Pravosudni izvor tvrdi da je zbog ponašanja Jasne Smiljanić tijekom ovog suđenja Uskok više puta bio na rubu toga da zatraži njeno izuzeće iz tog predmeta, te da su je kolege iz sudačkog vijeća preglasale jer je tražila da se Sanadera oslobodi

Odgodi izricanja nepravomoćne presude bivšem premijeru Ivi Sanaderu u aferi Planinska prethodila je prava drama. To su za Nacional otkrila dva neovisna pravosudna izvora, jedan blizak zagrebačkom Županijskom sudu, a drugi blizak Uskoku. Oba izvora tvrde da su sutkinju Jasnu Smiljanić, predsjednicu tročlanog Sudačkog vijeća u tom slučaju, preglasali Zdravko Majerović i Tatjana Ivošević Turk, njeni kolege iz Sudačkog vijeća.

Izvor blizak zagrebačkom Županijskom sudu tvrdi da je Jasna Smiljanić dan prije izricanja presude predložila da se Sanadera u tom slučaju nepravomoćno oslobodi. Tvrdi se da su se tome žestoko usprotivili njene kolege iz Sudačkog vijeća, navodeći da postoje čvrsti dokazi i razlozi da se Sanadera u tom slučaju osudi i to na visoku zatvorsku kaznu. Iste je tvrdnje za Nacional iznio i izvor iz Uskoka. On smatra da je Jasna Smiljanić zato iskoristila jedinu mogućnost koja joj je preostala, a to je preotvaranje rasprave. “Jedino što je mogla napraviti je hiniti da joj nešto nije jasno. To se u kaznenom pravu jako rijetko radi. Sumnjam da je to iskoristila kao izgovor, sasvim sigurno svjesna da će se postupak zbog odlaska u mirovinu jednog člana sudačkog vijeća otegnuti u nedogled. Frustrira što se to radi na način koji je sumnjiv do neba, ali u zoni propisanog ponašanja unutar zakonskih mogućnosti. Zašto je zbunjena i zašto joj u ovom posve čistom slučaju neke stvari nisu jasne, to ona nažalost ne mora nikome objašnjavati. Ovo teško izgovaram, ali zbog brojnih sličnih odluka moglo bi se mirne duše staviti pod mjere i prisluškivati brojne hrvatske sudove na raznim razinama, predvođene zagrebačkim Županijskim sudom”, izjavio je za Nacional izvor blizak Uskoku.

JASNA SMILJANIĆ IZJAVILA JE 13. TRAVNJA, na dan kada je presuda trebala biti izrečena, da nisu ostvareni svi zakonski uvjeti za izricanje presude, navodeći da postoje dvije verzije građevinsko-financijskog vještačenja. Rekla je da sud nije dovoljno stručno potkovan da bi razjasnio koja je od tih verzija točna pa je naložio novo kombinirano financijsko-građevinsko vještačenje. Ako je suditi prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, njeni kolege iz Sudačkog vijeća mogli su iz izvedenih vještačenja bez puno problema izvesti zaključak da je Sanader kriv za ono što mu se stavlja na teret.

  • ‘ZBOG BROJNIH SLIČNIH sličnih odluka moglo bi se mirne duše staviti pod mjere i prisluškivati brojne hrvatske sudove na raznim razinama, predvođene zagrebačkim županijskim sudom’, tvrdi izvor blizak Uskoku.

Dva neovisna izvora za Nacional su ujutro, 13. travnja, najavila da bi nepravomoćna presuda u tom slučaju trebala biti oslobađajuća. Upućeni pravosudni izvori tvrde da se otad vodi i sudački medijski rat. “Tvrdnje da bi presuda trebala biti oslobađajuća, po svemu sudeći, preko svojih kolega puštala je prema medijima upravo Jasna Smiljanić. To je iziritiralo njene kolege pa su oni odlučili ispričati što se zapravo dogodilo”, ispričao je za Nacional izvor blizak zagrebačkom Županijskom sudu.

