Pomoćnik ministra obrane Zoran Piličić godinama vodi spor s Gradom Zagrebom oko stana na Malešnici, dok ga susjedi optužuju da je vršio pritisak na njih da potpišu izjavu kojom bi potvrdili da on živi u tom stanu, iako ga godinama nisu vidjeli

Protiv Zorana Piličića, pomoćnika ministra obrane za ljudske resurse i člana Vijeća za domovinsku sigurnost predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, Grad Zagreb već nekoliko godina vodi spor tvrdeći da bez valjane pravne osnove njegova obitelj koristi gradski stan u Ulici Stjepana Draganića 1 na zagrebačkoj Malešnici. Piličić je u nekoliko navrata nagovarao susjede i predstavnicu stanara da potpišu da on živi u spornom stanu, iako u njemu ne živi od 2004. Piličićevi bivši susjedi za Nacional su ispričali da u gradskom stanu već duži niz godina žive sestre Piličićeve supruge, dok Piličić živi u urbanoj vili na zagrebačkoj Perjavici u ulici Žlebec 45a.

Te navode Nacional je provjerio i u popisu birača, gdje stoji da je Piličić prijavljen na navedenoj adresi, a tu adresu je kao mjesto stanovanja Piličić naveo i na kandidacijskoj listi HDZ-a za Gradsku skupštinu Zagreba na izborima 2013. Nacional posjeduje i dopis Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, u kojem se navodi da je inicirano pokretanje parničnog postupka radi iseljenja osoba koje nezakonito koriste stan na Malešnici. To potvrđuje optužbe susjeda protiv Zorana Piličića koji su za Nacional ispričali da taj bliski suradnik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i ministra obrane Josipa Buljevića na njih već nekoliko godina vrši snažan pritisak da prekrše zakon te potpišu da su ga viđali kako živi u spornom stanu. Nekoliko stanara za Nacional je ispričalo da je Piličić dolazio u njihove stanove te ih nagovarao da potpišu izjave, kao i da lažno svjedoče ako im na vrata pozvone policija ili gradska inspekcija.

  • U DOPISU GRADSKOG UREDA za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada navodi se da je inicirano pokretanje parničnog postupka radi iseljenja osoba koje nezakonito koriste stan na Malešnici

PREDSTAVNICA STANARA na adresi Stjepana Draganića 1 Marija Lokin za Nacional je izjavila da je cijeli problem krenuo 2013. kada je krenula legalizacija nekretnina u gradskom vlasništvu i kada su svi korisnici tih nekretnina trebali dokazivati da u njima i dalje žive. Zoran Piličić u stanu na zagrebačkoj Malešnici živio je do 2004. kada odlazi u Sloveniju gdje je četiri godine bio vojni ataše. Ubrzo nakon njegova odlaska u Sloveniju, u stan na Malešnici uselile su se tri sestre njegove supruge, Vesna, Ankica i Ivka Vujeva. Susjedi su očekivali da će se Piličić u gradski stan vratiti nakon što mu istekne mandat, ali on se do danas nije vratio, nego posljednjih 12 godina u tom stanu žive njegove šogorice.

  • ZORAN PILIČIĆ U STANU na zagrebačkoj Malešnici je živio do 2004., kada je otišao u Sloveniju gdje je četiri godine bio vojni ataše. Njegovi bivši susjedi tvrde da se nakon toga više nije vraćao u taj stan

“Iskreno, ne znam po kojoj osnovi je Piličić dobio pravo na korištenje gradskog stana, ali čula sam svakakve priče. Koliko se sjećam, u stanu su prvo živjeli Piličićeva sestra Jelica i šogor Marinko, koji su se preselili u drugi gradski stan negdje na Vrbanima, a ubrzo nakon njih u stan su se doselili Piličić i njegova supruga”, rekla je za Nacional predstavnica stanara Marija Lokin. Nacional je prošlog četvrtka u Gradsko poglavarstvo poslao upit u kojem smo tražili odgovore na pitanje po kojoj je osnovi Piličić dobio pravo na korištenje gradskog stana i u kojoj je fazi sudski postupak protiv novog pomoćnika ministra obrane, ali je stigao samo djelomičan odgovor kojim se potvrđuje da je pokrenut sudski spor.

