Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u srijedu je predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću uputila pismo sa zaključcima okruglog stola „Živjeti u Hrvatskoj i biti blokiran“ održanog 19. lipnja 2017. godine u Uredu predsjednice. Predsjednica je premijeru poručila da odmah treba mijenjati, odnosno donijeti nove zakone, koji se tilu ovršenih i prezaduženih građana.

Pismo predsjednice prenosimo Vam u cijelosti:

“Poštovani predsjedniče Vlade,

Na poticaj Udruge Blokirani u ponedjeljak 19. lipnja 2017. u Uredu Predsjednice Republike Hrvatske održan je okrugli stol „Živjeti u Hrvatskoj i biti blokiran“ na kojem su, osim ministra financija i ministra pravosuđa te zastupnika Hrvatskoga sabora, sudjelovali i istaknuti pravnici, ekonomisti, demografi te predstavnici banaka i agencija za naplatu potraživanja.

Svrha okruglog stola bila je raspraviti problem prezaduženih i blokiranih građana s različitih gledišta, istaknuti potrebu stvaranja novog zakonodavnog okvira, koji će zaustaviti rast broja blokiranih građana i njihova duga te olakšati naplatu potraživanja vjerovnicima.

No, prije svega, željeli smo postići što veću društvenu vidljivost tog problema, koji, uz ostalo, povećava socijalno raslojavanje hrvatskoga društva. Željeli smo skrenuti pozornost na naše građane koji se zbog nastalog duga osjećaju zarobljenima, trpe psihičke traume i kojima zbog toga može biti, a mnogima već jest, ozbiljno narušeno zdravlje, da i ne govorimo o krajnje tragičnim ishodima. Željeli smo istaknuti kako se djeci u prezaduženim obiteljima uskraćuje mogućnost željenog obrazovanja, kako su im time narušene mogućnosti za zapošljavanje i zaradu i kako izlaz iz te situacije sve više vide u emigraciji.

O kolikom ekonomskom i socijalnom izazovu je riječ, svjedoče podatci koji su i Vama vrlo dobro poznati. Republika Hrvatska ima 330 tisuća blokiranih građana s dugom većim od 42 milijarde kuna. Pridodamo li toj brojci blokiranih građana njihove obitelji, doći ćemo do brojke od gotovo milijun građana ili jedne četvrtine hrvatskog stanovništva koje je izravno pogođeno problemima prezaduženosti i svim teškim posljedicama koje iz toga proizlaze.

S obzirom na izneseno, uistinu zabrinjava činjenica, koju je više sudionika okruglog stola naglasilo, da do danas nije napravljena sveobuhvatna i temeljita analiza toga, mogu slobodno naznačiti, sistemskog problema hrvatske države. Nisu sagledani razlozi zbog kojih su građani došli u situaciju insolventnosti, a zatim i blokiranosti; nisu analizirane pozicije dužnika i vjerovnika s naslova vrste i osnove potraživanja; nisu napravljene procjene njihova udjela u tome, kao niti procjena uloge države kao subjekta koji prema Ustavu uređuje sve društvene odnose pa i ovaj.

No ono što je uistinu šokantno jest podatak iznesen na okruglom stolu, a to je da stvarni dug građana iznosi 8 milijardi kuna dok čak 32 milijarde kune čine kamate i troškovi povezani s ovršnim postupcima u kojima sudjeluju Financijska agencija, odvjetnici, javni bilježnici, tvrtke za faktoring i banke, a koje očito isključivo snosi prezadužen i blokiran građanin. Dio ukupnoga duga čine i kamate koje su, prema riječima sudionika okruglog stola i prema pravomoćnoj presudi u kolektivnom sudskom procesu, bile nezakonito mijenjane na štetu korisnika kredita. Da bi iznose za preplaćene kamate banke vratile oštećenim građanima, oni moraju pokrenuti skupu privatnu tužbu, iako su već prezaduženi i osiromašeni i za takvo što nemaju potrebnih sredstava.

