U zapuštenim, siromašnim dijelovima Bruxellesa čini se da je sitni kriminal “zločestih dečki”, sklonih tučnjavi, ispijanju piva i pušenju ‘trave’, oduvijek išao ruku pod ruku s radikalizacijom, a u kombinaciji s bijesom i prezirom prema bjelačkom belgijskom društvu koje smatraju diskriminatornim prema Arapima, ti su čimbenici neke od tih gnjevnih mladića pripremili za ulogu boraca u Siriji i terorista u Europi, piše BBC.

Bruxellska četvrt Molenbeek mjesto je puno proturječnosti. Samo nekoliko minuta od srca Europske unije, taj gusto naseljeni gradski kvart koji vrvi mladima od kojih je 40 posto nezaposleno došao je u žižu javnosti nakon napada u Parizu kada se otkrilo da su vođa terorističke skupine Abdelhamid Abaaoud i tri ostala napadača odrasli u Molenbeeku. Među njima i Salah Abdeslam koji je nakon četveromjesečne potrage uhićen ni manje ni više nego u svom kvartu, a svi se pitaju kako je ostao nezapažen tako dugo u nevelikoj gradskoj četvrti i kako su ti urbani mladići iz Molenbeeka završili kao džihadisti.

Većini ljudi u Molenbeeku je, piše Kermani, muka od novinara i ogorčeni su što ga mediji često nazivaju “džihadističkom prijestolnicom Europe” i “europskom Raqqom”.

“No, jedna rečenica koji novinari u razgovoru s tamošnjim stanovnicima često čuju je da terorizam nema nikakve veze s islamom. I zaista, mnogi od njih koji su se pridružili Islamskoj državi nemaju izrazito vjersku pozadinu”, navodi novinar BBC-a Secunder Kermani.

Iz razgovora sa susjedima, poznanicima i prijateljima saznaje da su Salah Abdeslam i njegov brat Brahim, koji se raznio u pariškim napadima, nekada vodili kafić u Molenbeeku u kojem se prodavao alkohol, a naposljetku je bio zatvoren zbog raspačavanja droge. Jedan od prijatelja braće prepričava da je Brahim redovito “gledao video snimke Islamske države s ‘džointom’ u jednoj i pivom u drugoj ruci i povremeno baljezgao neke radikalne stvari no nitko ga nije shvaćao ozbiljno”.

Tek nekoliko mjeseci prije napada 13. studenoga u Parizu, sa 130 mrtvih, dvojica braće su tulumarili s djevojkama u noćnim klubovima. Mrežu koju su izgradili – kako na temelju lojalnosti, razočarenja, sitnog kriminala tako i radikalne ideologije – pokazala se ključnom za Salahov bijeg nakon krvavog pira u Gradu Svjetlosti. Ta mreža nije samo u Molenbeeku, već se proteže dijelom Bruxellesa znanom kao “croissant  pauvre” – siromašni unutarnji dio grada u obliku polumjeseca koji obuhvaća i četvrti Schaerbeek, gdje je Salah imao ‘sigurnu kuću’, i Laeken.

“U Molenbeeku, to je sigurno, mnogi gaje taj osjećaj nezadovoljstva”, zaključuje novinar i dodaje da je u razgovorima s mladim muslimanima saznao da oni terorističke napade poput onih u Parizu i sada u Bruxellesu vide kao odgovor na zračne udare zapadnih zemalja na Islamsku državu.

“Trebao bi otputovati u Raqqu i tamo postaviti to pitanje. Ovdje nema demokracije, ne možeš izraziti niti jedno stajalište koje odudara od prevladavajućeg mišljenja”, kazao je taj musliman koji ne skriva bijes i neprijateljstvo prema belgijskoj vladi i bijelim Belgijancima za koje tvrdi da mrze sve koji su arapskog podrijetla.

Mladi muslimani se žale i da je teško dobiti posao ako imate adresu u Molenbeeku, a smeta im što je djevojkama zabranjen hidžab na mnogim radnim mjestima. Za indoktrinaciju mladih muslimana rođenih i odraslih u Belgiji puno ih je koji upiru prst krivnje u šeika Basama Ayachija, jednog od vodećih radikalnih propovjednika u Molenbeeku. Sirijac star 70 godina stigao je u Bruxelles 90-ih godina i, prema tvrdnjama, posijao sjeme radikalnog islama koji se posebice pokazao neodoljiv za mlade delikvente.

No, Ayachii, koji se u međuvremenu pridružio umjerenim islamistima u Siriji, je nedvosmisleno osudio napade u Parizu i prikazuje se gorljivim protivnikom Bašara al-Asada i IS-a. Štoviše, IS je na njega izvršio neuspjeli atentat podmetanjem bombe u automobilu. Koštalo ga je ruke, ali je preživio.

Za mlade u Molenbeeku koji se pridružuju IS-u je novinaru BBC-a preko skypea kazao da “kaljaju ime islama i sirijsku revoluciju”. Njihovu radikalizaciju pripisuje, s jedne strane, nereagiranju svijeta na Asadov režim i, s druge strane, marginaliziranosti muslimana u Belgiji.

