ostavljena da se sama brine o velikoj većini izbjeglica koje stižu u Europu. “Plan Europske unije ne funkcionira. Jednostavno moramo priznati da je situacija izmakla kontroli i da se nešto hitno mora promijeniti. I talijanski antimafijaški tužitelj Franco Roberti priznao je da napori talijanskih i europskih vlasti da stanu na kraj skupinama organiziranog kriminala koje vode golemu mrežu krijumčarenja ljudi u Europu, nisu učinkoviti. Tijekom ovog mjeseca neki od njih priznali su dužnosnicima Međunarodne organizacije za migracije (IOM) da je svaki platio krijumčarima od 700 do 1500 dolara za putovanje. “U Italiji i Europi uspijemo uloviti samo zadnju kariku u lancu, a čelnici mreža za krijumčarenje nisu kažnjeni zbog potpunog nedostatka pravosudne suradnje u ishodišnim i tranzitnim zemljama”, rekao je Roberti predstavljajući u parlamentu godišnje izvješće Nacionalnog ravnateljstva za borbu protiv mafije.

Brigu o ljudskim pravima izrazile su i međunarodne organizacije koje se brinu o izbjeglicama. Brine ih iskorištavanje tisuća izbjeglica u Italiji i to u razdoblju kada se očekuje još veći val novih imigranata na europske obale. “Sramotno je da samo mali dio novca namijenjen izbjeglicama i azilantima na kraju do njih i stigne”, izjavio je prošloga tjedna regionalni direktor UNHCR-a za južnu Europu Laurens Jolles, zaključivši da su do sada smatrali da se takva situacija događa zbog nesposobnosti lokalnih dužnosnika, ali da je situacija u Italiji pokazala da je pravi razlog tome široka i dobro organizirana mreža korupcije na svim razinama društva.

 

Komentiraj

FOTO:Marco Di Lauro/Guliver/Getty Images
PODIJELI
Rođen u Zagrebu 21. kolovoza 1978., novinarstvom se bavim od 2000. godine kada sam počeo pisati za sportski web portal Sportnet.hr. Nakon nekoliko godina u sportskom novinarstvu, 2009. godine prvi put dolazim u redakciju tjednika Nacional gdje radim na portalu www.nacional.hr, a povremeno pišem i za tiskano izdanje Nacionala. Sredinom 2011. s nekoliko drugih novinara Nacionala prelazim u tjednik Aktual, a od ožujka 2013. do lipnja 2014. bio sam zamjenik glavnog urednika poslovne dnevne novine Business.hr. U prosincu 2014. vraćam se u Nacional gdje pišem o aktualnim političkim i gospodarskim temama.