Sandra Švaljek otkriva zašto su za rast javnog duga krive sve dosadašnje vlade te kako su političari novcem iz proračuna kupovali birače i interesne skupine

Za dramatičan rast hrvatskog javnog duga najodgovornije su koalicijske vlade kojima je od 2003. do 2011. na čelu bio HDZ, ponajprije u razdoblju dok ih je predvodio bivši premijer Ivo Sanader. Bez obzira na njihove ideološke razlike, HDZ i SDP zagovaraju naglašeno populističku ekonomsku politiku. U srži tih stranaka zapravo je politički konformizam i visoka razina manipulacije biračkim tijelom, cilj im je samo taj da se održe na vlasti, a cijenu takva ponašanja plaćat će budući naraštaji građana Hrvatske. To je sukus poruka koje je hrvatska ekonomistica Sandra Švaljek nedavno prenijela novinarima na predavanju zatvorenom za javnost u Ekonomskom institutu. Njeno predavanje bilo je jedno u seriji predavanja u organizaciji Ekonomskog instituta koja su se pod nazivom “Ekonomija za novinare” održavala u prosincu.

Sandru Švaljek su o ekonomskim pitanjima konzultirali članovi Mosta, a spominjala se i kao mogući član buduće vlade, kao nestranački ekspert za ekonomiju, čak i kao potencijalni mandatar za njeno sastavljanje, što je dijelom komentirala i u intervjuu za Večernji list koncem proteklog tjedna.

Novinari Nacionala prisustvovali su tom zanimljivom predavanju Sandre Švaljek, a ona je za Nacional dodatno komentirala svoja razmišljanja o ključnim ekonomskim pitanjima koja se nalaze pred svakom budućom vladom.

NOVINARIMA JE GOVORILA O FISKALNOJ POLITICI, upravljanju državnim proračunom i javnim dugom, uzrocima njegova nastajanja i mogućim načinima rješavanja tog ozbiljnog problema hrvatske države. U dijelu njezina predavanja koji je zašao u sferu političke ekonomije, Sandra Švaljek spomenula je da su brojni ekonomski modeli kojima su ekonomski teoretičari proteklih desetljeća nastojali objasniti ekonomska kretanja u državama, pokazali kako oblik, odnosno vrsta vlade koja je na vlasti značajno utječe na rast javnog duga, a dublje analiziranje izrečenih teorijskih postulata i modela i njihovo uspoređivanje s aktualnom situacijom u Hrvatskoj pokazalo je brojne podudarnosti.

Dio ekonomskih modela pokazuje da su stranke desne orijentacije u pravilu sklonije ograničavanju državne potrošnje, za razliku od stranaka lijeve orijentacije koje zagovaraju veću državnu potrošnju i manje poreze. Sandra Švaljek kaže da u Hrvatskoj ta tvrdnja ne odgovara potpuno istini jer su, kako je naglasila, i HDZ i SDP, bez obzira na suprotnu političku orijentaciju, ekonomski naglašeno “lijeve”, odnosno populističke stranke.

Sandra Švaljek posebno je upozorila i na to da je u državama u kojima vlast obnaša manjinska ili pak koalicijska vlada, fiskalna disciplina značajno manja jer je takva vlada prisiljena na brojne ustupke strankama ili pojedincima od kojih očekuje političku podršku, a rezultat je obično veći deficit i brži rast javnog duga.

Od siječanjskih parlamentarnih izbora 2000., kada je tadašnji premijer Ivica Račan osvojio vlast s prvom koalicijskom vladom, pa sve do danas Hrvatska je imala redom koalicijske vlade, a takva će biti i iduća. Javni dug Hrvatske 1997. iznosio je svega 27,2 posto BDP-a, na kraju 2003. skočio je na 51,8 posto BDP-a, a sljedećih godina nastavio je rasti strahovitom brzinom, da bi danas dosegao gotovo 90 posto BDP-a, što empirijski potvrđuje tvrdnje da koalicijske vlade dodatno potiču rast javnog duga.

Grupa talijanskih politekonomskih teoretičara tvrdi da obilježja vlade mogu objasniti preko 50 posto uzroka nastajanja javnog duga. Prema brojnim do sada provedenim istraživanjima, nedostatak fiskalne discipline koji ukazuje na sklonost neke vlade prema zaduživanju, može se gotovo isključivo pronaći u zemljama s predstavničkom demokracijom i fragmentiranim vladama koje čini više političkih stranaka, što ih čini slabima. U slabim vladama javni dug je jedini preostali izvor financiranja kada svi ostali oblici financiranja javne potrošnje podbace, tvrde oni, a prema tim tvrdnjama, posve je očito da je Hrvatska upravo jedna od takvih država.

Pri tomu se ističe da “osim ratova i elementarnih nepogoda, ne postoji ni jedan drugi uzrok fiskalnog deficita i zaduživanja koji bi zaduživanje činio nedvojbeno opravdanom odlukom države”. Financiranje zaduživanjem češće je posljedica svjesne, politički motivirane odluke političara na vlasti, a rijetko nužnost.

