Nakon što je u četvrtak objavila da podnosi ostavku na mjesto predsjednice Savjeta za kulturu SDP-a, Snježana Banović je gostovala u Studiu uživo N1 Televizije.

Prdrag Matić vam je poručio da se ispričate i poklopite ušima.

Ne poznajem Matića i ne znam od kada samo nas dvoje na ti. Možda u svojim birtijama u Saboru može širiti takav diskurs.To govori o njemu. To je način kako se oni bore u medijima, a bore se samo za sebe i to je meni bilo dovoljno. To sam promatrala godinu dana i vidjela da je to nemoguće promijeniti. Toj stranci nema pomoći.

Zašto ste odlučili baš sad reagirati?

Zato što šest mjeseci, od kad smo završili naš program, nisu ništa imali za reći, ali su se uzbunili zbog jednog tvita. Komunikacaija između Savjeta i drugih stranačkih tijela je gotovo nepostojeća. Nema razloga više biti tamo. Program ostaje, ako ima ljudi koji to mogu implementirati.

Prije nego li ste izašli u javnost, zar nije logičnije da ste problem iznijeli u SDP-u? Komunicirate li s Bernardićem?

Jesam, uputila sam dva-tri emaila tijekom moga rada u Savjetu, ali mi nikada nije bilo odgovoreno.

Komunicirate li s nekim drugim u stranci?

Ja komuniciram s gospodinom Ostojićem, bit će mi jako žao ako sam ga s ovim dovela u neugodnu situaciju. SDP je stranka koja je kulturu zanemarila tamo negdje od 2004., a do kada joj je kultura bila važna. To je stranka koja je imala ” Stretgiju 21″ koja je razmišljala o sustavu kulture u Hrvatskoj. Na krilima tog sjećanja sam pristala doći u SDP i onda vidjela da tamo ima jako malo ljudi koji za nju znaju… Moja ostavka je bila neizbježna, možda bi došla idući tjedan, ali, ja sam nju, dakako, spremala. Bila sam u Parizu, imala sam prečeg posla.

Kad ste se aktivirali u Savjetu, jeste li imali namjeru i politički djelovati?

Ne, to je jasno od počeka, kolega Koprić i ja rekli smo da ne računamo na neku buduću političku funkciju. Rekli smo da to nije naša želja, i dalje ću ostati profesorica na Akademoji dramskih umjetnosti… SDP-u fali jedna velika analiza njihovog rada unatrag 5-10 godina. Njihova dezorjentiranost je posjednica nepostojanja takve velike analize.

Ostajete li i dalje pri usporedbi Lalovac-Tomašević?

Ovako, ta priča nije gotova, to je sve što ću reći. Gospođa Lalovac ide dalje.

Komentiraj