Na Mediteranskom festivalu knjige u Splitu subotu je predstavljena knjiga akademika Davorina Rudolfa „Stvaranje hrvatske države 1991. – Ministarska sjećanja“, koju je akademik Rudolf napisao na temelju bilježaka koje je vodio kao prvi ministar vanjskih poslova u neovisnoj Republici Hrvatskoj, a razdoblje koje obuhvaća su tri sudbonosna mjeseca – svibanj, lipanj i srpanj 1991., koji su bili presudni za hrvatski narod i hrvatsku državu.

Knjigu su u splitskoj sportskoj dvorani Gripe predstavili u ime nakladnika Školske knjige dr. Ante Žužul, urednik knjige Deniver Vukelić i autor, akademik Davorin Rudolf.

Kako je ocijenjeno, knjiga akademika Rudolfa smatra se jednom od najboljih memoarskih knjiga objavljenih u Hrvatskoj u posljednjih 20 godina, i mnogo je više od memoarske literature jer ujedinjuje i znanstvenički pristup građi. Sadrži mnoštvo povijesnih podataka i činjenica te dokumentirano govori o vremenu stvaranja hrvatske države i politici prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

Akademik Rudolf večeras je na promociji svoje knjige rekao da povijest rijetko pruža narodima šansu da stvore državu i da je to bilo ponuđeno njegovoj generaciji koji su tu šansu iskoristili. U svojoj knjizi je opisao tri ključna mjeseca – svibanj, lipanj i srpanj 1991. godine kada je proglašena neovisna i suverena hrvatska država i to nakon toliko godina i želja. U njoj opisuje kako su tekli ti događaji, kako se pripremao proglas i što se sve zbivalo.

Tadašnji ministar vanjskih poslova Davorin Rudolf otkrio je da u to doba, osim pojedinaca koji nisu bili na funkcijama, ni jedna vlada i država na svijetu nije službeno podržavala neovisnost Hrvatske već su svi bili za očuvanje Jugoslavije.

“Mi smo proglasili državu sami, a sami smo se i održali. Njemačka, za koju mi držimo da je jako pomogla Hrvatskoj, u to je doba smatrala da treba održati Jugoslaviju. Tek kasnije, nakon što smo mi proglasili neovisnost i nakon što je počeo rat u Sloveniji, Hans Dietrich Genscher je apsolutno promijenio svoje stajalište, promijenila se povijest, te je on izuzetno zaslužan za za naše priznanje”, podsjetio se Rudolf ističući kako je Hrvatsku prva priznala Slovenija. Rekao je da je knjigu napisao za naraštaje koji su rođeni otprilike kada je nastala i Hrvatska i koji se pitaju u kojem im je ratu otac sudjelovao.

Na više od 500 stranica autor prati važne događaje koji su obilježili početak stvaranja hrvatske države kao i dramatična zbivanja u hrvatskom i jugoslavenskom državnom vrhu uoči povijesnog dana proglašenja neovisnosti Hrvatske, 25. lipnja 1991.

Knjigu akademik Rudolf počinje sjećanjem na prvi poziv koji mu je uputio predsjednik Tuđman, nudeći mu da napusti mjesto profesora na Pravnom fakultetu u Splitu, dođe u Zagreb i preuzme mjesto prvog ministra pomorstva u Vladi Republike Hrvatske. Bilo je to u srpnju 1990. godine, a sredinom 1991. akademik Rudolf imenovan je ministrom vanjskih poslova.

Osobitu vrijednost i ljudsku toplinu knjizi daju osobne opaske akademika Rudolfa o pojedinim povijesnim osobama. Svoj prvi susret s predsjednikom Tuđmanom akademik Rudolf nije opisao samo faktografski već doznajemo i njegove prve dojmove o osobnosti prvoga hrvatskog predsjednika, rečeno je na predstavljanju.

Akademik Rudolf odgovara  na ‘pitanje svih pitanja’ – tko je prouzročio napadačke ratove na Hrvatsku 1991.

Autor detaljno opisuje događaje koji su prethodili proglašenju neovisnosti Republike Hrvatske, napose hrvatske diplomatske napore.

Posebno poglavlje akademik Rudolf posvećuje hrvatskim prijedlozima za mirno rješavanje jugoslavenske krize i sprječavanje rata otkrivajući kako je Hrvatska predlagala da se Jugoslavija transformira prema modelu saveza suverenih država po uzoru na tadašnju Europsku zajednicu.

Akademik Rudolf odgovara i na „pitanje svih pitanja: tko je prouzročio napadačke ratove na Hrvatsku 1991. godine“.

Autor piše i o odnosima Hrvatske i tadašnje Europske zajednice te o politici i odnosima s državom Bosnom i Hercegovinom. Portretira i protagoniste zbivanja, i to ne samo hrvatske političare, počevši od predsjednika Tuđmana i drugih aktera tadašnjih događanja, već i one „s druge strane“ – Slobodana Miloševića, Dobricu Ćosića, Veljka Kadijevića i druge.

„Posebnu sam pozornost poklonio nositeljima državnih, stranačkih (partijskih) i vojnih dužnosti u državnome vrhu Jugoslavije i Republike Srbije, osobito onima koji su natjerali Hrvatsku na krvavi obrambeni Domovinski rat. Nastojao sam ih oslikati služeći se prije svega pisanim vrelima objavljenim u Beogradu (napose memoarskom literaturom najviših državnih i vojnih dužnosnika) i izvorima objavljenim u međunarodnim središtima, tako da izbjegnem pristranost“, piše u proslovu akademik Rudolf.

Osvrnuo se i na činjenicu da Republika Hrvatska slavi dva državna praznika – jedan neovisnosti i drugi državnosti, jasno obrazlažući zašto je „rođendan države Hrvatske 25. lipnja“.

Unatoč neprocjenjivo vrijednom vrelu dokumenata, zabilježaka sa sastanaka i rasprava, transkripata svjedočenja s Haaškog suda i drugih znanstveno relevantnih izvora, autor je uspio stvoriti djelo koje ne će biti zanimljivo samo znanstvenicima već i širokom krugu čitatelja. Knjiga je jasno i zanimljivo napisano, a  čitatelj stječe uvid i u atmosferu koja je u to doba vladala u Hrvatskoj, te ima osjećaj kao da i sam sudjeluje u tim dramatičnim povijesnim zbivanjima gledajući „očima hrvatskog ministra“, ocijenjeno je.

Davorin Rudolf, znanstvenik i političar, rođen je u Omišu 1934. godine. Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, sveučilišni profesor međunarodnoga javnog prava u miru, doktor pravnih znanosti te član World Academy of Art and Science sa sjedištem u Minneapolisu.

Radio je u novinarstvu, potom dugi niz godina na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Specijalizirao je međunarodno pravo na Sveučilištu u Princetonu i u Institutu za međunarodne odnose u New Yorku.

Nakon demokratskih izbora u Hrvatskoj 1990. bio je član prvih triju hrvatskih vlada: ministar pomorstva (1990. – 1992.) i ministar vanjskih poslova (sredinom 1991.). Od kraja 1993. bio je veleposlanik Republike Hrvatske u Talijanskoj Republici, Cipru, Malti, San Marinu i u Organizaciji za poljodjelstvo UN-a te predstavnik Hrvatske u UNESCO-u.

Autor je 12 knjiga, mnogobrojnih znanstvenih i stručnih radova iz područja međunarodnog prava i međunarodnih odnosa te članaka u novinama i tjednicima.

Komentiraj