Ono što posebno moram istaknuti jest zakonodavni okvir, koji je samo pogoršavao izneseni problem, nagomilavajući građanima nove troškove, umjesto da je omogućio brz, jednostavan i jeftin ovršni postupak, uz stvarnu zaštitu egzistencijalnog minimuma i dostojanstva ovršenog građanina. Sudionici okruglog stola su kao osobito problematične zakonske odredbe istaknuli ovlaštenja Financijske agencije u postupku ovrhe nad novčanim sredstvima, odredbe o visini troškova ovršnog postupka i raspodjele troškova na sudionike postupka, odredbe o ograničenju ovrhe na plaći, odredbe o minimalnoj zakonskoj cijeni ispod koje se nekretnina ne može prodati na dražbi, neučinkovitost sustava pravnih lijekova koji su na raspolaganju ovršeniku te odredbe koje onemogućuju učinkovito rješavanje dugova građana kroz osobni stečaj potrošača. Stoga je i izneseno niz prijedloga rješenja u okviru izmjena Ovršnog zakona i Zakona o stečaju potrošača čijom bi se provedbom značajno olakšao položaj prezaduženih i blokiranih građana.

Na posljetku moram spomenuti i ulogu države u rješavanju problema blokiranih građana. Sudionici okruglog stola zauzeli su stajalište kako nadležne institucije nisu poduzele odgovarajuće pravne, socijalne ni političke mjere da bi se kriza prezaduženosti građana pravodobno sanirala. Upravo suprotno, sudionici okruglog stola navode kako je izgrađen sustav koji dopušta da toliki građani žive u neizvjesnosti, izloženi teškim pritiscima svih vrsta, da im se u blokadi uzima i ono malo što imaju jer nemaju mogućnosti ravnopravno nositi se s takvim sustavom.

Ohrabruju stoga najave ministra financija i ministra pravosuđa o formiranju radnih skupina u okviru Ministarstva pravosuđa i Ministarstva financija koje bi sustavno rješavale iznesene probleme. Poglavito ohrabruju najave izmjena odredbi Ovršnog zakona u pogledu ovrhe nad jedinom nekretninom ovršenika i visine novčanih sredstava koja se neće smjeti ovršiti te najave o otpisu dugovanja blokiranih građana do visine prosječne plaće.

Međutim, moram Vam prenijeti kako sudionici okruglog stola drže da najavljene mjere nisu dovoljne niti sustavne. Stoga apeliraju na Vladu Republike Hrvatske da se rješavanju tog kroničnog i uistinu teškog problema pristupi temeljito i bez ikakve odgode.

Poštovani predsjedniče Vlade,

U punoj mjeri uvažavajući mjerodavnost Vlade Republike Hrvatske za donošenje potrebnih odluka, kao i razloge koji uvjetuju njihovo donošenje, molim Vas da, imajući u vidu iznesenu problematiku, nadležne institucije Vlade Republike Hrvatske razmotre Zaključke okruglog stola „Živjeti u Hrvatskoj i biti blokiran“”, napisala je predsjednica.

ZAKLJUČCI OKRUGLOG STOLA

Uzroci

• Uzroci dramatičnog rasta broja prezaduženih i blokiranih građana najvećim se dijelom nalaze u bitno promijenjenim ekonomskim okolnostima koje su nastupile za vrijeme dugogodišnje krize i recesije te dovele do teške materijalne deprivacije građana.
• Za današnje stanje koje se očituje u 328.872 građana u blokadi s više od 42,19 milijardi kuna duga djelomična krivica leži na državi jer nadležne institucije nisu pravovremeno sagledale utjecaje promijenjenih ekonomskih okolnosti i poduzele odgovarajuće mjere ne samo za zauzdavanje rasta duga građana nego i za oporavak gospodarstva. Upravo suprotno, želeći zaštititi vjerovnike u tada prevladavajućoj kulturi neplaćanja te izradom neodgovarajućeg pravnog okvira, država je pridonijela rastu zaduženosti građana uvodeći ih u doživotno dužničko ropstvo.