“Stan u Zagrebu, Stjepana Draganića 1/I kat, bez valjane pravne osnove koriste Vesna, Ankica i Ivka Vujeva. Budući da se iste nisu odazvale na poziv Grada Zagreba da stan slobodan od osoba i stvari dobrovoljno predaju u posjed Gradu, 2014. je inicirano pokretanje sudskog postupka podnošenjem tužbe sudu za iseljenje te je sudski spor u tijeku”, stoji u odgovoru Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada.

ZANIMLJIVO DA JE BAŠ ZORAN PILIČIĆ donedavno bio jedan od većih kritičara zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića kada je u pitanju gradska imovina. Piličić je do imenovanja pomoćnikom ministra obrane bio zastupnik HDZ-a u Gradskoj skupštini, gdje je često govorio upravo i o temi gradskih stanova.

“EVO, SVJEDOCI SMO da je još jedna godina prošla, znači, u studenom 2012. donesena je Odluka o prodaji gradskih stanova. Govorim sada vezano za kategoriju hrvatskih ratnih vojnih invalida i branitelja koji su korisnici gradskih stanova. Još jedna godina je prošla, na početku smo. Ja primam desetine mailova od hrvatskih ratnih vojnih invalida koji obilaze gradske urede i pitaju što se dešava. Znači, nema pomaka”, govorio je na sjednici Gradske skupštine 2013. Piličić koji je u još nekoliko navrata govorio o gradskoj imovini, a da pritom ni jednom nije spomenuo da njegova obitelj neovlašteno koristi jedan od tih stanova.

Po riječima predstavnice stanara Marije Lokin, spor koji je Grad Zagreb pokrenuo zbog neovlaštenog korištenja gradskog stana, još uvijek čeka svoje pripremno ročište. Marija Lokin tvrdi da Piličić stalno pronalazi nove izlike kako bi odgodio ročište te da koristi svoj politički utjecaj kako bi u konačnici došao do vlasništva nad stanom. Među onima koji su se našli pod pritiskom novog pomoćnika ministra obrane je obitelj Dujo. Oni su prvi susjedi Piličićevih šogorica i za Nacional su potvrdili da Piličić u spornom stanu ne živi od 2004. kada je otišao u Sloveniju. Tvrde da su s Piličićem do tada bili u dobrim odnosima i da nikada nisu s njim imali problema. Uoči odlaska u Sloveniju Piličić im je najavio da će se vratiti u stan kada mu nakon četiri godine istekne mandat, ali se to nikada nije dogodilo. Kažu da su čuli da se preselio na Perjavicu i da tamo živi u kući koja navodno glasi na njegova brata.

  • ‘NE MOGU VJEROVATI da čovjek koji je nagovarao susjede da prekrše zakon samo da bi on besplatno mogao doći do stana može biti izabran na jednu tako važnu funkciju’, izjavila je za Nacional Renata Dujo

“GODINE 2013. POJAVIO SE NA VRATIMA te je zamolio mog oca Stipu da ga primi na kratak razgovor. Objasnio mu je da se nalazi u teškoj situaciji i da mu treba potvrda da je živio u stanu do našeg otkako se vratio iz Slovenije 2008. Zamolio je mog oca da potpisom potvrdi da ga je viđao i da je doista živio u tom stanu. Međutim, moj otac mu to nije želio potpisati te mu je rekao da ne želi prekršiti zakon. Piličić je bio nezadovoljan takvim odgovorom, najavivši da će donijeti potvrdu da je od 2004. bio na službenom putu. Moj otac mu je rekao da će u slučaju da mu pokaže potvrdu, drage volje potpisati papir. Ni potvrdu, ali ni Piličića više nakon toga nismo vidjeli”, ispričala je za Nacional Renata Dujo, dodavši da je na odlasku Piličić još članove obitelji Dujo zamolio da ako dođu policija ili gradska inspekcija, posvjedoče da je živio cijelo vrijeme u spornom gradskom stanu.

