Nakon što je godinama nastupao u brojnim kazališnim projektima, 32-godišnji glumac Ivan Đuričić odlučio je napraviti vlastiti. Režirao je i uz glazbenika Sašu Miočića izvodi predstavu “Od tišine do glazbe – koncert za anegdotu i klavir” koja će se premijerno izvesti na Noć kazališta, 19. studenog. Zanimljivo je to da će upravo ta predstava biti prva koja će otvoriti novi kazališni prostor u Zagrebu, u klubu Vinyl.

“Predstava je zapravo priča koja tijekom jednog sata publiku provede kroz povijest i fenomen glazbe, od kamenog doba do Rolling Stonesa, a sve kroz niz anegdota i šala. Ima tu svega – od klasične do moderne glazbe, od jazza do popa, od narodne glazbe do šansone. U predstavi izvodimo tridesetak poznatih glazbenih ulomaka i citata. Koristimo devet instrumenata: klavir, saksofon, gitaru, mandolinu, harmoniku, neandertalsku frulu, drombulje, kamen i, naravno, ljudski glas”, rekao je za Nacional Đuričić, inače član ansambla Kerempuha i benda Chishche Lishche koji na Večernjoj sceni tog kazališta izvodi različite predstave.

Đuričić kaže da je upravo radom u Kerempuhu, nastupima u mjuziklima u Aplauz teatru i tijekom sedam godina u Chishchem Lishchu stekao razna iskustva i izbrusio poneku izvođačku vještinu.

“Osjetio sam da je vrijeme za novi izazov. S druge strane, već dugo želim napraviti predstavu koja bi se bavila glazbom pa se ‘Od tišine do glazbe’ činila logičnim izborom. Iako sam tu predstavu u izvedbi Jure Ivanušiča gledao još prije nekoliko godina, trebalo je očito neko vrijeme da ta ideja sazre u meni. A i da ja kao izvođač sazrem i dorastem do nje”, naveo je glumac i objasnio zašto je Vinyl pravi prostor za izvođenje. Otkad je, kaže, prvi put bio u Vinylu, shvatio je da u tom klubu želi napraviti predstavu.

“Vedran Peternel, voditelj programa u Vinylu, još mi je na početku rada kluba rekao da žele pokrenuti kazališnu scenu. I dvije godine kasnije, evo nas. Vrlo sam počašćen da upravo ovom premijerom Vinyl otvara kazališnu scenu, i to na Noć kazališta. Ima li bolje predstave za pokretanje kazališne scene u klubu od priče o povijesti glazbe?” rekao je Đuričić. Smatra da je otvaranje svakog kulturnog prostora važno jer se novom scenom otvara prostor za predstave koje bi teško svoje mjesto našle u klasičnim kazališnim institucijama i dvoranama.

“Ovakav tip scene u mnogim zemljama je uobičajen, dapače, neki slavni kazališno-klupski prostori imaju stalnu publiku i razvijaju poseban kazališni izraz. Toplo se nadam da će Vinylov projekt potaknuti kazalištarce na istraživanje kazališnih formi koje kod nas nisu uobičajene. Možda će stvoriti i novi profil kazališne publike. Mislim da postoji dio urbane populacije koja je željna malo drugačijeg kazališnog programa”, smatra Đuričić.

Tvrdi da se svi koji su dio kazališnog života u Hrvatskoj, institucionalnog ili nezavisnog, trude i rade najbolje što mogu u svom poslu. Kaže i da se trenutačno kazalište nalazi u prostoru između kulturnih institucija s jakim socijalističkim naslijeđem i poludivljeg kapitalizma, u kojem smo se našli preko noći. Hitno nam treba, naglasio je taj glumac, nacionalna kulturna politika koja bi uzela u obzir bogato hrvatsko kulturno naslijeđe i to da smo malo tržište ograničenih mogućnosti, a koja bi nas uvela u 21. stoljeće.