Srdjan Ilic/PIXSELL

Aleksandar Vučić uvjerljivo je pobijedio na izvanrednim parlamentarnim izborima, a izborima je prethodilo masovno postavljanje kamena temeljaca diljem Srbije

Srbijanski premijer i lider Srpske napredne stranke (SNS) Aleksandar Vučić uvjerljivo je pobijedio na izvanrednim parlamentarnim izborima – prethodni, također izvanredni, održani su prije dvije godine – a prethodila im je kampanja čije je glavno obilježje bilo procvat industrije kamena temeljca, najmasovnije proizvodnje u Srbiji.

Vodeći se pravilom da na izborima pobjeđuje onaj koji uspije probuditi nadu glasača, Vučić je u travnju postavio kamen temeljac za tvornicu kompresora u Bariču, robnu kuću Ikea, hotel Hilton u centru Beograda i neboder “Kula Belgrade” u okviru projekta “Beograd na vodi”.

Otvorio je tvornice u Vladiničinom Hanu, Nišu i Sremskoj Mitrovici, dionicu autoputa dugu 5,6 kilometara i novi hangar na vojnom aerodromu Batajnica. S mađarskim premijerom Viktorom Orbanom obišao je tvornicu Masterplast u Subotici. Prisustvovao je potpisivanju ugovora o prodaji smederevske željezare kineskoj kompaniji HeSteel.

Poruku da su Srbija i njeni stanovnici nezadrživo krenuli k boljem životu, podržala je tvrdnja u brojnim medijima da su američka kompanija Freeport-McMoRan i kanadski Reservoir Minerals otkrili u blizini Bora najbogatije svjetsko nalazište bakra i zlata, vrijedno nevjerojatnih sedam milijardi dolara.

VUČIĆ JE NAJAVIO da će se u Ikei prodavati i srbijanski proizvodi – oklagije i daske za rezanje mesa proizvedene u Ćupriji. Bivši predsjednik Srbije Boris Tadić je, govoreći o Vučićevu otvaranju tvornice Johnson Electric u Nišu, izjavio da se to radi već treći put i da vlada “tri puta otvara reinvesticiju i obmanjuje građane koji misle da je otvorena nova tvornica”. Vučić je u siječnju najavio da će Srbija za godinu dana imati više kilometara autoputova od Hrvatske. Nakon što je 11. travnja otvorio 5,6 kilometara autoputa od Grabovnice do Grdelice, preostalo je da se, kako bi se dostigla Hrvatska, otvori još samo stotinjak dionica slične dužine.

Pri polaganju kamena temeljca za “Kulu Belgrade”, rečeno je da će zgrada biti visoka 168 metara, ukupne površine oko 50.000 četvornih metara, s 42 kata, 222 luksuzna stana i hotelom St. Regis Belgrade sa 125 soba na devet katova, s tim da u neboderu ništa neće biti označeno “baksuznim brojem 13”.

  • VUČIĆ JE UVJERIO srbijanske birače da nije odgovoran za ono loše što im se događa, ali je zaslužan za svaki dobar potez Vlade Srbije. Na kraju je dobio više od 48 posto glasova na izborima za Skupštinu Srbije

U izbornoj utrci 2012., nakon koje je Vučić postao najmoćniji čovjek u Srbiji, projekt “Beograd na vodi” bio je jedan od njegovih najjačih aduta, a tada je “Kula” trebala biti visoka 220 metara. Vučić je najavljivao da će na obali Save, u centru Beograda, zahvaljujući ulaganju više od tri milijarde dolara iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, sagraditi oko dva milijuna kvadratnih metara poslovnog i stambenog prostora, uz otvaranje 200.000 novih radnih mjesta. Planirana je izgradnja trgovačkih centara, opere, “više od 2000 apartmana koje će kupovati najbogatiji ljudi na svijetu”, avenije široke 40 metara i duge gotovo dva kilometra. Prema Vučićevim riječima, radilo se o projektu vrijednom osam milijardi dolara koji će u razdoblju od šest do osam godina kompletnu privredu Srbije dovesti u vrh Europe i svijeta.

