Postoje li slučajevi kad je dobro biti neposlušan i svojeglav i moraju li se djeca baš uvijek slijepo držati pravila, pitanja su kojima se bavi slikovnica “Šporki Špiro i Neposlušna Tonka”, prva knjiga za djecu književnice Olje Savičević Ivančević, predstavljena u četvrtak u Zagrebu.

Predstavljena je kao duhovita i topla priča koja ruši predrasude, s originalnim dječjim likovima čiji je urnebesni svijet ilustracijama oživio Svjetlan Junaković.

Prvu slikovnicu nagrađivane splitske pjesnikinje i prozaistkinje objavio je nakladnik Sandorf. Autore i knjigu na promociji u prostorima Knjižare Ljevak uvodno je najavila književnica Ivana Bodrožić.  Istaknula je kako je riječ o divnoj knjizi etabliranog autorskog dvojca “koja je vrlo komunikativna i ima jako puno razina, u kojoj se mogu pronaći i odrasli i djeca”.

Autorica je otkrila kako nije nikad razmišljala o tome da će napisati slikovnicu za djecu, a na tu je ideju došla kroz svoj rad u kazalištu, kada je vidjela koliko se djeca vezuju uz kazališne likove.

“Uživam pisati za djecu, iako se to dogodilo neplanirano. I pisanje ozbiljnih knjiga za mene je uvijek igra i poigravanje, ali dok radim za djecu, to je igra bez pravila u kojoj je sve dopušteno, u kojoj je ono što je izmišljeno jednako, ili možda i vrjednije od onoga što je stvarno. Granice su pomaknute, a to odgovara mojem senzibilitetu”, rekla je Savičević Ivančević.

Neposlušna Tonka je djevojčica koja živi u gradu Utorku, u kojem se svi osim nje slijepo drže pravila. Šporki Špiro dječak je “na zlu glasu”, koji živi u pričama, u naklapanjima i razgovorima.

Kad se njih dvoje sretnu, nakon što Špiro pročita oglas u kojem se traži izgubljeni glas jedne Tonke, jednog običnog utorka u Utorku počinje pustolovno putovanje u Uzbudljivi Svijet u kojemu će Šporki Špiro otkriti je li Neposlušna Tonka stvarno neposlušna ili je ona tek djevojčica koju nitko ne sluša, te postoje li i takvi slučajevi kad je dobro biti neposlušan i svojeglav, i nije li baš to jedan takav.

Ilustracije potpisuje nagrađivani ilustrator Svjetlan Junaković, a Savičević Ivančević kazala je kako je odmah znala kojeg ilustratora želi, a to što je  Junaković pristao surađivati na knjizi za nju je bilo “kao ispunjenje nekog dječjeg sna”.

Junaković je kazao kako je ta knjiga za njega bila veliko otkriće jer je riječ o izrazito duhovitom tekstu, izvanrednom za ilustratore jer pruža puno materijala.

“Ilustracija nije samo crtež, ilustracija je interpretacija teksta ili ideje, ideja je za ilustratora izuzetno bitna”, pojasnio je Junaković. Napomenuo je da je knjiga nešto drugačija od njegovih prethodnih slikovnica jer je “više crtana, više grafički napravljena”. Pohvalio je kvalitetu tiska koja je, kazao je, daleko iznad prosjeka hrvatskih knjiga.

Slikovnicu je izdavač najavio kao duhovitu, toplu i povremeno drsku priču, ispričanu virtuoznim i otkačenim stihovima, čiji nesvakidašnji par junaka ruši predrasude o tome što bi dobra djeca trebala raditi i kako bi trebala izgledati.

Priča je to o prgavoj i svojeglavoj ali dobroj djevojčici Tonki, ali u osnovi je to priča o prijateljstvu, napomenula je na kraju autorica, koja je svoj djeci koja pročitaju knjigu poručila kako “treba naučiti praviti razliku između dobrog i lošeg autoriteta”. “To djecu nitko ne nauči, treba razviti nepoštivanje lošeg autoriteta,” istaknula je.

Olja Savičević Ivančević (1974.) objavila je dosad zbirke pjesama “Bit će strašno kada ja porastem” (1988.), “Vječna djeca” (1993.), “Žensko pismo” (1999.), “Puzzlerojc” (2005.), “Kućna pravila” (2007.), “Mamasafari (i ostale stvari)” (2012.); knjigu priča “Nasmijati psa” (2006.), te romane “Adio kauboju” (2010.) i “Pjevač u noći” (2016.).

Za rukopis “Nasmijati psa” nagrađena je Prozakom, dobitnica je prve nagrade Večernjeg lista za kratku priču te nagrade Kiklop za zbirku poezije “Kućna pravila”. Roman “Adio kauboju” nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman, kao i nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost “Jure Kaštelan”. Prema romanu je postavljen istoimeni kazališni komad.

Za djecu je napisala i dramske tekstove za predstave “Moj prijatelj Mačkodlak”, “Som na cilome svitu” i “Legenda o Beskrajnom moru” te na desetke songova. Prema priči “Šporki Špiro i Neposlušna Tonka” postavljena je i kazališna predstava u Gradskom kazalištu lutaka Split. Knjige su joj       prevedene u desetak zemalja. Uvrštavana je u brojne domaće i strane izbore i antologije.

Živi i radi u Splitu kao slobodna spisateljica.

Svjetlan Junaković (1961.) dobitnik je brojnih nagrada za ilustraciju, animirani film, lutkarske predstave i skulpturu, među kojima i godišnje Nagrade Vladimir Nazor 2016. Izlagao je na samostalnim izložbama u inozemstvu i Hrvatskoj. Surađuje s brojnim izdavačkim kućama kao ilustrator i autor knjiga za djecu, koje su objavljene u više od 30 zemalja. Izvanredni je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Komentiraj