Upućeni pravosudni izvor tvrdi da je zbog sumnjiva ponašanja Jasne Smiljanić tijekom ovog suđenja, Uskok više puta bio na rubu toga da zatraži njeno izuzeće iz tog predmeta. Nedugo nakon što je, na sveopće iznenađenje, sutkinja Jasna Smiljanić preotvorila glavnu raspravu i odredila da se trebaju izvesti još neka dodatna financijska vještačenja, ugledni hrvatski sudac koji poznaje sutkinju Jasnu Smiljanić za Nacional je ispričao sljedeće:

“TO BI ZNAČILO DA SUTKINJA zapravo nije sigurna tek kolika je šteta nastala, što sugerira da bi presuda trebala biti osuđujuća, osobito ako se uzme u obzir da postoje dva svjedoka pokajnika i niz drugih okolnosti koje Sanaderu u tom slučaju ne idu u prilog. Ali u kaznenom postupku rijetko se preotvara glavna rasprava u ovakvom trenutku. Moguće je da se to napravilo kako bi Sanader imao donekle bolji kredibilitet uoči svjedočenja na arbitraži u Londonu, što mu svakako širi manevarski prostor da se predstavlja političkom žrtvom. Osim toga, zato što jedan član sudačkog vijeća odlazi u mirovinu, postupak će praktički ići ispočetka te biti dugotrajan, jer se rijetko događa da se stranke u takvim postupcima usuglase da se već izvedeni dokazi ne izvode ponovo. Postavlja se pitanje je li sutkinja Smiljanić možda u tom slučaju kupovala vrijeme za Sanadera, ali i za sebe dok ne završi natječaj za izbor predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, na kojem se ponovo kandidirala za tu funkciju. Možda je htjela izbjeći da joj taj slučaj utječe na kandidaturu, ali teško je to mogla izbjeći. Kako god bilo, sve to baca sramotno svjetlo na zbivanja u hrvatskom pravosuđu i oko njega.”

Koliko je ozračje u hrvatskom pravosuđu zatrovano nepovjerenjem, možda najbolje ilustriraju i još neke sumnje koje su izvori bliski Uskoku otkrili za Nacional. Pozornost Uskoka privukla je i odluka suca Ivana Turudića u drugom postupku u kojem je svega dan nakon odgode izricanja presude Sanaderu u aferi Planinska, nepravomoćno osuđen Stjepan Fiolić.

RADI SE O AFERI BMW. U toj aferi Pero Božić, direktor Centra za reprodukciju u stočarstvu, i Stjepan Fiolić osuđeni su na djelomične uvjetne kazne zbog zloporabe položaja. Fiolić bi u zatvoru trebao provesti 10 mjeseci, a drugih 10 mjeseci trebalo bi mu se zamijeniti uvjetnom kaznom uz rok kušnje od tri godine. Božića se, među ostalim, tereti da je na nagovor Fiolića preko Centra na leasing za 825 tisuća kuna kupio BMW X5 koji nije koristio Centar, već Fiolić. Prema navodima iz optužnice, Centar je Fioliću za taj auto plaćao rate leasinga, troškove održavanja, registracije i osiguranja te čak i troškove benzina, a vozilo je koristio Fiolić. U završnoj riječi Fiolićeva obrana ispričala je da je taj postupak po njima, zbog drakonske kazne za Fiolića, vođen prvenstveno kako bi se dokazalo da mu tužiteljstvo nije išlo na ruku u aferi Planinska gdje je priznao djelo zbog kojeg se sudi Sanaderu. Turudić je odbio takve tvrdnje. Međutim, izvor blizak Uskoku ima zanimljiv pogled na tu situaciju.

“IAKO JE TURUDIĆ U DRUGIM PREDMETIMA osuđivao Sanadera, ovaj bismo slučaj mogli doživjeti i kao specifičnu poruku Fioliću da promijeni svoj iskaz u aferi Planinska, gdje će se suđenje voditi ispočetka nakon što se promijeni član Sudačkog vijeća. Drakonski je kažnjen za kazneno djelo koje se u brojnim drugim situacijama ni ne procesuira. Uzmite na primjer slučaj Tomislava Karamarka. Utvrđeno je da je on najmanje jednom, a lako moguće i više puta, koristio skupocjeni terenac marke Mercedes kojim se koristila tvrtka njegove tada još uvijek djevojke Ane Šarić. Po toj logici trebalo bi se suditi Karamarkovoj supruzi i vjerojatno se ne bi dobro provela i ona, a i Karamarko. Da se pita Turudića, Ana Karamarko vjerojatno bi završila u zatvoru”, izjavio je za Nacional izvor blizak Uskoku.

