Nakon što je Nacional u prošlom broju objavio ekskluzivnu ispovijest Pavla Gažija, bivšeg komunističkog moćnika, tvorca Podravke i ministra unutarnjih poslova u vrijeme ubojstva Stjepana Đurekovića, redakciji Nacionala javio se Anđelko Jagečić, nekadašnji direktor za publicitet u Podravci, koji je nakon 30 godina ponovno i pokrenuo “slučaj Gaži”.Jagečić je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu dostavio stotine stranica zapisnika sa sjednica predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske i Hrvatskog sabora na temelju kojih želi dokazati da je Gaži od 1982., kad je postao republički ministar unutarnjih poslova, predvodio hajku na Inu, Podravku i još desetak drugih jakih hrvatskih poduzeća koja su postala smetnja tadašnjem vrhu jugoslavenske države u Beogradu.

[quote_box_center]

  • Anđelko Jagečić, poduzetnik iz Varaždina i nekadašnji direktor za publicitet u Podravci odgovara na navode Pavla Gažija

[/quote_box_center]

20150208_145345
Poduzetnik iz Varaždina i nekadašnji direktor za publicitet u PodravciFoto: Nacional i arhiva Anđelka Jagečića

Jagečić optužuje Gažija da je po nalogu tadašnjeg saveznog ministra unutarnjih poslova Stane Dolanca pokrenuo istrage protiv čelnih ljudi Podravke i Ine kako bi oslabio utjecaj tih tvrtki i onemogućio jačanje hrvatskog gospodarstva, a kad mu to nije uspjelo, da je u Beograd poslao tajnu poruku koja je trebala teško kompromitirati hrvatski državni vrh i dovesti do njegove smjene, a možda čak i do vojnog udara. Jagečić također tvrdi da je Gaži kao ministar unutarnjih poslova, nadređen šefovima tajnih službi Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću, morao znati i za planiranje ubojstva Stjepana Đurekovića.

S DRUGE STRANE, PAVLE GAŽI JE ZA NACIONAL REKAO da je on sam bio žrtva tadašnje politike jer su istrage koje je vodio dovele do sinova nekoć vrlo utjecajnih ljudi u vrhu partije, a jedan od najmoćnijih bio je Mika Špiljak. Jagečić, međutim, na te Gažijeve izjave kaže: “Napokon je hrvatska javnost dočekala da ‘pionir hrvatske šutnje’ progovori nakon tridesetak godina. I što drugo očekivati od njega osim laži i manipulacija. Gaži još i danas laže da je smijenjen jer je htio istražiti kriminal u Hrvatskoj i da mu je smještena ‘poruka’ čijim je slanjem u Beograd preko svog šurjaka Pere Maravića, mimo svih tadašnjih mehanizama koje je kao prvi policajac Hrvatske i član Vlade i najvišeg tijela predsjedništva SKH imao, želio izazvati vojni puč i smjenu kompletnog rukovodstva Hrvatske. Što tek očekivati od Gažija kad su u pitanju životi pojedinaca koji se nisu slagali s tadašnjim režimom na ovaj ili onaj način, kao što je bio Stjepan Đureković. Najbolji dokaz je tvrdnja Pavla Gažija da mene ne poznaje. Pa ću ga podsjetiti. U Podravci sam se zaposlio 1976. kao direktor za publicitet, čemu su Podravka i Pavle Gaži pridavali izniman značaj.”

ANĐELKO JAGEČIĆ ZAVRŠIO JE EKONOMSKI FAKULTET U VARAŽDINU, ali je prije toga bio poznatiji kao jedan od boljih nogometnih golmana u bivšoj državi. Kad je došao u Podravku i Koprivnicu, kaže, nastavio je razvijati sport i tada anonimni lokalni klub NK Slaven doveo među 16 najboljih ekipa Jugoslavije. Radi posla u Podravci dobio je četverosobni stan, Pavle Gaži sve je to znao i odobrio, a on mu je, kako kaže, vjerno služio sve do njegova odlaska u Beograd 1978. za izvršnog sekretara CK KPJ za gospodarstvo. “Nakon odlaska Gažija u Beograd i dolaska Vladimira Trojaka za generalnog direktora Podravka je nastavila otvarati nove pogone, a kupnjom tvrtke Gartenberg u Zapadnoj Njemačkoj enormno jačati izvoz. Ali promijenio se stav Pavla Gažija prema nama. Sve što nam je bilo dopušteno prije sada je proglasio gospodarskim i političkim kriminalom, i to najprije u političkim krugovima u Beogradu, a tek zatim u lokalnim javnim glasilima. Tek kad je pohapsio desetak vodećih ljudi Podravke, za to je doznao politički vrh Hrvatske.

Činjenica je da je Pavle Gaži izmislio aferu o kriminalu u Podravci, tako da je rukovodeće ljude kroz jednopartijski sustav i komitete, gdje je bio bog i batina, putem ‘svojih ljudi’ uglavnom velikosrpske orijentacije, proglasio gospodarskim i političkim kriminalcima”, kaže Jagečić. Za razliku od Pavla Gažija, koji tvrdi da je on samo proslijedio dokumente o kriminalu u Podravci i Ini na adresu državnog tužitelja kojem je tada po potrebi asistirao u nekim dodatnim istragama, Jagečić tvrdi da je upravo Gaži kao ministar osobno koordinirao i davao upute glavnom republičkom tužitelju, predsjedniku vrhovnog suda SRH i istražnom sucu u Bjelovaru, a operativno su stvar vodili viši inspektori policije Savić i Čića, koji su bili pod njegovom direktnom kontrolom.