Posljedice

• Prezadužene osobe i njihove obitelji, čiji broj možemo procijeniti na gotovo milijun osoba ili četvrtinu stanovništva Republike Hrvatske, trpe teške posljedice. To su socijalna isključenost i marginaliziranost te osjećaj nepravde, beznađa i straha za egzistenciju, često popraćen psihičkim traumama koje pojedinim osobama mogu ozbiljno narušiti zdravlje. Ozbiljna posljedica jest i ta što se zbog nedostatka financijskih sredstva skraćuje ili čak prekida obrazovanje djece u obiteljima prezadužene osobe čime se narušavaju njihove mogućnosti za zapošljavanje i buduća primanja.
• Najvidljivija posljedica stanja visoke zaduženosti građana jest iseljavanje mladog radno aktivnog stanovništva s cijelim obiteljima. Posljedice toga osjećat će cijelo hrvatsko društvo i gospodarstvo u vidu moguće dugotrajne stagnacije te daljnjih komplikacija u vezi s održivosti mirovinskog i zdravstvenog sustava.

Što učiniti: Politika razduživanja građana

• Gospodarski rast temeljni je preduvjet u borbi protiv krize i siromaštva. Država mora sve učiniti kako bi potaknula gospodarski rast te mora svoje politike podrediti ciljevima gospodarskog rasta.
• Kreiranje Politike razduživanja građana. U okolnostima slabog gospodarskog rasta koji je prisutan u Republici Hrvatskoj, koji ne stvara dovoljan broj kvalitetnih radnih mjesta i ne pridonosi značajno rastu standarda građana, osobito građana u blokadi, te u okolnostima rasta duga građana za oko pola milijarde kuna mjesečno, potrebno je u okviru Politike razduživanja građana osmisliti i primijeniti sveobuhvatne mjere za zaustavljanje rasta duga građana.
• Dugovi se moraju platiti i vratiti, stoga je cilj Politike razduživanja građana namirenje vjerovnika, ali i pravna zaštita dužnika vodeći računa o njegovom ljudskom dostojanstvu i egzistenciji. Smisao Politike razduživanja građana jest bolja kontrola procesa u društvu radi sprječavanja ponovnog nastanka duga građana, odnosno primjene naučenih lekcija u budućnosti.
• Sveobuhvatna i temeljita analiza pozicije dužnika i vjerovnika s naslova vrste i osnove potraživanja preduvjet je pripreme i provedbe djelotvorne Politike razduživanja građana. Uvid u razloge zbog kojih su građani došli u situaciju insolventnosti i blokiranosti te strukturu dospjelih neizvršenih osnova za plaćanje prema trajanju blokade, visini duga, materijalnom statusu i dobi dužnika, pružit će mogućnost pripreme primjerenih mjera za ciljane skupine dužnika. Štoviše, sveobuhvatna i temeljita analiza razlučit će dužnike na pasivne i aktivne te će se izbjeći da se mjerama zaštite dužnika diskriminiraju građani koji uredno vraćaju kredite i dugove.
• Formiranje međuresorne Radne skupine za pripremu Politike razduživanja građana neophodno je radi pripreme sveobuhvatne i temeljite analize pozicije dužnika i vjerovnika te pripreme novog zakonodavnog okvira i drugih mjera neophodnih za sanaciju krize prezaduženosti građana i olakšavanje njihovog položaja.
• Promjena zakonodavnog okvira. Ovršni zakon i Zakon o stečaju potrošača, prije svega, ali i Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima kao i drugi relevantni propisi, moraju biti izmijenjeni na način da se može postići cilj Politike razduživanja građana. Primjenom izmijenjenih propisa mora se osigurati ravnopravnost stranaka u ovršnom postupku, smanjivanje troškova postupaka, ravnomjerna podjela troška svih propisanih postupaka između stranaka u postupku, spriječiti rast duga građana preko svake razumne i podnošljive mjere te omogućiti dužniku da izađe iz prezaduženosti i blokade.

