Prije početka školske godina Nacional je istražio kako se uči u privatnim školama, za koje školarina iznosi od pet do 18 tisuća eura godišnje te zašto neki ravnatelji tih škola smatraju da država čini sve kako bi ih obeshrabrila

Učenje u multikulturalnom okruženju, kritičko razmišljanje i povezivanje činjenica, primjena naučenog u praktičnom životu, učenje stranih jezika, otvorenost prema Europi i svijetu i mogućnost nastavka školovanja u inozemstvu, samo su neke prednosti koje ističu Nacionalovi sugovornici iz međunarodnih privatnih škola u Zagrebu. Damien Durrenberger, ravnatelj Francuske škole u Zagrebu, kazao je da je ta škola otvorena za sve, a ne samo za djecu diplomata, kako se obično smatra ili za Francuze kojih je u Hrvatskoj 1200. Škola se nalazi “pod istim krovom” s Njemačkom školom na Fratrovcu 36. “Imamo oko 30 posto hrvatskih učenika, a ukupan broj nacionalnosti je 25. Mnogi roditelji koji žele upisati djecu u tu školu ne govore nužno francuski, ali pozitivno razmišljaju o Francuskoj ili o njenu školskom sustavu. Interes koji takvi roditelji mogu imati prvenstveno se odnosi na to da će im djeca govoriti nekoliko jezika. Imat će nastavu na francuskom, a uz hrvatski će obavezno, do kraja školovanja, intenzivno učiti engleski i njemački jezik. Svi iz Francuske škole uče njemački, baš kao što učenici iz Njemačke škole uče francuski. Hrvati su tradicionalno germanofili, ali prednost učenja francuskog u tome je da je dobro znati jezik koji govori tek manji broj ljudi u zemlji”, rekao je Durrenberger i naglasio da će, prema jednom istraživanju, francuski do 2025. biti prvi ili drugi svjetski jezik.

FRANCUSKA ŠKOLA DJELUJE OD 1996., a danas ju pohađa 130 učenika i roditelji za dijete moraju platiti od 5 do 6 tisuća eura za školsku godinu. Školovanje koje obuhvaća i vrtić u kojem predaju oni nastavnici koji podučavaju djecu i kasnije traje od 3. do 18. godine. Profesori rade prema francuskom obrazovnom programu i nastava se održava na francuskom jeziku, ali su osigurana i tri sata tjedno nastave hrvatskog jezika. Školu podržava i francusko veleposlanstvo u Zagrebu, ali ono što je specifično za većinu francuskih škola u inozemstvu je to da školom upravljaju roditelji. “Kada oni upišu djecu u školu, postaju članovi školske udruge roditelja. Potom se još glasuje za izbor od 5 do 7 roditelja koji imaju veće ovlasti, rade sa mnom i upravljaju školskim financijama. Važno je naglasiti da je škola neprofitna organizacija, nitko ne zarađuje i novac se troši za njeno upravljanje. Francuska također izdvaja određena sredstva za takve škole u inozemstvu, kao i za profesorske plaće. Dio profesora obavezno mora biti iz Francuske kako bi se osigurala usklađenost s francuskim školskim sustavom”, objasnio je Durrenberger i naglasio da se dvije zemlje razlikuju i po školskom ritmu. U Francuskoj ima više školskih praznika i raspoređeni su tijekom čitave školske godine, nakon šest tjedana nastave obavezni su praznici od tjedan ili dva dana. U Hrvatskoj djeca imaju isto toliko praznika, ali nemaju tako često pauzu.

  • ‘GLAVNI ADUT MINISTARSTVA je totalno ignoriranje sufinanciranja i od njih ne samo da ne možete dobiti nikakvu podršku nego vrlo revno ‘treniraju strogoću’ na privatnicima’