Sandra Švaljek tvrdi da su prijašnje hrvatske vlade u dug ulazile svjesno, bez stvarne potrebe i da je sadašnja situacija u Hrvatskoj posljedica krajnje fiskalne nediscipline dosadašnjih vlada. “Sadašnja situacija posljedica je nedovoljne fiskalne discipline, ali posebno štetnom smatram nedisciplinu koja se dogodila prije izbijanja krize 2008. U dobrim godinama koje su prethodile krizi, vodila se neodgovorna fiskalna politika. Dopustilo se bujanje javnog sektora preko svake mjere, pa je unatoč visokim stopama rasta i rastućim poreznim prihodima, javna potrošnja rasla još i više. U kriznim godinama javna potrošnja nije više rasla, ali nije bilo ni odlučnosti da se ona uskladi sa sada bitno nižim prihodima”, rekla je za Nacional Sandra Švaljek.

ONA TVRDI DA JE MNOGO VEĆI PROBLEM od manjka političke volje za fiskalnu konsolidaciju tijekom krize, izostanak discipline u razdoblju prije krize, kada se ulazilo u mnoge investicije koje nisu imale ekonomskog opravdanja i kada je država goleme iznose javnih sredstava putem državnih potpora usmjeravala u beskrajno neučinkovita trgovačka društva u državnom vlasništvu. Takvi potezi vlade samo su generirali nova zaduženja i rast javnog duga. Zapravo se u tim tvrdnjama nalazi izrazito oštra kritika onih koalicijskih vlada kojima je na čelu bio Sanader.

U analizi političkih okolnosti koje pogoduju nastanku i rastu fiskalnog deficita i javnog duga, aktualno stanje hrvatske ekonomije najzornije ilustriraju teze ekonomskih stručnjaka Jamesa Buchanana, Geoffreya Brennana, Richarda Wagnera i Gordona Tullocka. Prema njihovim tezama, deficitarno financiranje i prekomjerno zaduživanje posljedice su erozije moralnih načela političara.

Oni su, u želji da osiguraju novi mandat, skloni kod glasača stvarati tzv. fiskalnu iluziju, odnosno manipulirati nedovoljnim ekonomskim znanjem prosječnih glasača predstavljajući im program javne potrošnje – koji planiraju financirati novim zaduživanjem – kao gospodarski uspjeh vlastite vlade. Takvi političari podupirat će spomenutu fiskalnu iluziju, smanjivati transparentnost porezne politike, zamagljivati stanje u javnom sektoru i nedovoljno obavještavati javnost o strukturi državne potrošnje putem pažljivo kreiranih izjava. Time glasače nastoje demotivirati za dublju analizu gospodarskih programa stranaka koje se natječu za njihove glasove.

Elaboracija tih ekonomskih teorija kojima se vjerno može opisati aktualna situacija u Hrvatskoj, bila je dio predavanja Sandre Švaljek.

Ona tvrdi da je rast javnog duga u Hrvatskoj uvelike posljedica nastojanja političara da kreiraju odano biračko tijelo, što podrazumijeva zadovoljavanje interesa mnogih interesnih skupina. “Takvo postupanje nije rezultiralo samo neodrživošću javnog duga, nego i klijentelizmom koji umanjuje zdravu i u tržišnom sustavu neophodnu motivaciju građana za preuzimanje odgovornosti za vlastiti život”, upozorila je Sandra Švaljek.

Ona je posebno tumačila i kako se javni dug može koristiti kao strateška varijabla koja svakoj aktualnoj vladi služi kao “oružje” za zagorčavanje života vladi koja dolazi iza njih. “Političari izborom fiskalne politike koja određuje razinu zaduženosti mogu utjecati na stanje koje će zateći njihovi nasljednici i tako bitno suziti manevarski prostor za djelovanje budućih političara te pridonijeti njihovu odlasku s vlasti”, kazala je Sandra Švaljek. Takvim manipuliranjem javnim dugom garnitura političara na vlasti zapravo si osigurava lakši povratak na vlast. Sve to formira negativnu spiralu zaduživanja građana, ali i budućih generacija.

‘’HRVATSKE VLADE SU SVOJIM NASLJEDNICIMA mahom ostavljale visoku razinu javne potrošnje i javnog duga, što je nove vlade prisiljavalo da visoke iznose proračunskih sredstava usmjeravaju u izdatke za kamate. Samim time te nove vlade nisu mogle potpuno strukturirati javnu potrošnju u skladu sa svojim političkim ciljevima, a da pritom zadrže javnu potrošnju u granicama zadanim ostvarenim prihodima. Nažalost, sve su vlade izlaz iz takve situacija nalazile u rastu javne potrošnje i u novom zaduživanju”, kaže Sandra Švaljek. Posljedica raspršenosti političke moći i nepostojanja jedinstvenog nadzora je kratkovidna gospodarska politika, a jedan od oblika takve politike upravo je prekomjerno zaduživanje. Borba među različitim skupinama i strankama unutar vlade za dominantniji politički utjecaj, u pravilu odgađa usvajanje efikasne politike uravnoteženja proračuna. Zbog aktualne situacije u Hrvatskoj zato postoji opravdani strah da će zemlja, u slučaju izuzetno nestabilne nove vlade, svjedočiti novom rastu javnog duga i fiskalnog deficita.