Četiri godine kasnije, u okviru projekta “Beograd na vodi” napravljeno je šetalište dugo nekoliko stotina metara, počeli su radovi na dvjema stambenim zgradama i sagrađen je, bez potrebnih dozvola, kafić “SavaNova”, za koji se prethodno tvrdilo da je “privremeni i promotivni štand”. Što se tiče “Kule Belgrade”, kamen temeljac je položen, ali se ne znaju podaci o investitoru, građevinskoj dozvoli, rokovima izgradnje… A rok za završetak cijelog projekta “Beograd na vodi” produžen je na tri desetljeća.

TO NIJE UTJECALO NA POVJERENJE OGROMNOG BROJA SRBIJANSKIH BIRAČA u Vučića koji se, zahvaljujući i čvrstoj kontroli nad najutjecajnijim medijima i uz “podršku” razjedinjene opozicije i njenih kompromitiranih lidera, izborio za situaciju da bez obzira na to kakva nerealna obećanja davao – za to neće snositi posljedice. Vučić je uvjerio srbijanske birače da nije odgovoran za ono loše što im se događa, ali je zaslužan za svaki dobar potez Vlade Srbije.

Rezultat je takav da je lista na čijem je čelu Vučić dobila više od 48 posto glasova na izborima za Skupštinu Srbije i osvojila najveću podršku u Vojvodini, gdje je godinama na vlasti bila Demokratska stranka.

Dosadašnji Vučićev koalicijski partner Socijalistička partija Srbije (SPS), čiji je lider šef srbijanske diplomacije Ivica Dačić, dobila je 11 posto glasova. Značajan element Dačićeve predizborne kampanje bila je jugonostalgija – kao saveznika je prihvatio Jošku Broza, unuka jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita, citirao je stihove “mi stojimo postojano kano klisurine, proklet bio izdajica svoje domovine” iz nekadašnje himne SFRJ “Hej, Slaveni”, koristio je pozdrav iz JNA “Služimo narodu”.

Nije izvjesno da će Vučić nastaviti koaliciju sa SPS-om zato što je, unatoč četverogodišnjoj suradnji u Vladi, izjavio da nikada nije vjerovao u Dačićevu lojalnost. “U Dačićevu lojalnost nikad nisam vjerovao, ne vjerujem ni danas. Nisam surađivao s njim zbog lojalnosti, nego zbog budućnosti Srbije”, rekao je Vučić prije izbora.

U parlament su se nakon mnogo godina vratili Srpska radikalna stranka (SRS) i njen lider Vojislav Šešelj jer su osvojili osam posto glasova. Vučić bi se mogao zabrinuti zbog činjenice da će Šešelj, njegov politički otac kojeg se odrekao, ubuduće biti mnogo prisutniji u javnosti, ali veći razlog za brigu imaju televizijske stanice na čijim se programima emitiraju reality programi “Farma” i Parovi”. Jer povratak u parlament Šešelja i poslanika SRS-a, sklonih sukobima, polijevanju vodom, čupanju kablova, prijetnjama i kletvama – višesatni direktni prijenosi sjednica skupštine mogli bi ozbiljno ugroziti gledanost reality programa.

DEMOKRATSKA STRANKA JE PRED IZBORE poručila građanima da pogledaju u svoje hladnjake, mirovine, porezna rješenja i račune za struju i da usporede životni standard iz 2012. i ove godine, nakon čega ne bi trebali glasati za vlast koja im je smanjila plaće i mirovine, povećala porez, uvela trošarine za struju i smanjila subvencije za poljoprivredu. Većina srbijanskih birača ipak se opredijelila za aktualnu vlast, a Demokratska stranka je dobila šest posto glasova.

U parlament je uspjela ući koalicija Socijaldemokratske stranke Srbije, Liberalno demokratske partije i Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV) koju su predvodili nekadašnji lideri Demokratske stranke Boris Tadić i Čedomir Jovanović i prvi čovjek LSV-a Branislav Čanak.