BRITANSKA MEĐUNARODNA ŠKOLA u Zagrebu djeluje od 2013., s programom od vrtića do gimnazije, ali njezina sestrinska privatna škola Kreativni razvoj postoji više od 20 godina. Tijekom tih dvaju desetljeća školu su pohađali brojni učenici različitih nacionalnosti koji su pokazali impresivne rezultate iz engleskog jezika pa su roditelji predložili da se otvori zasebna međunarodna škola. U Britanskoj međunarodnoj školi, smještenoj u Dedićima 102 i prvoj u Hrvatskoj koja nudi cjeloviti Cambridge program, učenici rade u malim razredima i imaju sve potrebne uvjete za otkrivanje svojih talenata i razvoj različitih sposobnosti. Osim redovne nastave, učenici imaju i druge sadržaje kao što su sportske aktivnosti, osigurano im je vrijeme za učenje u školi, a dobivaju i tri obroka dnevno. Ravnatelj škole Martin-Tino Časl, govoreći o razlozima zbog kojih roditelji upisuju djecu u jednu od njegovih dviju škola, ističe da je riječ o ljudima koji smatraju da je ulaganje u odgoj i obrazovanje najbolja investicija u životu. “Roditelji naših učenika često radije voze jeftiniji automobil kako bi svojoj djeci omogućili vrhunsko obrazovanje. Osim stranaca koji čine 50 posto naših učenika, pohađaju je i djeca iz Hrvatske čiji roditelji žele da oni u budućnosti studiraju na vrhunskim inozemnim sveučilištima”, rekao je Časl koji je kritičan prema hrvatskom obrazovnom sustavu. “U Hrvatskoj djecu futraju informacijama koje su često suvišne, a u Britaniji ih uče primjeni znanja i vještina. Da malo banaliziramo, u matematici Hrvati uče računske operacije, a Britanci rješavanje matematičkih problema. Isto tako, tvorci našeg obrazovnog sustava valjda predmnijevaju da smo svi bedasti ponavljači pa u gimnaziji ponavljamo, u nešto opširnijoj varijanti, sve ono što smo učili u osnovnoj školi. Kod Britanaca toga nema. Nema vraćanja i ponavljanja, ide se naprijed. Naši gimnazijalci uče sve i svašta, bez obzira na njihove interese i potrebe pa su po završetku gimnazije šegrti u svemu, a majstori ni u čemu. O svemu su nešto načuli, ali ništa dubinski. Tako u gimnaziji imaju 20 obveznih predmeta, u 4. razredu 15, često sa satnicom od jednog sata tjedno, što je nedostatno jer nastavnicima za usvajanje cjelogodišnjeg gradiva ostaje svega 6 do 8 sati godišnje”, kazao je Časl i naglasio da Britanci u školu kreću s navršenih 5 godina, a obavezno školovanje traje 11 godina.

Časl je za Nacional otkrio i što misli o sustavu privatnih škola u Hrvatskoj i poteškoćama s kojima se suočavaju oni koji u njemu rade. “Broj privatnih osnovnih škola oduvijek je bio vrlo mali, ali sada je još i manji. Ima nešto vjerskih i alternativnih škola. Glavni krivac za to je ‘država’, ili točnije nadležno ministarstvo. Oni nas doživljavaju kao da smo neželjeni subjekt i sve čine kako bi ljude obeshrabrili. Glavni adut im je totalno ignoriranje sufinanciranja i od njih ne samo da ne možete dobiti nikakvu podršku, nego vrlo revno ‘treniraju strogoću’ na privatnicima”, rekao je Časl koji već dugi niz godina predlaže uvođenje vaučera u osnovno obrazovanje. “Ako Hrvatska za obrazovanje svojih osnovnoškolaca izdvaja oko 20.000 kuna godišnje, neka onda lijepo vlast roditeljima podijeli vaučere u tom iznosu. Onda će roditelji izabrati školu koja će se brinuti o njihovu djetetu, a ako žele viši standard koji sadržava cjelodnevni boravak, prehranu, strane jezike, sportove i drugo, nadoplatit će za to. U tom slučaju školarina ne bi iznosila 32.000 kuna godišnje, nego samo 1000 kuna mjesečno. To mnogi roditelji mogu priuštiti jer ih ionako užina, škola stranih jezika i treninzi u sportskim klubovima koštaju mjesečno više od tog iznosa. Tako bi došlo do eksplozije konkurencije među školama, i državnim i privatnim, što bi uzrokovalo drastično poboljšanje obrazovnog standarda u Hrvatskoj”, zaključio je Časl.