“MORAM PRIZNATI DA SAM BILA ŠOKIRANA kada sam vidjela da je Piličić izabran za pomoćnika ministra obrane. Ne mogu vjerovati da čovjek koji već godinama nelegalno koristi gradsku imovinu i koji je nagovarao susjede da prekrše zakon samo da bi on besplatno mogao doći do stana, može biti izabran na jednu tako važnu funkciju”, izjavila je za Nacional Renata Dujo.

Predstavnica stanara Marija Lokin tvrdi da zbog cijele situacije s Piličićevim stanom trpe svi stanari ulaza u Draganićevoj 1. Jedna od Piličićevih šogorica ima psihičkih problema te je nekoliko puta prijetila susjedima, a u jednom navratu čak je i zaprijetila da će “dići cijelu zgradu u zrak”. Marija Lokin kaže da se nakon toga obratila Centru za socijalnu skrb, ali rezultata nije bilo, nego je samo od Piličićeve obitelji dobila protuprijavu policiji. Tvrdi i da joj je Piličić prijetio da će imati problema ako kod javnog bilježnika ne potpiše potvrdu da je živio u tom stanu.

“Donio mi je već pripremljenu izjavu koju je samo trebalo potvrditi kod javnog bilježnika. Kad sam rekla da to neću učiniti, počeo je prijetiti i govoriti da ima velikih problema i da se zbog cijele situacije s tim stanom njegova žena teško razboljela. Nakon toga sam se obratila Gradskom uredu te sam saznala da se protiv njega i njegovih šogorica već vodi spor jer su neovlašteno u tom stanu”, rekla je za Nacional Marija Lokin koja tvrdi da je tražio potpise i ostalih susjeda od kojih su neki u međuvremenu preminuli, a neki su se odselili.

Činjenicu da Zoran Piličić već godinama ne živi u stanu i da na sve moguće načine pokušava prikriti tu činjenicu, potvrdila nam je i Silvija Češković, nekoć bliska prijateljica jedne od Piličićevih šogorica koje žive u stanu na Malešnici. Silvija Češković je neko vrijeme živjela u spornom stanu te u tom razdoblju nikada nije vidjela Zorana Piličića. Ona tvrdi da joj je otpočetka bilo čudno što su se u stanu nalazile fotografije obitelji Piličić, a na ulazu su bile i vojničke čizme Zorana Piličića, inače umirovljena brigadira HV-a. Silvija Češković kaže da je sve bilo u redu do trenutka kada bi netko nenajavljen pozvonio na vrata.

  • ‘OVAJ SLUČAJ JE vrhunac birokratiziranosti sustava i bezosjećajnog pristupa rješavanju egzistencijalnih pitanja branitelja, i ne samo njih nego i ostalih građana koji se nalaze u sličnom položaju’, tvrdi Piličić

“KADA SE TO PRVI PUT DOGODILO, upozorena sam da vrata ne otvaram ili da ako slučajno otvorim, kažem da je Zoran Piličić na poslu ili na službenom putu. Tada mi je postalo jasno da su fotografije i čizme tu kako bi sve izgledalo kao da on tu doista i živi”, ispričala nam je Silvija Češković koja se u međuvremenu odselila iz stana nakon što je došlo do svađe s jednom od šogorica Zorana Piličića. “Šogoricu Zorana Piličića prijavila sam policiji zbog prijetnji i protiv nje je pokrenut kazneni postupak. Dvaput je bila osuđivana, ali je dva puta predmet nakon žalbenog postupka vraćen na ponovno suđenje.

POSEBNO JE ZANIMLJIVO ŠTO SE ŽALBA u tom predmetu nedavno rješavala na Županijskom sudu u Zagrebu i to samo tri mjeseca nakon što je donesena prvostupanjska presuda, a po podacima koje sam dobila, na tom se sudu trenutno rješavaju žalbe slučajeva iz 2013. Kako i zašto se ta žalba rješavala za samo tri mjeseca, sami zaključite”, izjavila je Silvija Češković za Nacional, zaključivši da joj je sumnjivo što Grad Zagreb pokušava pokrenuti parnicu protiv obitelji pomoćnika ministra obrane od 2014., a žalba njegove šogorice Vesne Vujeve rješava se za tri mjeseca od prvostupanjske presude.