  • ‘U KAZNENOM POSTUPKU rijetko se preotvara glavna rasprava u ovakvom trenutku. Moguće je da se to napravilo kako bi Sanader imao donekle bolji kredibilitet uoči svjedočenja na arbitraži u Londonu’

Neovisan izvor blizak HDZ-u ispričao je za Nacional da slučaj Planinska ipak ima i nekih još uvijek nepoznatih detalja. Sanader je u svojoj obrani u tom slučaju u više navrata upozoravao na to da je tu odluku zapravo potpisala Jadranka Kosor te da on tehnički s time nema nikakve veze. Međutim, čini se da je odluka o kupnji zgrade u Planinskoj ulici ipak imala i neke dodatne specifičnosti.

“U SLUČAJU PLANINSKA vlada evidentno nije poštivala proceduru, a točka o kupnji zgrade uvrštena je na dnevni red ‘preko reda’, preko užeg kabineta vlade. Odluku o tome mogao je donijeti samo tadašnji premijer Ivo Sanader, a na sudu je puštena snimka sa sjednice vlade na kojoj potpredsjednica vlade Jadranka Kosor kaže: ‘To je ono što je maloprije premijer objasnio.’ Snimka se odnosi na zatvoreni dio sjednice vlade koji je vodila Jadranka Kosor, dok je otvoreni dio sjednice vlade neposredno prije toga vodio Ivo Sanader. Samo je on mogao uvrstiti to kao dopunsku točku na sjednicu i to snimka jasno potkrepljuje”, objasnio je Nacionalov izvor dobro upućen u slučaj Planinska. Drugi izvor upućen u taj sudski spor naveo je konkretne razloge zašto je prekršena procedura.

“SVAKA TOČKA PRIJE uvrštavanja na dnevni red sjednice Vlade, najprije se šalje tijelima državne uprave na mišljenje, a onda i na vladine koordinacije. U ovom slučaju nadležna bi bila koordinacija za gospodarstvo. Isto tako, odluke moraju proći i kroz vladin Ured za zakonodavstvo. U ovom slučaju ništa od toga nije se poštivalo, već je odluka stavljena na dnevni red odlukom užeg kabineta, ali o tome je mogao odlučiti jedino Sanader”, tvrdi dobro upućeni Nacionalov izvor. Sud također nije ispitao kako to da je prijedlog na vladu došao iz Ministarstva financija, a ne iz Ministarstva poljoprivrede. Prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, Ministarstvo poljoprivrede poslalo je taj predmet najprije Ministarstvu financija koje je također trebalo utvrditi postoje li nepravilnosti. No izgleda da sud, a i istražna tijela, nisu ispitivali eventualnu odgovornost tadašnjeg ministra financija Ivana Šukera, a jedini koji je dosad snosio krivnju u tom postupku je bivši ministar poljoprivrede i regionalnog razvoja Petar Čobanković, koji je bio osuđen na rad za opće dobro. I on i Fiolić priznali su kazneno djelo pa upućeni izvori iz pravosudnih krugova tvrde da je taj slučaj toliko čist da je cijeli postupak mogao biti dovršen u roku tri mjeseca. Nacionalovi izvori također upozoravaju na očiglednu vremensku podudarnost. Naime, odluka o kupnji zgrade u Planinskoj donesena je početkom travnja 2009., da bi potom bila i realizirana. Prema tvrdnjama optužbe, Sanaderu je isplaćeno 17 milijuna kuna provizije, a sve je to neposredno prethodilo njegovu naglom odlasku s mjesta premijera. Sve se to događalo neposredno uoči njegova naprasnog napuštanja vlade. Zbog svega navedenoga, čini se da će epilog Sanaderovih pravosudnih problema pratiti jednako kontroverzna zbivanja u miljeu hrvatskih sudaca.

Komentiraj

FOTO:Sanjin Strukic/PIXSELL
PODIJELI
Berislav Jelinić je istraživački novinar sa više od dvadeset godina radnog iskustva u vodećim hrvatskim tiskanim i elektroničkim medijima. Diplomirani je kriminalist sa apsolviranim studijem novinarstva, te stečenim zvanjem EMBA nakon završene Cotrugli Business School. Radio je kao novinar i urednik u tjednicima Globus, Studio, Arena, Aktual, dnevnim novinama Jutarnji list, na OTV-u, te autorski surađivao na projektima emitiranim na HTV-u i TV Mreži, ali najveći dio profesionalnog angažmana aktivan je u Nacionalu. Početkom 2014. izdao je knjigu pod naslovom Zašto je ubijen Ivo Pukanić. Godinama je aktivan u nevladinom sektoru vezanom uz razvoj transparentnosti pravosuđa. Tijekom posljednjih pet godina aktivan je član Rotary kluba Zagreb Medvedgrad, gdje je odradio i jednogodišnji predsjednički mandat.