Bivši hrvatski premijer u Londonu se pokušao predstaviti kao žrtva hrvatskog pravosuđa te je pokušao uvući politiku u arbitražni proces koji se ondje vodi između hrvatske vlade i mađarskog Mola

Ivo Sanader pokušao se u Londonu predstaviti kao politička žrtva hrvatskog pravosuđa te uvesti politiku u arbitražni proces koji se ondje vodi između hrvatske vlade i mađarskog Mola. To je Nacionalu otkrio upućeni izvor iz hrvatskog pravosudnog miljea, upoznat s tijekom zbivanja na arbitraži. Isti izvor navodi da će se Sanaderovo svjedočenje, po svemu sudeći, produžiti na još jedan radni dan. “Ostavio je jako loš dojam. Radi se o veleizdaji bez presedana. Svojedobno je Stipe Mesić u Haagu svjedočio o nekim spornim aspektima hrvatske politike prema BiH tijekom prve polovice 90-ih, što se u dijelu radikalne političke scene pokušavalo podvesti pod izdaju nacionalnih interesa. Ako izuzmemo taj slučaj, koji se neprimjereno pokušava utrpati u sličan kontekst, Sanaderov put u London zapravo je veleizdaja bez presedana. Nikada nitko nije na tako sramotan način svjedočio protiv interesa vlastite države”, izjavio je za Nacional isti izvor.

Visoki politički izvor blizak HDZ-u tvrdi da su Sanaderovi interesi nominalno kompatibilni s interesima Mola, ali i otvara jednu zanimljivu mogućnost. “Lako je moguće da su predstavnici Mola podsjetili Sanadera da bi se, pođu li stvari po zlu, javnosti mogle otkriti nepoznate tehničke pojedinosti oko slučaja u kojem su ga podmitili da im se prepuste dominantna upravljačka prava u Ini. Drugim riječima, možda se radilo o nekoj vrsti ucjene”, navodi taj izvor Nacionala.

Da bi te tvrdnje mogle imati uporišta u realnosti, sugeriraju i još neke okolnosti tog slučaja o kojima se pisalo u dnevnim novinama. Prema pisanju Jutarnjeg lista od subote, prema pravilima arbitraže nema sankcija za osobu koja odbije svjedočiti pred arbitražnim sucima. Zato se i otvorilo pitanje zašto je ovoga puta Sanader pristao otići svjedočiti u London.

SANADEROV PUT U LONDON otvara još neka ni u kom slučaju manje zanimljiva pitanja. Prije svega, kako je on uopće mogao unaprijed znati da će moći ići u London ako mu je u srijedu trebala biti izrečena nepravomoćna presuda u aferi Planinska. Dva neovisna izvora Nacionalu su ujutro toga dana najavila da bi nepravomoćna presuda trebala biti oslobađajuća. Međutim, na sveopće iznenađenje, sutkinja Jasna Smiljanić preotvorila je glavnu raspravu i odredila da se trebaju izvesti još neka dodatna financijska vještačenja.

  • POSTAVLJA SE PITANJE kako je Ivo Sanader mogao uopće unaprijed znati da će moći ići svjedočiti u London ako mu je prošle srijede trebala biti izrečena

“TO BI ZNAČILO DA SUTKINJA zapravo nije sigurna tek kolika je šteta nastala, što sugerira da bi presuda trebala biti osuđujuća, naročito ako se uzme u obzir da postoje dva svjedoka pokajnika i niz drugih okolnosti koje Sanaderu u tom slučaju ne idu u prilog. Ali u kaznenom postupku rijetko se preotvara glavna rasprava u ovakvom trenutku. Moguće je da se to napravilo kako bi Sanader imao donekle bolji kredibilitet uoči svjedočenja na arbitraži u Londonu, što mu svakako širi manevarski prostor da se predstavlja političkom žrtvom. Osim toga, zato što jedan član sudačkog vijeća odlazi u mirovinu, postupak će praktički ići ispočetka te biti dugotrajan jer se rijetko događa da se stranke u takvim postupcima usuglase da se već izvedeni dokazi ne izvode ponovo. Postavlja se pitanje je li sutkinja Smiljanić možda u tom slučaju kupovala vrijeme za Sanadera, ali i za sebe dok ne završi natječaj za izbor predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, na kojem se ponovo kandidirala za tu funkciju. Možda je htjela izbjeći da joj taj slučaj utječe na kandidaturu, ali teško je to mogla izbjeći. Kako god bilo, sve to baca sramotno svjetlo na zbivanja u hrvatskom pravosuđu i oko njega”, izjavio je za Nacional jedan ugledni hrvatski sudac koji poznaje sutkinju Jasnu Smiljanić.

