Povodom osmog Međunarodnog festivala komorne glazbe Musica Maxima koji se od 27. do 30. rujna održavao u Muzeju Mimara, Nacional je razgovarao s glasovitim ruskim violinistom Maksimom Fedotovom i sjajnom pijanisticom te njegovom suprugom Galinom Petrovom. Osim o festivalu, ovaj izvanredni duo govorio je i o njihovoj posebnoj povezanosti s Hrvatskom i odnosu politike i umjetnosti. Festival je rezultat višegodišnje suradnje Nacionalova ruskog sugovornika i Mladena Dervenkara, voditelja Zagrebačkog komornog orkestra.

„S Mladenom Dervenkarom i Hrvatskom veže nas dugo prijateljstvo. Ovdje imamo zaista mnogo prijatelja. U Hrvatsku Galina i ja dolazimo već 25 godina, od početka 90-ih. Ja sam više puta bio član žirija Međunarodnog violinističkog natjecanja ‘Vaclav Huml’, zatim su tu bili i brojni koncerti u Lisinskom sa Zagrebačkom filharmonijom i Simfonijskim orkestrom HRT-a. Surađivao sam s Barezom, Klepačem, Krpanom. Bilo je tu i raznih festivala na obali, kao i radionica na Hvaru i u Lovranu. Jedan prilično bogat koncertni i stvaralački život“, objasnio je Fedotov svoj odnos s Hrvatskom, u kojoj je zaista čest gost.

Što se tiče ideje o stvaranju festivala, Fedotov je objasnio da se ona rodila iz suradnje s Dervenkarom i prijateljstva koje je tu suradnju pratilo. Zagrebački komorni orkestar prvotno je bio okupljen kasnih 1930-ih, ali prestao je djelovati tijekom Drugog svjetskog rata. Njega su prije 12 godina odlučili ponovo osnovati Dervenkar i Marko Mađarić. Galina Petrova i Fedotov svirali su 2005. na prvom koncertu tog orkestra u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu, a lani su s njima svirali na 10. obljetnici osnivanja orkestra.

Uslijedila je pomoć Ministarstva kulture, Grada Zagreba, veleposlanstva Rusije u Zagrebu, veleposlanstva Hrvatske u Moskvi i drugih, kao i medijska podrška HRT-a te od prvog dana Ruskog ljetopisa.

„Nama je iznimno drago da su institucije i vlasti zamijetile naše glazbeno prijateljstvo, prijateljstvo glazbenika. Rusko veleposlanstvo u Hrvatskoj i veleposlanik Anvar Azimov aktivno s nama surađuju i njeguju rusko-hrvatsku kulturnu suradnju. Primjerice, na njihovu molbu rusko ministarstvo vanjskih poslova i ministarstvo kulture osiguravaju putne troškove mladim ruskim glazbenicima koji žele sudjelovati na festivalu“, rekli su za Nacional violinist i pijanistica.

Prvi festival Musica Maxima održao se 2009. u Opatičkoj ulici, a već sljedeće godine preselio se u Muzej Mimara. „Festival se razvija i svake godine dodajemo mu nešto novo“, rekli su sugovornici i objasnili da im je najljepše to što na festival u Zagreb dolaze prijatelji iz raznih zemalja svijeta. Prema njihovim riječima, upravo to stvaralačko prijateljstvo i uživanje u glazbi i jesu ciljevi tog festivala.

„Koga god bismo od naših prijatelja i kolega pitali da nam se pridruže, svi su istog trena pristali, a mnogi su se u Hrvatsku vratili i više puta“, prisjetio se Fedotov.

Od brojnih velikih glazbenih imena koje je zagrebačka publika mogla vidjeti, Fedotov je naveo samo neka: njemačkog violončelista Davida Geringasa, talijanskog pijanista Sandra De Palmu, austrijskog pijanista i dirigenta Alekseja Kornijenka, austrijsku violinisticu ruskog porijekla Jelenu Denisovu, francuskog pijanista, dirigenta i kompozitora Françoisa Weigela, violončelista Sergeja Roldugina…

Ove je godine jedno od zanimljivijih imena koje su doveli svakako izvanredni violinist Frederic Moreau kojeg su upoznali na festivalu u Južnoj Koreji. Moreau je nastupio s hrvatskom pijanisticom Petrom Gilming.

„Osnova festivala svakako je Zagrebački komorni orkestar, od kojeg je sve počelo. Na festivalu već nekoliko godina održavamo i matineje mladih glazbenika. Prekrasan je doživljaj pratiti njihov rast, ne samo onaj izvana, nego i onaj umjetnički, stvaralački i profesionalni“, rekli su glazbenici.

U razgovoru s Fedotovom, umjetničkim direktorom festivala, stječe se dojam da se sve gradi iz entuzijazma, prijateljstva i ljubavi prema glazbi. I kolege koji gostuju u Zagrebu rado s njima dijele vlastite ideje i zamisli o razvitku festivala. Ovaj festival, navodi Fedotov, nije velik, ali ima tendenciju da se razvija.

Fedotov i Galina Petrova rekli su i to da nema razlike između publike u Hrvatskoj i one u Rusiji. „Nama kao profesionalcima okolina u kojoj nastupamo zapravo ne igra presudnu ulogu. Ipak, hrvatsku publiku volimo isto kao i rusku, posebno zbog toga što već imamo i redovne posjetitelje. Hrvatska i ruska publika zapravo imaju sličnu energiju, dvorana uvijek odiše pozitivnom energijom. Japan je, primjerice, sasvim druga priča, a pritom nije riječ o jačini i dužini aplauza, nego baš o specifičnoj energiji publike“, kazala je Galina Petrova.

Par se prisjetio i zanimljive anegdote s nastupa na otoku Krku. Nastupali su u jednoj crkvici ispred samo 30-ak ljudi, ali publika je bila oduševljena i nije im dopustila da odu, nego je tražila bis za bisom. Kažu da ne bi bilo problema da Galina Petrova toga dana nije stala na ježa. Ali zanemarila je bol jer, kako kaže, „dok publika uživa, oni će svirati“.

Na pitanje smatraju li da politička situacija utječe na organizaciju festivala, rekli su da u Hrvatskoj to nisu osjetili. Lijepo im je kada vlast i institucije prepoznaju umjetničku vrijednost projekta i uključe se u njegov rad ali, kažu da bi kad toga i ne bi bilo, ovakvi događaji svejedno postojali.

„Politika se mijenja, a umjetnost je vječna. Ona čuva mir na zemlji. Politika postoji izvan te umjetnosti. Ako i zabranite Bacha, Beethovena i Mozarta, oni će svejedno živjeti, nema te sile koja bi ubila veliku umjetnost“, smatra Galina Petrova i tvrdi da je to „moć iznimne glazbe“. „Kultura budi najbolje u ljudima. Mi se kao profesionalni glazbenici cijelo vrijeme bavimo prekrasnom glazbom koja nam uljepšava život. Zato želimo da što više ljudi uživa u njoj. To je za nas sreća“, rekli su za Nacional Galina Petrova i Fedotov.