Predstava “Priroda i društvo”, autorski projekt Maje Sviben, Vedrana Peternela i Nore Krstulović, premijerno postavljena u subotu navečer u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM), konceptualno je zanimljiv spoj kazališta i glazbe u čijem je središtu pitanje statusa i shvaćanja intelektualnog vlasništva i autorskog prava u dobu digitalne ekonomije.

Najavljena kao ambiciozni kazališni projekt koji je osmislio kolektiv SKROZ, režira Krstulović, a koproduciraju ZKM i HDS ZAMP, predstava je zamišljena kao glazbeno-scenski kratki tečaj o povijesti autorskog prava i nizu uz njega vezanih nedoumica u vremenu interneta i mobilnih tehnologija.

Taj tečaj drže izvođači Anđela Ramljak, Dora Polić Vitez, Edvin Liverić, Jasmin Telalović, Mia Biondić i Zoran Čubrilo, i to kao niz sličica u kojima tematiziraju različite aspekte umjetničkog autorskog rada, labavo povezane imaginarnim društveno-političkim televizijskim magazinom “Priroda i društvo” u kojemu se postavljaju neka ključna pitanja, te pokušavaju pronaći odgovori na njih.

Gledatelji, tako, saznaju ponešto o povijesti koncepta autorskog prava, kako je nastao i zašto, sve od prvog spominjanja prava zaštite intelektualne imovine u Italiji 500 godina prije nove ere i vremena kada je ustavom SAD-a 1787. autorsko pravo prepoznato kao jedan od temelja kapitalizma, do suvremenog globalnog pokreta za zaštitu autorskih prava.

Glumci raspravljaju o tome ima li itko pravo monopola nad umjetničkom idejom, koja je uloga glazbenog producenta, može li se postaviti pitanje dovoljno visoke zarade umjetnika, te treba li umjetnost biti prepuštena tržištu ili država treba plaćati njezin razvoj.

  • Polazeći od tvrdnje da je intelektualno vlasništvo “nafta 21. stoljeća”, nastoje demaskirati brojne zablude vezane uz autorski rad, te ukazati na to da nedozvoljeno ‘skidanje’ umjetničkih sadržaja s interneta predstavlja određenu vrstu pljačke, jer ne postoji sadržaj koji je besplatan – u svaki je oblik umjetničkog izražavanja nešto uloženo.

Umjetnost je investicija, a svaka investicija nosi određene rizike; umjetnik treba imati pravo na poduzimanje tog rizika ali i na zaštitu od njega, poručuju.

Iako nastaje kao rezultat mukotrpnog “proizvodnog procesa”, umjetnost nije roba, a svijet bez umjetnosti, bez senzibiliteta, bio bi prava pustopoljina emocija i duha. Tim više, umjetnik nosi golemo breme odgovornosti prema svijetu, jer ono što stvara ima moć mijenjanja percepcije javnosti, poručuje predstava.

Predstava, međutim, ne želi biti jednostrana, već nastoji omogućiti jednaki prostor za argumentaciju i jedne i druge strane, a konačni zaključak o dosegu prava autora nad njihovim intelektualnim vlasništvom ipak je prepušten savjesti gledatelja.

Sve je upakirano u koncept predstave u predstavi koju “režira” Dora Polić Vitez, a glumci pjevaju i sviraju, glume u reklamama i ulaze u bezbrojne sitne interakcije koje predstavi daju dinamičnost i šarolikost.

Posebna je atrakcija predstave to što svaka izvedba ugošćuje po jednu stvarnu domaću autorsku zvijezdu, koja s publikom dijeli vlastite stavove o autorskom radu i pravima autora. Premijerna je izvedba za gosta imala glazbenika Damira Urbana, koji je kazao kako smatra da su konkretno autorska prava glazbenika u Hrvatskoj dobro zaštićena, te da se kod nas što se tiče problematike zaštite intelektualnog vlasništva ne događa ništa što se ne događa i drugdje.

Komentiraj