Neovisan izvor blizak HDZ-u ispričao je Nacionalu da slučaj Planinska ipak ima i nekih još uvijek nepoznatih detalja. Sanader je u svojoj obrani u tom slučaju u više navrata upozoravao da je tu odluku zapravo potpisala Jadranka Kosor te da on tehnički s time nema nikakve veze. Međutim, čini se da je odluka o kupnji zgrade u Planinskoj ulici ipak imala i neke dodatne specifičnosti.

“U SLUČAJU PLANINSKA tadašnja vlada evidentno nije poštivala proceduru, a točka o kupnji zgrade uvrštena je na dnevni red ‘preko reda’, preko užeg kabineta vlade. Odluku o tome mogao je donijeti samo tadašnji premijer Ivo Sanader, a na sudu je puštena snimka sa sjednice vlade na kojoj potpredsjedica vlade Jadranka Kosor kaže: “To je ono što je maloprije premijer objasnio.” Naime, snimka se odnosi na zatvoreni dio sjednice vlade koji je vodila Jadranka Kosor, dok je otvoreni dio sjednice neposredno prije toga vodio Ivo Sanader. Samo je on mogao to uvrstiti na sjednicu kao dopunsku točku i to snimka jasno potkrepljuje”, objasnio je Nacionalov izvor dobro upućen u slučaj Planinska. Drugi izvor upućen u taj sudski spor naveo je konkretne razloge što je prekršena procedura.

“Svaka točka prije uvrštavanja na dnevni red sjednice vlade najprije se šalje tijelima državne uprave na mišljenje, a onda i na vladine koordinacije. U ovom slučaju nadležna bi bila koordinacija za gospodarstvo. Isto tako, odluke moraju proći i kroz vladin Ured za zakonodavstvo. U ovom slučaju ništa od toga nije se poštivalo, već je odluka stavljena na dnevni red odlukom užeg kabineta, ali o tome je mogao odlučiti jedino Ivo Sanader”, tvrdi dobro upućeni Nacionalov izvor. Sud također nije ispitao kako to da je prijedlog na vladu došao iz Ministarstva financija, a ne Ministarstva poljoprivrede. Prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, Ministarstvo poljoprivrede poslalo je taj predmet najprije Ministarstvu financija koje je također trebalo utvrditi postoje li nepravilnosti. No čini se da sud i istražna tijela uopće nisu ispitivali eventualnu odgovornost tadašnjeg ministra financija Ivana Šukera, a jedini koji je dosad snosio krivnju u tom postupku je bivši ministar regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Petar Čobanković, koji je bio osuđen na rad za opće dobro. I on i Stjepan Fiolić priznali su kazneno djelo pa upućeni izvori iz pravosudnih krugova tvrde da je taj slučaj toliko čist da je cijeli postupak mogao biti dovršen u roku tri mjeseca. Nacionalovi izvori također upozoravaju na očiglednu vremensku podudarnost. Naime, odluka o kupnji zgrade u Planinskoj donesena je početkom travnja 2009. godine, da bi potom bila i realizirana. Prema tvrdnjama optužnice, Ivi Sanaderu isplaćeno je 17 milijuna kuna provizije, a sve to neposredno je prethodilo njegovu naglom odlasku s mjesta premijera.

