Romantika srušila Živi zid

Nacionalna groupie

Romantika je uvijek povezana S NEKOM TRAGEDIJOM. Zato se moj stari nadao da će im murja onu noć upast u crkvu i izrešetat njega i njegovu dragu dok im je ljubav na vrhuncu

Šetao sam sa svojom djevojkom Stojkom po Jarunu. Shrvano sam joj prepričavao svoju obiteljsku dramu. Kako mi se stari u šatoru u Savskoj spanđao sa ženskom koja ga u ratu ranjenog njegovala.

“Upao je s njom u crkvu svetog Marka s Klemmom i ekipom. Malo je falilo da se državni udar potrefi sa srčanim udarom moje stare. Zabrijala je da će se stari i ta ženska unutra oženiti, a nas razbaštiniti… Srećom, nisu otišli toliko daleko. Ali kad sam jučer banuo u šator, ona mu je opet sjedila u krilu. Ovaj put se nisu ustručavali. Još su se ljubakali preda mnom… Oboje imaju preko šezdeset. Skoro sam povratio…”

“MENI JE TO BAŠ LIJEPO. U poznim godinama uspjeli su ostvariti svoju ljubav. A šator im dođe kao onaj parobrod u Ljubavi u doba kolere. Plove u njemu bez kormilara niz divlju rijeku za koju ne znaju kamo ih vodi. I nije ih ni briga. Dok traje, traje”, zanijela se Stojka.

“Romantika je uvijek povezana s nekom propašću, tragedijom. Dvoje zaljubljenih moraju po svaku cijenu u što kraćem roku stradati… Logično. Jer da nastave živjet, ta njihova velika ljubav brzo bi se, pod teretom svakodnevnih mučnih obaveza, ubuđala prije komada gaude ostavljenog da se cvrlji na romantičnom suncu. Zato se moj stari možda nadao da će im murja s kalašnjikovima onu noć na Markovom trgu upast u crkvu i izrešetat njega i njegovu dragu u trenutku dok je njihova ljubav na vrhuncu”, zlovoljno ću.

“Tebi je to očito argument da se nikad ni ne upuštaš u romantiku… Kad si me zadnji put nježno zagrlio? Doveo si me tu na Jarun, a ni u jednom trenutku nisi zastao da me poljubiš…”

“Hoćeš da izgledamo kao Sinčić i Pernar? Jesi vidjela po internetu one njihove fotke s romantičnog ljetovanja u… ne znam di. Sudeći po socijalnom krajoliku, najvjerojatnije u Pirovcu. Pernarova djevojka je od muke kosom pokrila lice na tom ‘Larin izbor za siromašne’ foto sešnu. Ona je valjda jedina shvatila da tom romantikom pucaju u noge sebi i Živom zidu. Svi živi su ih ispljuvali po fejsbuku. I ja koji sam na ovim zadnjim izborima glasao za Sinčića, nema šanse da mu nakon tih fotki više ikad dadem glas. Osjećao bih se kao kolekcionar kojem su umjesto Pikasove Guernike uvalili goblen s jelenima na pojilištu koje skriven iza drveta vreba lovac Luka.”

“Svi su ih pljuvali po fejsbuku iz zavisti! Jer oni u svojim malim, usranim životima ne mogu to doživjeti! Te fotke pokazale su da Sinčić i Pernar znaju voljeti istom žestinom s kojom se bore za siromašne, obespravljene!“, nabrijala se Stojka.

“Da, baš su žestoko djelovali na onoj fotki na kojoj se Sinčić i Vladimira Palfi na stijeni grle kao češki turisti na replici ‘Titanikove’ palube u Baškoj Vodi… A u pozadini Pernar koji pak njih zaljubljeno gleda. Tko god da ih je nagovorio na taj foto sešn uništio ih je učinkovitije nego što bi ih HDZ, SDP i bankari zajedno.”

“Sve to prtljaš samo zato da ti mene ne bi morao povest negdje na romantični vikend, pa makar i u taj Pirovac! To bi nam, osim ten i kožu, osvježilo i vezu… Prošli smo kroz teške krize… Ako se ne trgneš, ja ću te, majke mi, ponovo prevariti s nekim tko će mi pružit imalo romantike…. Kad sam na internetu vidjela te Pernarove i Sinčićeve fotke, prvo što sam pomislila je da bih sve dala da Sinčić mene na grebenu onako zaštitnički, zaljubljeno drži u zagrljaju…. Jel ti to išta govori? Koliko sam pukla, koliko mi fali romantike!“, planula je Stojka.

Lagano sam je se uplašio. Shvatio sam da bi se ova bezazlena jarunska šetnja mogla pretvoriti u pakao. Pogledao sam dolje prema jezeru. Sunce je baš bilo na zalazu. Pokušavajući prikriti tešku nelagodu u glasu, predložio sam Stojki da zavrnemo nogavice i do koljena uđemo u jezero.

“Pa ću ja na ovaj svoj novi redakcijski ajfon snimit selfi i stavit nas na moj fejsbuk”, prokrkljao sam.

Stojka kao da je samo to čekala. Spremno je zavrnula nogavice na trapericama, mrmljajući:

“Nikad ne stavljaš naše zajedničke fotke na fejsbuk. Bolje ikad nego nikad.”

Zakoračili smo u mlaku jarunsku baruštinu. Voda nam je već bila do koljena, a ja sam i dalje koračao. Toliko mi je bilo neugodno da sam htio da me vir povuče na dno jezera kao Ofeliju. I toj je nevoljnici Hamlet umjesto ljubavnih izjava prodavao tirade o besmislu života. Sve dok se izluđena, s vjenčićem oko glave nije bacila u rijeku.

“Stani… Zagrli me sad”, zaustavila me Stojka.

Jednom rukom sam je zagrlio, a drugom pimplao po ajfonu namještajući aplikaciju za fotkanje. Da suzbijem nelagodu, zamišljao sam da ću se odmah nakon objave ovih romantičnih fotki otići učlaniti u Živi zid i odmah se bacit s krova prve kuće označene za deložaciju. Jer samo bih smrću uspio sprat tu bruku romantičnih fotki. Zato u romantičnim filmovima oboje zaljubljenih, ili bar jedan od njih, na kraju umre. Da nam tom tragičnom smrću speru gorak okus od svih onih blesavoća koje su tijekom filma jedno drugom izgovarali. Kao kad na kraju velike nužde pustiš vodu, pomislio sam.

DOK SAM OKIDAO PRVU SELFI FOTKU, neki preplanuli penzić dobacio nam je s obale:

“Taubeki, kaj niste pročitali da je u Jarunu bakterija Ešerihija Holi… ili Koli. Ulazi se na vlastitu odgovornost! Samo se šmajhlate, grlite kak da ste iz one Markićkine Opus gej udruge, a na kraju bute zbog te vode završili sa sidom! Ni krivi ni dužni!”

Hipohondrična Stojka pojurila je van.

“Čekaj, pa tu možemo imat pravu ljubav iz doba kolere!“, viknuo sam za njom.

Komentiraj


PODIJELI
Perjanica nove hrvatske satire i začetnik balkaniziranog gonzo novinarstva, u kolumnama neodgovorno uzurpira medijski prostor za vlastiti probitak u politiku, gdje će ostvariti svoje životne ambicije: ne raditi ništa. Potomak oca branitelja i majke esdepeovke, Svirac je mutant bez iluzija koji se kao jegulja provlači između lijevih i desnih, crvenih i crnih.