Sandra Švaljek tvrdi da bi proračunska politika u Hrvatskoj i dalje mogla biti neučinkovita. “Takav je razvoj događaja moguć i mnogo vjerojatniji nego u slučaju da vladu čini manji broj koalicijskih partnera. Međutim, vlada koju bi činili dovoljno razumni i odgovorni članovi, mogla bi to spriječiti. Znajući da će nova vlada biti politička, a ne tehnička te da će biti sklona populističkim potezima i podložna utjecaju svih onih interesnih skupina koje su povezane s različitim političkim strankama koje će je sačinjavati, opasnost od novih fiskalnih neravnoteža čini se prilično izražena. Iako su ekonomske teme došle do izražaja u postizbornom razdoblju, još uvijek se čini da pitanjima o veličini javnog sektora, razini javne potrošnje i rizika do kojih dovodi daljnji porast javnog duga, nije posvećena pozornost primjerena našoj ekonomskoj stvarnosti i rizicima koje ona nosi”, upozorila je.

Sandra Švaljek podsjeća da i koalicija Hrvatska raste i Domoljubna koalicija u svojim programima nisu najavljivale fiskalnu konsolidaciju, dok su istodobno obećavale smanjenje poreznog opterećenja i nove transfere građanima. “Ostvarivanje takvih programa sigurno bi dovelo do povećanja fiskalnog deficita. No nakon svega što se događalo nakon izbora, vrlo je teško ocijeniti koliko će takvi programi utjecati na stvarne poteze nove vlade”, tvrdi Sandra Švaljek.

Švaljek nije sigurna razvija li se među hrvatskom političkom elitom svijest o potrebi donošenja strožih fiskalnih pravila i zrelijeg upravljanja javnim dugom. “O budućoj vladi imamo još uvijek premalo informacija da bismo mogli zaključivati kako će se odnositi prema stanju javnih financija. U Hrvatskoj postoje fiskalna pravila koja su dio Zakona o fiskalnoj odgovornosti, no problem je u tome što se ta pravila fleksibilno tumače i time izbjegava njihova dosljedna primjena. U fazi pregovora o formiranju vlade na popisu zahtjeva Mosta bili su i ograničavanje rasta javnog duga i fiskalna konsolidacija. Međutim, ti ciljevi nisu bili precizno objašnjeni, pa tako ne možemo znati o kojoj razini fiskalne discipline se pregovara”, rekla je Sandra Švaljek.

VIŠESTRANAČKE KOALICIJE u pravilu nisu sposobne uravnotežiti proračun u uvjetima makroekonomskih šokova, a današnja gospodarska situacija u Hrvatskoj dobrim se dijelom može podvesti pod takav nazivnik.

“Kada su vlade višestranačke potrebno je aktivirati mehanizme koji pridonose njihovoj samokontroli u pogledu visine javne potrošnje, fiskalnog deficita i javnog duga. Jedan od tih mehanizama su fiskalna pravila čija se ozbiljnost može dodatno ojačati ugrađivanjem tih pravila u Ustav. Drugi je mehanizam dodjela posebno jake pozicije unutar vlade ministru financija, odnosno davanje prava ministru financija da u interesu stabilnosti javnih financija odbije nerealne zahtjeve za potrošnjom svih ostalih ministara”, kazala je Sandra Švaljek.

Formiranje nove hrvatske vlade brzo će pokazati jesu li Most i koalicija Hrvatska raste svjesni ovih upozorenja i potrebe snažnije kontrole javne potrošnje i hoće li nova garnitura političara na vlasti poslušati savjete ekonomista koji upozoravaju da bi već proračun za 2016., čije donošenje zbog zakašnjelog formiranja vlade uvelike kasni, trebao ići u smjeru smanjivanja javnih izdataka.

Komentiraj

FOTO:Marko Prpić/PIXSELL
PODIJELI
Sandra Carić Herceg, rođena 1963. godine u Zagrebu, dugogodišnji novinar sa profesionalnim iskustvom u dnevnim i tjednim listovima, novinskim agencijama i na portalima. Kao novinar radila u Slobodnoj Dalmaciji, surađivala u nekadašnjem tjedniku Nedjeljna Dalmacija, te kao dopisnik iz Hrvatske izvještavala za nezavisnu novinsku agenciju Beta (Srbija). Radila kao novinar na portalu Index, te kao glavni urednik web stranice Nautica Portal. Uže područje interesa: energetika.