‘Grad nije pokazao razumijevanje za moj problem’

Kao odgovor na navedene optužbe pomoćnik ministra obrane Zoran Piličić pismenim putem nam je objasnio svoju stranu cijele priče oko spornog stana na zagrebačkoj Malešnici. Njegov odgovor prenosimo u cjelosti:

Predmetni stan u vlasništvu Grada Zagreba, u Ulici Stjepana Draganića, koristio sam u svojstvu hrvatskog branitelja, dragovoljca i HRVI temeljem ranjavanja na prvoj crti bojišnice, na isti način kao i stotine drugih hrvatskih branitelja kojima je Grad Zagreb izašao u susret i omogućio korištenje tih stanova do konačnog i trajnog rješavanja njihova stambenog statusa. Osobno sam nekoliko puta pokušao trajno riješiti svoj stambeni status, međutim, usprkos ponavljanim zahtjevima i zamolbama, nisam uspio. U proteklih nekoliko godina Gradu Zagrebu upućeno je više zahtjeva i zamolbi za rješavanje tog problema. Između ostaloga, zamolbu Gradu Zagrebu za rješavanje moga stambenog statusa uputio je i MORH jer je jednako kao i ja, gradske stanove koristilo i nekoliko desetaka drugih djelatnih vojnih osoba. MORH je službeno Gradu Zagrebu ponudio nekretnine u svome vlasništvu u zamjenu za stanove koje su koristile djelatne vojne osobe (na priloženom popisu stanova za zamjenu bio je i stan koji sam ja koristio) čime bismo mi bili trajno stambeno zbrinuti. Nažalost, usprkos dobroj volji svih sudionika u tom procesu da se to pozitivno riješi, sve je zbog birokratskih i neriješenih imovinsko-pravnih odnosa ostalo neriješeno. Isto tako, krajem 2008., na temelju Odluke Gradske skupštine o otkupu gradskih stanova iz 2007. podnio sam zahtjev za otkup stana koji sam koristio. Na zahtjev mi je pozitivno odgovoreno te je Gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada svojim dopisom, KLASA: 370-01/2008-01/3596, URBROJ: 251-14-21/208-08-4 od 23. listopada 2008., zatražio da prikupim sve potrebite dokumente za otkup i dostavim ih u Grad Zagreb. Sve tražene dokumente sam prikupio i priložio, uključujući i potrebnu potvrdu Ministarstva branitelja da će mi, kao ratnom vojnom invalidu, omogućiti kredit za otkup stana. Tada sam, doista, mislio da ću uspjeti otkupiti gradski stan koji sam koristio, poglavito stoga što je i Grad Zagreb službeno od mene zatražio navedene dokumente potrebne za otkup, a sve je bilo potkrijepljeno službenom potvrdom Ministarstva hrvatskih branitelja da će mi omogućiti kredit za otkup stana. Međutim, i tada je sve ponovno zastalo uz obrazloženje da još pričekam dok se riješe upisi stanova u zemljišno-knjižne dokumente te dok se odgovarajućim odlukama pitanja otkupa gradskih stanova ne riješe na zadovoljavajući način.

Jedna od takvih odluka o otkupu stanova donesena je i krajem 2012., kada sam, temeljem zahtjeva Grada Zagreba, u ožujku 2013. dostavio zamolbu za najam stana, uz kasniju mogućnost otkupa. Međutim, tada dobivam odgovor Grada Zagreba da ne mogu ući u proceduru otkupa stana i rješavanje moga trajnog statusa u njemu zato što stan ne koristim u kontinuitetu, to jest nisam u njemu bio svaki dan svih godina kojih sam ga koristio te me se skida s popisa korisnika stana.

