TAJNI ANEKS UGOVORA OTKRIVA DA KONČAR MOŽE ISPORUČITI TEK POLOVICU DOGOVORENIH VLAKOVA

MINISTAR TAJI DA NEMA NOVCA ZA SVA 44 VLAKA

Iza veselog osmijeha koji je sredinom prošloga tjedna ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić razvukao pred okupljenim novinarima i kamerama, pozirajući pred 10. po redu niskopodnim elektromotornim vlakom koji je tvrtka Končar Električna vozila (KEV) proizvela za Hrvatske željeznice, krije se tajna koju Vlada i pažljivo kriju od očiju javnosti. Više poslovnih izvora ispričalo je Nacionalu da i ministar i njegovi suradnici, jednako kao i Končar Grupa i Hrvatske željeznice, pokušavaju sakriti činjenicu da država nema novca za financiranje izgradnje planirana 44 vlaka za , koliko ih je ugovoreno potpisanim sporazumom, i da je još uvijek posve neizvjesno hoće li se plan o isporuci tolikog broja vlakova ostvariti. Isti izvori tvrde da je podjednako neizvjesno hoće li tvrtka Končar Električna vozila uopće poslovno opstati.

NAIME, UGOVOR IZMEĐU TVRTKE KONČAR ELEKTRIČNA VOZILA I a, potpisan 30. siječnja 2014. godine, predviđa proizvodnju i isporuku ukupno 44 niskopodna vlaka za regionalni, prigradski i gradski promet, od čega su 32 elektromotorna vlaka i 12 dizel-električnih, s precizno definiranim rokovima isporuke. Posao je vrijedan milijardu i 630 milijuna kuna, a prema obvezama iz ugovora, vlakovi su trebali biti isporučivani tijekom 2015, 2016. i 2017., s tim da je posljednji vlak trebao biti isporučen do kraja 2017. Potpisivanju ugovora, koji je bio opsežno medijski popraćen i prikazan kao veliki uspjeh domaće industrije, prisustvovao je i sam politički vrh, a premijer Zoran Milanović tom prilikom je izjavio da je “raspisan natječaj koji je dobila domaća tvrtka po konkurentnoj cijeni” te da je time “taj poslovno-financijski ciklus zaokružen”. Više izvora za Nacional je ispričalo da premijer tom prilikom nije govorio istinu te da spomenuti ciklus ni izbliza nije bio zaokružen.

JE, NAIME, ZA PROJEKT IZGRADNJE NOVIH VLAKOVA od Hrvatske banke za obnovu i razvoj dobio kredit u iznosu od oko 800 milijuna kuna, što je bilo dovoljno za financiranje proizvodnje 21 vlaka, odnosno manje od polovine broja ugovorenih kompozicija. Taj podatak je objema ugovornim stranama u trenutku potpisivanja ugovora bio dobro poznat. Vrlo kratko nakon toga, već početkom veljače iste godine, odnosno svega par dana nakon potpisanog ugovora o proizvodnji 44 vlaka, saznaje Nacional iz dobro obaviještenih krugova, u Končaru je u tajnosti i bez prisustva novinara i kamera potpisan aneks ugovora u kojem je navedeno da se obaveza rokova isporuke koju je Končar Električna vozila dužan poštivati, odnosi isključivo na vlakove za koje je osigurao novac, odnosno, tek na 21 vlak, dok se za ostale vlakove poništavaju ranije navedeni rokovi. Preostalih 800 milijuna kuna za izgradnju preostala 23 vlaka do danas nije osigurano.

Prema dobro upućenom izvoru s kojim je Nacional razgovarao, u trenutku potpisivanja tajnog aneksa iz -a su predstavnike Končar Električnih vozila uvjeravali da će preostali novac biti osiguran za najviše šest mjeseci. Do danas je prošlo 19 mjeseci, a novac još nije osiguran, nitko pouzdano ne može reći hoće li i kada ti vlakovi krenuti domaćim prugama i prema našem izvoru sve je izvjesnije da će priča o ispiruci 44 moderna vlaka završiti nakon što Končar isporuči 21 kompoziciju. Iz istog izvora saznali smo da je novac za preostale vlakove pokušao nabaviti u nekoliko europskih banaka, no zbog izuzetno lošeg kreditnog rejtinga države i zbog činjenice da je kao vrlo problematično poduzeće u vlasništvu te iste države, ni jedna od banaka nije htjela preuzeti rizik kreditiranja.