“Da, neki od njih su delikventi, prodaju hašiš i rade druge stvari. Naposljetku završe u zatvoru i odjednom otkriju da je povratak religiji nešto čudesno. I tako su se, nakon što su sami sebi kazali da će zaboraviti na gluposti koje su radili u životu, pokajali i okrenuli religiji, ali s velikom mržnjom prema zapadnjačkom društvu”,  objasnio je Ayachi.

No, ima  onih koji to objašnjenje o pokajanju i okretanju religiji potpuno odbacuju i tvrde: “To ne može biti razlog, svi imamo nekih problema s policijom pa ne završimo tako”, rekao je BBC-u jedan mladić koji nije mogao ponuditi razlog njihove radikalizacije, osim da su se IS-u pridružili zbog novca.

Neki tu transformaciju zločestih dečki iz kriminalnog miljea u džihadističke  borce objašnjavaju i potrebom za “macho glamurom”, ali je također činjenica da su se mnogi upoznali s džihadističkim idejama ne baš sasvim slučajno, već su bili unovačeni.

“Jedan od najuspješnijih u novačenju arapske mladeži bio je Khalid Zerkani koji se trenutno nalazi u belgijskom zatvoru. Prema sudskim spisima, on ne samo da je indoktrinirao buduće džihadiste već im je omogućio kontakte sa švercerima ljudi u Turskoj koji su ih prebacivali na bojišnice u Siriju, poklanjajući im ukradene stvari, zbog čega je zaradio nadimak Djed Božićnjak”, stoji u tekstu novinara BBC-a.

Jedan od mladića koji se našao pod njegovim utjecajem je bio Yoni Mayne koji je zajedno s Abdelhamidom Abaaoudom putovao u Siriju. Njegova majka za radikalizaciju sina optužuje Zerkanija.

“Uništio je život mog sina koji je imao samo 23 godine, Uništio je i moj život i neću mu to zaboraviti”, kazala je. Prema njezinim riječima, kod sina je uočila veliku promjenu nakon što je upoznao Zerkanija.

“Nekada je nosio samo šminkerske stvari – Gucci, Dior, Versace (…) a onda je sve to ostavio, nije više koristio ni parfeme, već se oblačio u one haljinetine kao Saudijci”, dodala je.

Yoni je 2013. otišao u Siriju i kada se vratio majka ga je prijavila policiji jer više nije mogla živjeti u napetosti da opet otputuje. Prepričava kako je telefon zvonio po cijele noći i da su ga maltretirali da se vrati u Siriju te da od policije nije bilo koristi.

Ništa nisu učinili, prenosi novinar njezinu priču koja završava novim odlaskom njezina sina u Siriju početkom 2014., gdje je poginuo nekoliko mjeseci poslije.

I ako su možda zagovarali fundamentalističku interpretaciju islama, dodaje novinar, njihov prvotni poriv je bio borba protiv Asada i zaustavljanje njegova zločinačkog režima, no većina je ipak gravitirala prema IS-u, a ne umjerenoj oporbi.

Predsjednik sportske dvorane i teretane BBA u Molenbeeku Mohamed Maalem koji pokušava mladima uliti samopoštovanje tvrdi da se treća ili četvrta generacija imigranata bori sa svojim identitetom.

“Kada odu u Maroku kažu da su Belgijanci. Ovdje se izjašnjavaju kao Marokanci. Nigdje se ne osjećaju kod kuće i tako stalno pokušavaju odgonetnuti tko su oni u stvari”, kazao je Maalem.

Jedan od trenera je uvjeren da je glavni uzrok radikalizacije “osjećaj, bez obzira je li to tako ili nije, da nemaju budućnost”.

“Radikalizacija ne počinje s vjerskim idealom. Momci za koje znam da su otišli u Siriju nemaju nikakvu ideologiju, nemaju nikakve velike ideje (…) odlaze jer žele s nečim raskrstiti. Naprosto im je dosta ovog društva”, dao je svoje viđenje instruktor zaposlen u BBA.

Nicolas Moreau, kojeg je francuska policija uhitila 2015., nakon što je 2014. proveo u Siriji  kao džihadistički borac odao je mnoge vrijedni informacije. I on je, poput većine regruta IS-a, bio sitni kriminalac koji se u zatvoru preobratio na islam. Prema njegovom iskazu, odjel IS-a za vanjske operacije poznat kao AMNI (sigurnost) obučene borce šalje natrag u Europu kako bi u svojim zemljama sijali smrt i uništenje,

“Svaki sudionik za izvršenje napada dobije 50.000 eura”, kazao je Moreau francuskoj sigurnosnoj službi DGSI.

Upravo on je otkrio da je ‘kunya’ – ratno ime osobe zadužene za AMNI Abu Omar iz Bruxellesa čije je pravo ime Abdelhamid Abaaoud, planer pokolja u Parizu.

Alain Winants, bivši čelnik belgijskog MI5 upozorava da će se “Zapad u nadolazećim godinama morati priviknuti živjeti s prijetnjom terorizma”. Napadi u Bruxellesu dokaz su da je mreža IS-a još uvijek snažna i nitko ne zna kada i gdje će udariti sljedeći put.

“To je mora koja će obavještajne agencije držati budne i po noći”, zaključuje BBC.