  • ‘U HRVATSKOJ DJECU FUTRAJU suvišnim informacijama, a u Britaniji ih uče primjeni znanja i vještina. Hrvati uče računske operacije, a Britanci rješavanje matematičkih problema’, kaže Časl

AMERIČKA ŠKOLA U ZAGREBU postoji punih pedeset godina i temelji se na američkim i kanadskim standardima. Inicijalno je nastala da ispuni potrebe Amerikanaca koji su živjeli u Zagrebu tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća, a danas je pohađa 30 posto učenika iz Hrvatske. Roditelji većine te djece rade u diplomaciji, multinacionalnim kompanijama ili na radnim mjestima u međunarodnom okruženju. Škola je s Tuškanca preseljena na Zelengaj 1983., a trenutačno se nalazi u Voćarskoj 106. Broj njenih polaznika neprestano je rastao i danas ih ima 260 koji vrtić i školu mogu pohađati od 3. do 18. godine. Cijena školovanja iznosi od 16 do 18 tisuća eura po školskoj godini. O porastu interesa za ovu međunarodnu školu govori i to da se priprema izgradnja novog kampusa koju vodstvo škole organizira s Vladom, a ta bi školska zgrada trebala biti otvorena za dvije godine na Bundeku. Svake godine dodjeljuju i stipendije za 2 do 4 učenika iz drugih osnovnih škola u Zagrebu. “Imamo konceptualni kurikulum, što znači da se program temelji na konceptima, a ne samo na temama. Teme se koriste da se pokažu koncepti, pokušavamo pomoći učenicima da povežu sadržaje o kojima uče sa stvarnim svijetom. Recimo, u znanstvenim predmetima nećemo samo gledati koncepte nego utjecaj znanstvene inovacije i tehnologije na svijet, učenici će razumjeti kontekst. Vještine na kojima se radi su kritičko razmišljanje, kreativno razmišljanje, istraživačke vještine, socijalno i emocionalno učenje, organizacija i menadžment. Program je iznijansiran, pristup je holistički, učenici ne biraju između humanistike i tzv. tvrdih znanosti, nego moraju uzeti i jedno i drugo kako bi bili sposobni rješavati probleme u oba polja. Rješavanje problema je važna vještina u svijetu koji se brzo razvija i u kojem je sve nepredvidljivo. S obzirom na afinitete, netko može uzeti dvostruku znanost ili humanistiku, ali svakako mora proći i jedno i drugo”, rekla je ravnateljica srednje škole Aloha Lavina. Kaže da se razlikuju od drugih škola i po tome što se asistenti i profesori zasebno posvećuju učenicima koji imaju posebne potrebe ili drukčije uče.

  • JEDNA OD NAJVEĆIH PREDNOSTI tih škola je ta da su dobar putokaz u današnjem svijetu, s obzirom na potenciranje važnosti suživota različitih kultura, nacionalnosti i vjeroispovijesti

Paul Buckley, upravitelj škole, naglasio je da je njihova temeljna ideja da djeci ništa ne nameću. “Podupiremo ih da sami dolaze do zaključaka, nije na nama da im govorimo što trebaju misliti, nego kreirati poticajnu okolinu u kojoj je moguće čuti različita mišljenja, na temelju kojih učenici onda mogu formirati vlastite stavove”, rekao je Buckley za Nacional i otkrio da je bio impresioniran velikim brojem ljudi koji su na glavnom zagrebačkom trgu prosvjedovali protiv prekida kurikularne reforme.

On tvrdi da međunarodna škola može biti dobar putokaz u današnjem svijetu, s obzirom na potenciranje važnosti suživota različitih kultura, nacionalnosti i vjeroispovijesti. “Kao direktor međunarodne škole s 30 godina iskustva smatram kako je najveći dar koji možemo dati učenicima je taj da rastu i uče bez predrasuda. Američku školu pohađaju pripadnici 32 nacionalnosti i oni svi zajedno uče u harmoniji. Jedinstveno iskustvo koje dobivaju u takvom okruženju čini ih vjesnicima ujedinjenog svijeta. Oni su posebni ljudi, znaju što znači imati globalni identitet. Primjerice, ja ni ne znam odakle je moja kći, odrasla je u Australiji, a školovala se u najrazličitijim mogućim zemljama. Ona kaže da je iz svijeta, povezana je s ljudima iz čitavog svijeta, ne veže ju mjesto. Iskustvo ljudi koji idu u međunarodnu školu korisno je danas i u svjetskim razmjerima, s obzirom na zazor od drukčijeg i neuvažavanje različitosti”, zaključio je Buckley.

Komentiraj

FOTO:SAŠA ZINAJA, NACIONAL I PIXSELL
PODIJELI
Kristina Olujić (1987.), završila je preddiplomski studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti i diplomski studij talijanistike i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Govori francuski, talijanski i engleski. Za vrijeme studija bila je na novinarskoj praksi u Euronewsu u Lyonu.Surađivala je za nekoliko portala među kojima se ističe jednogodišnji rad na portalu H-alter. U Nacionalu je od veljače 2016.