UGOVOR KOJI JE TVRTKA KONČAR Električna vozila sklopila s -om imao je početkom prošle godine posebnu težinu zbog još jedne važne činjenice: posao isporuke vlakova za toj tvrtki bio je prvi posao nakon pune tri posve “sušne” godine u kojima su proizvodne hale mirovale i nije se proizvodilo ništa, zbog čega je KEV bio na rubu propasti. Ne osigura li novac za drugu polovicu ugovorenih vlakova, proizvodne hale KEV-a bi, nakon što najkasnije do kraja travnja isporuče i posljednji, 21. vlak, ponovno mogle ostati puste, a radnici srahovati za svoju budućnost, jer se tvrdi da Uprava KEV-a nije osigurala ni jedan alternativni posao.

Isti poslovni izvori tvrde da je od početka 2011. pa do potpisivanja ugovora s -om početkom 2014., ali i nekoliko godina ranije, KEV-u pod čudnim i neobjašnjivim okolnostima propalo više važnih i unosnih poslova u inozemstvu koji su dugoročno mogli zaposliti sve kapacitete te tvrtke. Priče o čudno propuštenim poslovima, izigranim poslovnim dogovorima i upropaštenim prilikama, tvrdi nekoliko pouzdanih Nacionalovih izvora, sežu u 2008. kada je propuštena mogućnost prodaje Končarovih električnih tramvaja Egiptu za investitora koji je u Egiptu gradio elitno naselje New Giza Resort.

INVESTITOR IZA KOJEGA JE STAJAO AMERIČKI KAPITAL, u luksuznom naselju predvidio je vlastitu internu mrežu javnog prijevoza, a Egipćanima je, prema tvrdnjama istih izvora, za oko zapeo moderni Končarov tramvaj za koji su se ozbiljno zagrijali te su iskazali namjeru da nabave baš taj tramvaj. No tvrdi se da je posao nakon gotovo godinu dana pregovora propao zbog prozaičnog razloga:KEV Egipćanima nije na vrijeme poslao pozivna pisma na temelju kojih je egipatska delegacija trebala dobiti poslovne vize. Razočarani Egipćani brzo su otpisali Hrvate i posao kupnje tramvaja na kraju je propao, a oni su se okrenuli drugim proizvođačima. Kratko nakon toga KEV je na sličan način u veljači 2009. propustio svoje tramvaje prodati na francuskom tržištu. Isti izvori tvrde da je vodstvo tvrtke neozbiljnim nastupom na sajmu upropastilo priliku dogovora s poslovnim čovjekom koji je Končaru ponudio zastupstvo u prodaji hrvatskih tramvaja na području istočne Francuske. Identična situacija ponovila se i krajem 2010. kada je ugledna turska tvrtka HES Končaru ponudila zastupstvo u prodaji vlakova na tržištu Turske. Njihovu ponudu Uprava KEV-a glatko je odbila. Jedan od propalih poslova bio je i onaj iz 2009, kada je neobjašnjivo propala već ugovorena isporuka šest električnih vlakova za liniju Ostrava – Prag privatnoj tvrtki Leo Express iz Češke, vrijedna 36 milijuna eura. Zainteresirani češki kupac, koji je nešto ranije prisustvovao probnoj vožnji Končareva električnog vlaka kojim je, prema našem izvoru, bio oduševljen, u međuvremenu je razgovarao s predstavnicima KEV-a i čekao upravo ponudu iz Zagreba. Izvori bliski Končaru tvrde da ta ponuda nikada nije stigla, jer KEV nečijim neobjašnjivim propustom ponudu nikada nije poslao, a češki kupac je na kraju vlakove kupio od švicarskog proizvođača. Već sljedeće 2010. Češka je bila iznimno zainteresirana za kupovinu čak 36 Končarovih električnih vlakova za Češke željeznice. Njihov interes za nabavu upravo Končarevih vlakova, prema našem izvoru, išao je čak dotle da je Končar uspio unaprijed dobiti precizne tehničke karakteristike koje će Češke željeznice navesti u natječaju kako bi svoje vlakove prilagodio njihovim zahtjevima. “To je bio gotov posao. Končar je samo trebao svoje vlakove prilagoditi tehničkim karakteristikama koje je Češka namjeravala unijeti u natječaj i veliki posao vrijedan desetke milijuna eura bio bi naš”, tvrdi izvor Nacionala iz Končara. No ono što se potom dogodilo teško je objasniti, a još teže shvatiti. “KEV je naprosto ‘zagubio’ popis tehničkih karakteristika, natječaj je prošao bez Končara, a KEV je ostao bez još jednog unosnog posla”, tvrdi sugovornik Nacionala.