“A sve je prije toga na višem nivou pokrenula Savezna državna inspekcija, Odjel Zagreb, pod vodstvom novopridošlog šefa Ilije Stojakovića koji je opet izravno bio povezan s Pavlom Gažijem. Stvar je, međutim, počela pucati kad uhapšenici nisu htjeli lažno teretiti Vladimira Trojaka da je primio mito pri kupnji Gartenberga. Glavni cilj Pavla Gažija bili smo Vladimir Trojak i ja kao njegova desna ruka i osoba po tadašnjoj funkciji koja je branila integritet Podravke i njenog rukovodstva. Iste metode Pavle Gaži je primijenio i prilikom uhićenja u Ini, gdje je uz tzv. petu kolonu, izvjesnog Borića, i Saveznu državnu inspekciju izmislio aferu plinskih cijevi za Molve, čime je za nekoliko godina ‘odgodio’ plinofikaciju Hrvatske, jer nitko se nije usudio ući u taj posao. Da se o kupnji sirove nafte i ne govori. Dokumenti pokazuju kako je delegacija Ine došla k predsjedniku vlade Anti Markoviću da on potpiše nalog za nabavu sirove nafte jer se boje Gažija. Marković je zvao Gažija, a on ga je uputio na Dolanca kao šefa savezne policije”, objašnjava Jagečić.

21-25-1
“Pavle Gaži želio je uništiti INU i Podravku”Foto: Nacional

NAKON TOGA, STANE DOLANC je na televiziji prozvao Inu za pljačku 4 milijuna dolara, dok se u dokumentaciji Savezne državne inspekcije spominje iznos pronevjere od čak 80 milijuna dolara.

“Tajni dokumenti potvrđuju da iza svega stoje Beograd i Genex”, tvrdi Jagečić. On smatra i da je Gaži bio puno bliži s Dolancom nego što to danas želi prikazati. “Ja sam Dolanca znao još kao golman NK Olimpije iz Ljubljane od 1968. do 1970. Kad sam se zaposlio u Podravci, prilikom svakog mog odlaska u Beograd u prtljažniku Mercedesa vozila se Generalićeva slika na staklu ‘za druga Dolanca’ po nalogu Pavla Gažija”, govori Jagečić i tvrdi da ga je Gaži poslije odlučio uništiti jer mu se uz Vladimira Trojaka jedini usudio javno usprotiviti kad su počele istrage u Podravci. Lažno je optužen da je progonio Srbe iz Podravke. “I mene su, kao i Stjepana Đurekovića, htjeli otjerati u inozemstvo, ali mi je Tode Ćuruvija tada rekao: ‘Mali, ni slučajno da nisi išao van, likvidirat će te.’ Pazite, ja sam tada bio desna ruka generalnog direktora Podravke, na puno jačem mjestu nego Đureković, i moje bi ubojstvo još jače odjeknulo”, smatra Jagečić.

JAGEČIĆ JE POKUŠAO CIJELI SLUČAJ prikazati i njemačkim istražiteljima koji su se bavili slučajem Đureković, ali njih, kaže, nije zanimao Pavle Gaži nego isključivo Mika Špiljak. Jagečić se sad nada da će Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu u papirima koje mu je predao naći dovoljno elemenata da ponovno otvori istragu o tom kontroverznom slučaju i da će se za sve to napokon zainteresirati i u Münchenu. Međutim, njima teza o tome da u Ini nije bilo kriminala ne odgovara jer se cijela optužnica temelji upravo na tome.

Komentiraj

PODIJELI
Orhidea Gaura Hodak rođena je 20. svibnja 1974. u Zagrebu. Nakon završene srednje škole za upravu i pravosuđe, upisuje studij kontrole letenja, ali od njega ubrzo odustaje. Odlazi na godinu dana u London, a nakon povratka, zapošljava se u jednoj privatnoj tvrtci kao službenica. Krajem 90­ih sve se više zanima za politička događanja, upisuje studij politologije (uz rad) i odlučuje potpuno promijeniti karijeru. Novinarstvom se bavi od 2003., kada je počela raditi u gradskoj redakciji Jutarnjeg lista. Karijeru nastavlja u magazinu Story, gdje se bavila temama vezanim uz svijet kazališta, filma, glazbe i kulture. Zbog zanimanja za šire društveno­političke teme, 2007. godine prelazi u politički tjednik Nacional, gdje je obrađivala razne društvene fenomene i raspon tema od znanosti i medicine do kriminala i politike, što je često uključivalo dublje istraživanje. S grupom novinara 2011. prelazi u novoosnovani tjednik Aktual, ondje se fokusira uglavnom na teme iz unutarnje politike. Paralelno uz rad, završila je studij politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i upisala diplomski studij iz područja međunarodnih odnosa. Od 2013. ima status slobodne novinarke. Autorica je knjige "Tuđman i Perković". Krajem 2014. priključuje se ekipi na čelu s Berislavom Jelinićem koja je nakon dvije i pol godine pauze ponovno pokrenula tjednik Nacional.