Poslanike će u novom sazivu parlamenta imati i desničarska koalicija Srpskog pokreta Dveri i Demokratske stranke Srbije, stranke koju predvodi Sanda Rašković Ivić, čiji je otac Jovan Rašković 1990. u Kninu osnovao Srpsku demokratsku stranku.

Vučić je apsolutni pobjednik izbora, iako je moguće da je nezadovoljan zato što nije dobio povjerenje više od 50 posto birača, ali je pobjednik i Saša Radulović, pedesetogodišnji inženjer elektrotehnike, čiji je pokret Dosta ušao u parlament jer je osvojio gotovo šest posto glasova, uz sjajan rezultat na lokalnim izborima u najvećim općinama u Beogradu.

RADULOVIĆ JE ROĐEN U BIHAĆU, živio je u Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama i Njemačkoj, a u srbijansku politiku ušao je u rujnu 2013., kada je, kao nestranačka ličnost, postao ministar privrede u vladi čiji je premijer bio Dačić, a najmoćniji čovjek Vučić. Nakon manje od pet mjeseci Radulović je podnio ostavku.

Suradnja s Vučićem i Dačićem je ono što kritičari iz srbijanske opozicije najviše zamjeraju Raduloviću, koji tvrdi da je ministar postao “s punom sviješću da ulazi u blato”, ali da je iskoristio priliku da “sustav upozna iznutra”.

  • ‘DOBAR REZULTAT ZABILJEŽIO je i Saša Radulović čiji je pokret Dosta ušao u parlament jer je osvojio gotovo šest posto glasova, uz sjajan rezultat na lokalnim izborima u najvećim općinama u Beogradu

“Bio sam šokiran stupnjem lopovluka i bahatosti. To iskustvo je za mene dragocjeno jer sada znam što i kako rade”, izjavio je Radulović i označio Vučića centrom korupcije u Srbiji. Prema Radulovićevim riječima, Vučić je uništio sve demokratske institucije i temeljno dovršio posao koji su počele vlasti prije njega.

“Vučića i njegove ministre i dan danas možete čuti kako ponavljaju da im je moj ulazak u vladu bio najveća greška u životu. Pet mjeseci na čelu Ministarstva privrede iskoristio sam da spriječim pljačku i mnoge pljačkaške privatizacije”, izjavio je Radulović.

On se zalaže za ukidanje partijskog zapošljavanja stranačkih kadrova s lažnim diplomama lažnih fakulteta i tvrdi da ga se partitokracija zato boji, pa su ljudi iz pokreta Dosta umalo spriječeni u tome da izađu na izbore u Vojvodini, gdje je u tom trenutku na vlasti bila Demokratska stranka.

“MI SMO POTPUNO NOVA I ČISTA POLITIČKA OPCIJA, jedini nudimo potpuno drugačiju politiku, prije svega ukidanje partitokracije, potpunu transparentnost svih financija, da se za svaki potrošeni dinar iz državne kase zna gdje je otišao. Jedini smo principijelni i dosljedni u svemu za što se zalažemo”, izjavio je Radulović.

On tvrdi da je prije izbora i ljevici i desnici ponudio program u 20 točaka kako bi se pobijedio Vučić, uveo red u Srbiji, ukinuli štetni zakoni i partijsko zapošljavanje, otpustili stranački viškovi, a zatim, nakon godinu dana, raspisali pravi demokratski, slobodni izbori sa slobodnim medijima.

“Svima smo bili prihvatljivi, ali svi su imali međusobne netrpeljivosti pa do ostvarenja tog plana nije došlo”, rekao je Radulović, pa je na izbore izašao samostalno.

U povodu tvrdnji da se ne izjašnjava o odgovornosti za ratove tijekom devedesetih godina, Radulović je rekao da je njegov otac Budimir, liječnik i načelnik saniteta Sarajevske vojne oblasti, ubijen pri povlačenju iz Sarajeva u Dobrovoljačkoj ulici, 3. ožujka 1992.