ISTI IZVOR TVRDI da je u vrijeme kada su 2011. godine proizvodni pogoni KEV-a već zjapili prazni, na neobjašnjiv način nizom neodgovornih poteza Uprave propušteno nekoliko unosnih poslova, između ostaloga i suradnja s velikom kineskom korporacijom CSR, potom i remont 10 električnih lokomotiva u Srbiji, a početkom 2012. godine i mogućnost prodaje Končarovih pet tramvaja ruskom gradu Kalinjingradu. Nakon višemjesečnih neuspjelih pregovora Rusi su se okrenuli poljskom proizvođaču. Tim propalim poslom propuštena je i jedinstvena prilika ulaska na veliko rusko tržište, upozorava naš izvor. Najsvježiji je primjer propali posao prodaje 15-ak tramvaja švicarskom gradu Lausanne krajem 2013. godine, nakon što se Uprava KEV-a oglušila na višekratne pokušaje švicarskog zastupnika da ugovori poslovni sastanak i razgovor o suradnji. “Toliko unosnih poslova moglo se odraditi, Končarovi vlakovi i tramvaji mogli su voziti u nizu zemalja, no prilike su propuštene i naprosto je teško objasniti zbog čega su se događali takvi propusti”, tvrdi isti izvor i dodaje kako zbog takvih propusta unutar Končar grupe nitko nikada nije odgovarao niti je itko smijenjen s funkcije. Za sve to vrijeme, unatoč iznimno lošim poslovnim rezultatima i posvemašnjem nedostatku poslova, za čije je propadanje i otkazivanje već dogovorenih narudžbi, prema tvrdnjama našeg izvora, dobrim dijelom i sam odgovoran, predsjednik Uprave tvrtke Končar Električna vozila Ivan Bahun i dalje – punih 10 godina – uživa povjerenje prvog čovjeka Končar Grupe Darinka Bage i spada među odabrane Bagine menadžere koji uživaju posebne povlastice unutar Grupe.

OTVORENO OPSTRUIRANJE SKLAPANJA NOVIH POSLOVA od strane Uprave, kako nam je potvrđeno iz još jednog nezavisnog izvora, događa se u još nekoliko tvrtki unutar Grupe, a propali poslovi nisu samo specifičnost KEV-a. Slični su se propusti događali i u drugim tvrtkama unutar Končar Grupe. Prije 15-ak godina tadašnji politički vrh na Končar je izvršio pritisak i prisilio ga da pokrene projekt razrade vlastitih vjetroagregata, a istom odlukom Upravi Končara naložilo se da projekt proizvodnje vlastitih vjetroagregata većim dijelom financira iz akumuliranih rezervi Končar KET-a (Končar – Inženjering za energetiku i transport), najprofitabilnije tvrtke unutar Grupe koja ostvaruje godišnju dobit od milijardu kuna. Vjetroelektrane su doista izrađene suradnjom inženjera KET-a i još nekoliko tvrtki unutar Končar Grupe, a projekt je prema planovima podrazumijevao proizvodnju i izvoz vjetroagregata na inozemna tržišta. No nakon što je od 2008. pa do 2012. godine na Pometenom brdu kod Splita postavljeno probno polje od 15 Končarevih vjetroagregata snage 1 MW, projekt je nedavno neslavno propao, a najavljivana serijska proizvodnja vjetroagregata nikada nije realizirana. “Končarovi vjetroagregati, iako su bili plod političkog pritiska, tehnički gledano nisu bili loši. No na tržištu su se pojavili s 10 godina zakašnjenja. Ti vjetroagregati nisu se mogli pohvaliti nekim tehničkim novitetom ili prednošću koja bi ih izdvojila iz svjetske konkurencije i koja bi im dala prednost pred ostalim tehničkim rješenjima, a sada ih je pregazilo vrijeme”, tvrdi izvor Nacionala iz Končara. I posve svjež, ovogodišnji primjer pokušaja prodaje nekoliko vjetroelektrana jednom inozemnom kupcu propao je na jednako čudan način kao i poslovi KEV-a. “Direktor poslovne jedinice zadužene za vjetroelektrane nije dobio mandat za pregovore s Hrvatskom bankom za obnovu i razvitak, koja je trebala kreditirati proizvodnju vjetroagregata za izvoz, a predsjednik Uprave Končar Grupe Darinko Bago to je odbio učiniti”, tvrdi naš izvor i dodaje kako je posao na kraju propao. Nemala sredstva izvučena iz financijskih rezervi Končar KET-a tako su propala u nepovrat, za neuspjeh nitko nije odgovarao, no menadžeri okupljeni oko Darinka Bage nastavili su skupljati dionice na ime izdašnih bonusa, tvrdi isti izvor.