Konkretni prijedlozi izmjena zakonodavnog okvira (Ovršni zakon):

1. sve blokade računa građana voditi u računalnom sustavu isključivo pred sudom kako bi se ubrzao proces i smanjili troškovi postupaka;
2. znatno smanjiti trošak ovršnog postupka ukidanjem sudske pristojbe i drugih troškova za male dugove (do 5 tisuća kuna duga ima oko 100 tisuća građana);
3. propisati da svaka stranka u ovršnom postupku snosi svoj dio troška postupka;
4. omogućiti rješavanje osobnih dugova građana kroz otvaranje i zaključivanje stečaja potrošača (za građane koji su u blokadi 5 ili više godina);
5. izuzeti cijeli iznos mirovina od ovrhe s obzirom na visinu prosječne mirovine korisnika koji su to pravo ostvarili prema Zakonu o mirovinskom osiguranju;
6. propisati da se ovrha mora poduzeti prvenstveno od glavnog dužnika radi zaštite jamaca;
7. propisati da se ovršena nekretnina ne može prodati ispod iznosa duga od 50 tisuća kuna;
8. zabraniti ovrhu nad nekretninom koja je pod teretom kredita u kojem se prema pravomoćnoj sudskoj presudi primjenjivala nezakonita kamata.

Konkretni prijedlozi izmjena zakonodavnog okvira (Zakon o stečaju potrošača):

1. savjetovališta za dužnike: FINA ne može obavljati poslove savjetovališta za dužnike, dužnicima je uz izradu plana za otplatu duga potrebna i psihološka pomoć;
2. kada ne postoji imovina dužnika i kada je riječ o starijoj osobi odmah ići u otvaranje i zatvaranje osobnog stečaja;
3. skratiti procedure propisane u Zakonu o stečaju potrošača te voditi računa o velikim troškovima postupka;
4. propisati da i vjerovnik može tražiti otvaranje osobnog stečaja;
5. institut oslobođenja od preostalih obveza: voditi računa da je dužnik prema vjerovniku možda učinio kazneno djelo.

Konkretni prijedlozi izmjena zakonodavnog okvira (novi propisi):

1. donijeti Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj;
2. donijeti zakonsko rješenje za vraćanje preplaćenih kamata oštećenim dužnicima na temelju kolektivne sudske presude u „slučaju Franak“;
3. donijeti Zakon o hipotekarnim kreditima (niža kamatna stopa).

• Osnivanje Državnog fonda za ovrhe građana i stečaj potrošača. Intencija je da banke i kreditne institucije, odnosno vjerovnici, u početku određeni iznos sredstava uplaćuju u Fond, koja bi se namjenski koristila za troškove stečaja potrošača i, prema procjeni, u druge svrhe povezane s ovršenim osobama. Isto tako, a budući da je na djelu sustav prodaje i otkupa dugova građana, najčešće za 20 posto vrijednosti duga, potrebno je razmotriti da se putem Fonda u partnerstvu s državom, otkupe dugovi kako bi se izbjeglo da stambena problematika bude prepuštena samo bankama i „trgovcima dugovima“.
• Jedina nekretnina. Posebna se pozornost mora posvetiti očuvanju mogućnosti stanovanja jer se treba očuvati stabilnost obitelji i izbjeći prodaja stana ili kuće u bescjenje. Država bi morala djelovati u smjeru da se gubitkom mogućnosti rada (te ulaskom u prezaduženost i blokadu) ujedno ne gube i osnovni elementi egzistencije čovjeka odnosno obitelji.
• Ostale mjere. Hrvatska mora napraviti iskorak u pogledu mjera prevencije i financijskog opismenjavanja građana, u čemu mogu pomoći pojedini socijalni programi, ali na način da pomoć dobiju zaista samo oni kojima je potrebna. Druga mjera je povećanje naknade za nezaposlene koja je sada u Hrvatskoj izrazito niska. Procjenjuje se da bi povećanje ove naknade za 10 posto smanjilo broj prezaduženih građana za 2 posto.
• Promjena paradigme. Blokirani građani nisu teret društva nego potencijal gospodarskog rasta, prema procjeni stručnjaka za oko 1 posto bruto domaćeg proizvoda, ukoliko se na kompetentan način pristupi rješavanju pitanja njihove prezaduženosti. Ova problematika morala bi biti u središtu nastojanja usmjerenih ka ostvarivanju stabilnog i trajnog gospodarskog rasta, zaustavljanju iseljavanja i demografskoj obnovi te postizanju društvene pravednosti i solidarnosti.“