Gostovanje dvoje svjetski poznatih i nagrađivanih književnika DBC Pierrea i Janice Galloway otvorilo je u nedjelju navečer u zagrebačkom Gradskom dramskom kazalištu Gavelli šesnaesto izdanje Festivala europske kratke priče (FEKP), koje će do 2. lipnja u Zagrebu i Rijeci predstaviti tridesetak renomiranih imena svjetske i domaće kratkopričaške književne scene.

Tema 16. FEKP-a je “Luka Europa”, posvećena portretu suvremene Europe kao mjesta susreta i suživota različitosti, čime se festival, po riječima kreativnog direktora i urednika projekta Romana Simića, pridružuje promišljanju slike današnje Europe kao prostora prelaska i brisanja granica.

“Mi sastavljamo Europu od raznih priča, ali isto tako nas zanimaju svi mogući prelasci granica. To je neka konstanta ovog festivala, mi stalno pokušavamo pomaknuti granicu, istražiti gdje je to gdje se putevi račvaju, što zanima pisce i što je ono što ih tjera da pišu”, rekao je Simić najavljujući u Gavelli “još jedno festivalsko lutanje koje će nas odvesti na neko lijepo i zanimljivo mjesto”.

O tome će tijekom šest festivalskih dana raspravljati dobitnici najznačajnijih svjetskih književnih nagrada – od nagrade Man Booker, preko nagrade Planeta i Independent, pa sve do ostalih uglednih svjetskih priznanja.

“To su ljudi koji su dobivali velike nagrade za romane i priče. No, nas ne zanimaju samo nagrade, jer priče se uvijek pišu radi ljubavi i to je ono što će se osjetiti večeras i sljedećih tjedan dana u Zagrebu i u Rijeci”, istaknuo je Simić.

Prvi susret spojio je u nedjelju u foajeu Gavelle australsko-britanskog književnika DBC Pierrea, dobitnika uglednih nagrada Man Booker i Whitbread, i Janice Galloway, jednu od najcjenjenijih škotskih i britanskih suvremenih autorica.

“Riječ je o dvoje zbilja genijalnih pisaca, sjajnih performera koji guraju granice, iskušavaju ih, idu uvijek suprotno od nečega što je očekivano, i u rečenici i u strukturi, u shvaćanju svijeta, humoru, knjigama koje rade. S njima ćemo razgovarati o onome što je centar našeg interesa, što s jedne strane jest priča, ali ne samo ona kratka, jer oni na sve moguće načine pripovijedaju – kroz romane, libreta, poeziju, kratku priču, literarne mješavine i čudne knjige, i to je ono što nas zanima”, kazao je Simić.

Slučajan pisac

Razgovor o tome “Što se (i tko se) krije iza priče?” i “Gdje pisac pronalazi glas, a priča gorivo?” započeo je s DBC Pierreom, bivšim vizualnim umjetnikom a danas slavnim piscem punog (umjetničkog imena) Dirty But Clean Pierre.

Pisac čija je proza “duhovita, jednostavna, nepretenciozna, šarmantna, sastavljena od svega i svačega te lucidna”, svjetsku je slavu stekao romanom prvijencem “Vernon Bog Little” (2003.), žestokom i mračnom satirom suvremenog društva, za koju je dobio Bookerovu nagradu, kao prvi koji je jedno od najznačajnijih svjetskih književnih priznanja dobio za debitanski roman, te nagradu Whitbread, kao prvi koji je dobio obje nagrade za isti roman.

Govoreći o tome kako piše i kako doživljava pisanje, DBC Pierre je kazao kako je on zapravo “slučajan pisac”: “Počeo sam od nule, nisam razmišljao da ću biti pisac. Učinio sam to iz očaja, samo sam htio izraziti svoju strast i prenijeti poruku na bilo koji način”, rekao je.

Zato još uvijek nije siguran da to radi kako treba: “I dalje učim svakim danom sve više”, dodao je pisac, koji ističe kako je pisanje za njega dvojako iskustvo.

“Ja prvo napišem ono što osjećam, a tek onda pročistim tekst. Strast onoga što napišete, ona prva verzija, to je za mene vid umjetnosti, a to da djelo teče, da bude ekonomično i da ga predstavite na zadovoljavajući način, to je na čitatelju i na uredniku”, dodao je DBC Pierre, koji ističe kako je pritom ipak važno “pridobiti povjerenje čitatelja u ono što pišete”.

Napisao je još knjige “Ludmilla’s Broken English” (2006.), “Lights Out in Wonderland” (2010.), “Breakfast with the Borgias” (2014.), modernu horor novelu, i neobičan priručnik za pisce “Release the Bats” (2016.) u kojemu kombinira autobiografske zapise i pouku o umijeću pisanja, te zbirke kratkih priča “Suddenly Doctor Cox” (2009.) i “Petit Mal” (2013.), “slikovnicu za odrasle”.