Držim da je to vrhunac birokratiziranosti sustava i hladnog i bezosjećajnog pristupa rješavanju ključnih egzistencijalnih pitanja hrvatskih branitelja, i ne samo njih, nego i ostalih građana koji se nalaze u sličnom položaju. Pitam se što znači sintagma “kontinuiranog i permanentnog korištenja i bivanja u stanu”? Jesam li ja svih tih godina morao doslovce stalno, iz dana u dan, 24 sata biti u tom stanu da bih imao pravo korištenja istoga. To je apsurd. Naime, ja sam dvadeset godina bio profesionalni vojnik i po potrebi službe u tom razdoblju bio sam i u inozemstvu, između ostaloga i u Afganistanu. Tamo sam se borio za međunarodni ugled i poziciju Hrvatske stavljajući svoj život na kocku, kao što sam se 5 godina borio na prvoj crti fronte za oslobađanje i stvaranje slobodne Hrvatske, kada sam i ranjen na prvoj crti obrane. Ako je to krimen, odnosno moja otežavajuća okolnost, da ja ne mogu riješiti svoj stambeni status u gradskom stanu, jer, eto, npr. moj boravak u Afganistanu 2010/2011. meni je tim tumačenjem Grada Zagreba uzet kao krimen i otežavajuća okolnost jer u tom periodu nisam bio u stanu i stoga ga ne mogu otkupiti niti riješiti moj status u njemu, onda je situacija doista dovedena do totalnog apsurda. Nakon takvog obrazloženja Grada Zagreba, žalio sam se na tu odluku, ali oni to nisu uvažili. Između ostaloga, zbog sve te višegodišnje borbe u bespućima gradske birokracije, moja supruga je teško oboljela i nalazi se na višegodišnjem bolovanju i bolničkom liječenju te sam, želeći je poštedjeti svega toga, izišao iz stana u Ulici Stjepana Draganića i više ga ne koristim nego se nalazim u stanu moga brata u Zagrebu.

Zadnjih nekoliko godina stan su koristile sestre i brat moje supruge, a ja sam ih primio u stan stoga što su prije nekoliko godina, jedna od sestara i njezin brat, također, teško oboljeli i u čitavom tom periodu su se liječili u bolnici koja je u neposrednoj blizini stana, što im je uveliko olakšavalo liječenje i rehabilitaciju. Oni su i nakon moga izlaska iz stana, zbog teškog oboljenja i potreba bolničkog liječenja, ostali u stanu i sada pokušavaju s Gradom, uz pomoć odgovarajućih socijalnih ustanova, riješiti svoj boravak u njemu.

Zaključno:

Da, ja sam, u svojstvu hrvatskog branitelja i ratnog vojnog invalida, bio korisnik gradskog stana u Ulici Stjepana Draganića, kao i stotine drugih branitelja koji se nalaze i koriste gradske stanove te su u fazi rješavanja svoga trajnog statusa u njima. Međutim, više se ne nalazim u njemu, zbog toga što mi je Grad uskratio mogućnost trajnog rješavanja moga statusa u njemu uz obrazloženje da se svih tih godina nisam permanentno i stalno nalazio u njemu ne uvažavajući moje očitovanje da sam kao profesionalni pripadnik OS RH bio na službi i misijama u inozemstvu, uključujući i Afganistan. Sada se u stanu nalaze dvije sestre moje supruge, od kojih je jedna teško bolesna i godinama se liječi u obližnjoj bolnici, a druga sestra joj pomaže jer je bolesnica nesposobna za samostalan život. Uz sve ovo navedeno, Grad nije pokazao nikakvo razumijevanje, niti je usprkos preporukama nadležnih institucija i bolnica, pokušao iznaći neko prihvatljivo rješenje, nego je birokratski i bezosjećajno pristupio rješavanju tog problema.

Komentiraj

FOTO:PIXSELL i Saša Zinaja
PODIJELI
Rođen u Zagrebu 21. kolovoza 1978., novinarstvom se bavim od 2000. godine kada sam počeo pisati za sportski web portal Sportnet.hr. Nakon nekoliko godina u sportskom novinarstvu, 2009. godine prvi put dolazim u redakciju tjednika Nacional gdje radim na portalu www.nacional.hr, a povremeno pišem i za tiskano izdanje Nacionala. Sredinom 2011. s nekoliko drugih novinara Nacionala prelazim u tjednik Aktual, a od ožujka 2013. do lipnja 2014. bio sam zamjenik glavnog urednika poslovne dnevne novine Business.hr. U prosincu 2014. vraćam se u Nacional gdje pišem o aktualnim političkim i gospodarskim temama.