“Nemojte zaboraviti da se scenarij Ina-Mol događao početkom 2009. godine. Ako bi optužbe o uzimanju mita bile točne, to bi upućivalo na to da si je Sanader najprije financijski posložio situaciju da bi mogao mirno otići s mjesta premijera, odakle je preko Jadranke Kosor namjeravao vladati iz sjene. On se i nakon odlaska s mjesta premijera nastavio viđati sa Zsoltom Hernádijem, a i s ministrima u vladi koji su ga slušali. Jadranka Kosor trebala je poslužiti kako bi snosila odgovornost i glumila ‘ludu Martu’. Kad je Sanader shvatio da ona neće slušati, pokušao se pučem vratiti na vlast, no znamo kako je to završilo”, kaže Nacionalov izvor.

  • ‘MOGUĆE JE DA SU predstavnici Mola podsjetili Sanadera da bi se javnosti mogle otkriti nepoznate pojedinosti slučaja u kojem su ga podmitili kako bi im se prepustila upravljačka prava u Ini’

U SVJETLU SVEGA NAVEDENOGA otvara se i pitanje kada je Sanader zapravo rezervirao kartu za put u London, tko je taj put platio te kako je uopće mogao biti siguran može li se ondje pojaviti. Da je nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora od pet godina i više, mogao je ponovo završiti u pritvoru. Prema javno dostupnim fotografijama, Sanader je sa svojim odvjetnicima u London otputovao business klasom. Jedna takva povratna karta stoji oko 8500 kuna. Otkud Sanaderu novac za taj luksuz ako je karta u ekonomskoj klasi višestruko jeftinija? Je li te troškove podmirio Mol?

Ta pitanja podsjećaju na činjenicu da Sanader do danas nije suvislo odgovorio na brojna pitanja o porijeklu vlastite imovine, koja je Nacional prvi otvorio 9. siječnja 2007., još dok je Sanader bio u naponu svoje političke moći, objavivši na naslovnoj stranici temu o svim njegovim skupocjenim satovima koje si, sasvim sigurno, nije mogao priuštiti od plaće javnog dužnosnika.

Jednako je zanimljivo što su s njime u Londonu radili njegovi odvjetnici Čedo Prodanović i Jadranka Sloković. Njima bliski izvori ne tako davno ispričali su Nacionalu da Sanader nema mogućnosti plaćati skupe odvjetnike te da zapravo oni nemaju nikakve sigurnosti da će ikada moći naplatiti svoj rad u predmetima povezanima s njegovim pravnim problemima. U svjetlu tih tvrdnji zanimljivo je pitanje tko je platio njihov put u London te što su oni ondje doista radili.

Zbog svega toga ne čudi što su pojedinci iz Mosta Ivu Sanadera i otvoreno počeli nazivati kriminalcem i izdajnikom Hrvatske, koji prodaje Hrvatsku za Judine škude, te što je Ivan Vrdoljak, novoizabrani šef HNS-a i bivši ministar gospodarstva, izjavio da mu je muka od profesionalnih domoljuba koji danas rade u svoju korist, protiv interesa države.

Komentiraj

FOTO:Sanjin Strukic/PIXSELL
PODIJELI
Berislav Jelinić je istraživački novinar sa više od dvadeset godina radnog iskustva u vodećim hrvatskim tiskanim i elektroničkim medijima. Diplomirani je kriminalist sa apsolviranim studijem novinarstva, te stečenim zvanjem EMBA nakon završene Cotrugli Business School. Radio je kao novinar i urednik u tjednicima Globus, Studio, Arena, Aktual, dnevnim novinama Jutarnji list, na OTV-u, te autorski surađivao na projektima emitiranim na HTV-u i TV Mreži, ali najveći dio profesionalnog angažmana aktivan je u Nacionalu. Početkom 2014. izdao je knjigu pod naslovom Zašto je ubijen Ivo Pukanić. Godinama je aktivan u nevladinom sektoru vezanom uz razvoj transparentnosti pravosuđa. Tijekom posljednjih pet godina aktivan je član Rotary kluba Zagreb Medvedgrad, gdje je odradio i jednogodišnji predsjednički mandat.