Knjiga “Vernon Bog Little” je prevedena na 43 jezika, među ostalim 2004. i na hrvatski ( u prijevodu Drage Štajduhara i izdanju Marjan tiska).

Pisac kojega kritika posebno hvali kao velikog satiričara, DBC Pierre smatra da je satira “novi naturalizam” a ljudi sve shvaćaju preozbiljno. “Život je čudan i nevjerojatan, a ja pišem tako kako pišem ne da kažem koliko je nešto besmisleno, nego da upitam zašto ne možemo uživati u tome. Svijet je pravi cirkus, a ja to uživam prikazivati”, pojasnio je.

Književnost i istina dvije su različite stvari 

U razgovoru o tome gdje se i u čemu nalazi srce priče sudjelovala je i Janice Galloway, dobitnica niza prestižnih nagrada i priznanja, koja je pozornost kritike i publike privukla svojim debitantskim romanom “The Trick Is To Keep Breathing” (1989.), za koji je dobila nagradu MIND/Allan Lane Award za najbolju knjigu godine, kritika ga je proglasila modernim klasikom, a neke njegove dijelove “filmom ceste za feministkinje”.

Galloway, koja slovi za jednu od najraznovrsnijih britanskih autorica, kazala je kako je pisanje za nju dugotrajan proces, a to što piše ne voli ni na koji način etiketirati.

“Govoreći o prozi, lijepimo tu etiketu na razne priče. Ja bježim od etiketiranja. Kad stvarate neko djelo to je uvije izmišljena priča – svi mi pokušavamo uokviriti riječi na najbolji mogući način. Ja naprosto pišem o onome što mi padne na pamet i što me zanima”, rekla je.

Napisala je i dvije memoarske knjige koje sama naziva “anti-memoarima”, “This is Not About Me” (2008.) i “All Made Up” (2012.), o svojem odrastanju u Škotskoj u 50-im i 60-im godinama prošloga stoljeća, te zbirke priča “Blood” (1991.), “Where You Find It” (1996.) i, posljednju, “Jellyfish” (2015.), u kojoj se bavi roditeljstvom.

Književnost i istina su dvije različite stvari, a pisac čak i kad piše memoare svjesno igra igru između fikcije i fakcije, rekla je Galloway.

“Dajete si slobodu, igrate jednu igru u svojoj glavi, znate da ste vi ta osoba koja stoji iza tih ideja”, kazala je. “Morate pisati svoje vlastite istine a onda će vas to uz dobru sreću odvesti tamo kamo ste željeli stići”, dodala je.

U prvom književnom susretu 16. izdanja FEKP-a pisci su nakon razgovora s domaćinom čitali svoje priče, a prvu festivalsku večer goste FEKP-a rasplesao je u foajeu Gavelle Rasputin Orchestra.

Ponovo program u Samoboru i Velikoj Gorici

DBC Pierre i Galloway prvi su od više od trideset gostiju ovogodišnjeg izdanja jednog od najstarijih europskih festivala posvećenih isključivo kratkoj književnoj formi, koji će se do 2. lipnja predstaviti zagrebačkoj i riječkoj čitateljskoj publici kroz četrdesetak događanja – čitanja, tribina, razgovora, promocija knjiga i koncerata.

Službenom otvorenju prethodilo je, u ranim nedjeljnim poslijepodnevnim satima u Wine baru Karijola u zagrebačkoj Vlaškoj ulici, tradicionalni neslužbeni program “Čuvajte se: hrvatski pisci kuhaju!”, na kojemu su festival kuhanjem najavili domaći pisci Zoran Ferić, Senko Karuza, Robert Mlinarec i Ivica Prtenjača.

Glavni večernji program Festivala odvijat će se u Polukružnoj dvorani Teatra &TD, dok će se popratni sadržaji odvijati u klubu Booksi, Kaptol Boutique Cinema, Talijanskom institutu za kulturu, Multimedijalnoj dvorani Filozofskog fakulteta, te Udruzi Mikolai Kopernik.

I ove se godine nastavlja suradnja s knjižnicama u Samoboru i Velikoj Gorici, gdje će na poslijepodnevnim programima domaće autorice i autori propitivati veze između glazbe, poezije, filma i proze.

Dio festivalskih zbivanja tradicionalno se odvija u partnerskom gradu. Ove godine, po četvrti put, to je Rijeka, gdje pisce program vodi 31. i 1. lipnja u brod hotel Botel Marina i Caffe bar Tor.

Komentiraj

FOTO:HINA/ Lana SLIVAR DOMINIĆ
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.