Patrik Macek/PIXSELL

Analiza dosjea o suradnji Branka Borkovića s Kontraobavještajnom službom bivše JNA koji se pojavio na 25. godišnjicu pada Vukovara, pokazuje da su dokumenti autentični, ali nepotpuni i izvučeni iz konteksta

Branko Borković, ratnoga imena Mladi Jastreb, nije prvi i jedini koji se evakuirao iz Vukovara prije nego što su grad – točnije, apokaliptične ruševine grada – zauzele trupe JNA i četnika. “Postali smo očajnici koji nastoje preživjeti. Najviše što smo mogli spasiti bio je vlastiti život”, rekao je iskreno puno godina kasnije vukovarski branitelj Damir Jašarević pred TV kamerama, sjećajući se kako su kilometrima puzali među neprijateljskim položajima do slobodnoga teritorija. Njegov ratni drug Vinko Žanić također je svjedočio o povlačenju u Vinkovce, početkom studenog 1991.: “Željeli smo sve napustiti i otići na slobodni teritorij, nitko nam nije mogao pomoći, mi više nikome nismo mogli pomoći. Nije bilo razloga da se branimo, mogli smo samo izginuti.”

Suočeni s neminovnosti poraza, vukovarsko poprište prije 18. studenoga napustilo je više od 600 njegovih branitelja. Sa svojim štabom od 20-ak ljudi, Borković je otišao među posljednjima. Nije se išetao iz grada, kako sugeriraju neki današnji krnji prikazi. Satima su se probijali kroz tzv. kukuruzni put. Nekolicina je ranjena, a jedan je nestao…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje

Komentiraj