KAKAV BIH ČOVJEK BIO kada se ne bih borio da svaka žrtva, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost, dobije zakonsko zadovoljenje. Kad govorimo o svim zločinima, moramo uvijek govoriti o pojedincima: što se desilo, tko su žrtve, tko su ubojice. Nijedno društvo u regiji nije spremno suočiti se s prošlošću, nego svi misle da brane neke uzvišene ciljeve time što skrivaju i veličaju svoje zločince. Za narod u Srbiji svi ti zločini su još jako daleko, osim za one čija je rodbina prošla sudbinu sličnu mojoj. Uvijek se govorilo o zločinima nad Srbima, ali rijetko o zločinima Srba. Politička elita smatra da je sakrivanje zločina ili njihova minimalizacija rješenje za Srbiju. A rješenje je potpuno suprotno”, izjavio je Radulović.

Što se tiče europskih integracija Srbije, Radulović tvrdi da je pod parolama o pristupanju Europskoj uniji izvedena pljačkaška privatizacija i devastirana pravna država.

“Da bi Srbija imala jake demokratske institucije, neovisno pravosuđe i jaku ekonomiju, potrebna je politička volja onih koji je vode, a ne lažno skrivanje iza navodnog procesa pridruživanja EU dok se na terenu ne događaju nikakve reforme. Sve što se sada događa na relaciji Beograd – Bruxelles ide samo u korist Vučiću i njegovoj propagandi i parcijalnim interesima EU. To nije u interesu građana Srbije”, ocijenio je Radulović.

Broj birača u Srbiji već se godinama nije promijenio

Opozicijske stranke tijekom kampanje ukazivale su na brojne mogućnosti krađe glasova, ali gotovo da se nijedna nije pozabavila službenim brojem birača u Srbiji koji je već godinama oko 6,7 milijuna. Prema popisu stanovništva iz 2011., u Srbiji je živjelo 7,1 milijun ljudi pa bi se moglo zaključiti da Srbija ima samo oko 400.000 maloljetnih stanovnika koji nemaju biračko pravo. Što je malo vjerojatno. Vjerojatnije je da 17 do 19 posto stanovništva Srbije čine maloljetne osobe pa bi maksimalan broj birača mogao biti jedva nešto veći od šest milijuna. Dio razlike u odnosu na službeno biračko tijelo mogao bi se pripisati tome da nekoliko stotina tisuća ljudi više ne živi u Srbiji, ali je malo vjerojatno da se radi o gotovo 700.000 osoba.

Komentiraj

FOTO:Srdjan Ilic/PIXSELL
PODIJELI
Rođen sam u Beogradu 1959. godine. Diplomirao na Fakultetu političkih nauka. U novinarstvu od maja 1986. godine, kada sam se zaposlio u Tanjugu, gde sam radio gotovo deceniju, a u novinskoj agenciji FoNet sam od njenog osnivanja 1994. godine. Od kad sam u ovom zanatu, za mnoge novinare u Srbiji sam čuo da rade "za Službu". Koliko mi je poznato, samo smo pokojni Slavko Ćuruvija i ja radili "u Službi". U Službi državne bezbednosti Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove sam proveo tri meseca - februar, mart i april 1986. godine. To mi je bilo prvo zaposlenje. Otac i tašta su udružili snage da bi mi našli posao - on je bio pukovnik u vojsci, ona je radila u Interpolu. Bilo je glupo očekivati da će mi naći radno mesto u biblioteci ili filharmoniji. Vrhunac u novinarstvu sam dostigao posle NATO bombardovanja Srbije 1999. godine, kada sam počeo da radim kao fikser za londonski The Guardian. Tokom dva i po meseca bombardovanja sam u FoNetu primio 225 nemačkih maraka. Rory Carroll iz The Guardiana mi je plaćao 150 maraka dnevno. Posle samoubilačkih avionskih napada na Svetski trgovački centar u Njujorku 11. septembra 2011. su zapadni mediji prestali da se interesuju za Srbiju i Balkan, pa sam izgubio dodatni posao fiksera. Osama Bin Laden mi je oteo mnogo novca. Da sam ga sreo na ulici, šutnuo bih ga u međunožje. Za Nacional sam počeo da pišem krajem 1996. godine, posle čega je usledila trogodišnja pauza. Nacional me reaktivirao posle ubistva Željka Ražnatovića Arkana u januaru 2000.