NA PITANJE KAKO JE MOGUĆE da se u jednoj velikoj grupaciji događaju takvi propusti i mogu li oni doista biti tek plod nečije šlampavosti i neprofesionalnosti ili iza takvih poteza stoji posve određena namjera, jedan od naših sugovornika iznosi prilično ozbiljnu optužbu. “Nažalost, u Končar Grupi je na djelu vrlo suptilna i dobro organizirana pljačka dijela vodećih menadžera koja ima isti cilj. Zanimljiva je činjenica da grupa menadžera koja ima vrlo unosne menadžerske ugovore i vrlo visoka primanja, na kraju fiskalne godine umjesto novčanih bonusa dobiva – dionice Končarovih društava! Takve bonuse, odnosno dionice, ne dobivaju samo voditelji uspješnih društava, već i oni menadžeri koji su na čelu društava koja loše posluju ili stvaraju gubitke”, tvrdi naš izvor. Jednako je simptomatična činjenica da predsjednik Uprave Končar Grupe Darinko Bago paralelno vrši i dužnost predsjednika nadzornih odbora velike većine društava u sklopu Končara, pa je tako i predsjednik nadzornih odbora u KEV-u i KET-u. Drugim riječima kazano, Bago ima uvid u poslovanje svake tvrtke unutar Grupe, a s obzirom na izdašne bonuse, posjeduje i popriličan broj dionica nekih od tih tvrtki.

“DARINKO BAGO I NEKOLICINA NJEMU NAJODANIJIH MENADŽERA, koji međusobno dijele dionice umjesto bonusa, namjeravaju potiho i daleko od očiju i ušiju javnosti, preuzeti kontrolni paket nekoliko najunosnijih tvrtki unutar Končar Grupe. U ovom času oko 80 posto dionica Končar Grupe nalazi se u rukama Hrvatske poštanske banke, Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) i četiri obvezna mirovinska fonda, a čak 18,59 posto dionica u posjedu je “ostalih dioničara”, odnosno grupe menadžera na čelu s predsjednikom Uprave Grupe Darinkom Bagom. U jednom trenutku, ne tako davno, Darinko Bago bio je vlasnik 16 posto dionica Končar KET-a, najprofitabilnije tvrtke unutar Grupe, da bi kratko nakon toga Končar Grupa, kojoj je on na čelu, kupila njegove dionice, što je direktni sukob interesa predsjednika Uprave”, upozorava jedan od naših izvora i tvrdi kako upravo zbog te činjenice uopće ne čudi tako očito opstruiranje unosnih poslova kako vrijednost dionica Končar Grupe ne bi previše porasla. “Uprava drži Končar Grupu na pozitivnoj nuli kako bi bila sigurna da vrijednost Končarovih dionica neće previše porasti, što im garantira lakše preuzimanje dionica po prihvatljivijoj cijeni”, tvrdi drugi naš izvor potvrđujući nam ranije prikupljene informacije.

DOSADAŠNJI POKUŠAJI REORGANIZACIJE unutar nekoliko najuspješnijih tvrtki koje su pokrenule osobe izvan same Uprave Končar Grupe, pa i pokušaji smjene Darinka Bage iza kojih su, prema našim izvorima, stajale i političke strukture, redom su završili neuspjehom, a posljednji takav pokušaj dogodio se početkom 2014. godine. Darinko Bago se, tvrde isti izvori, unatoč svim pokušajima uspio održati na svojoj funkciji, a na ključna mjesta – uključujući i uprave najprofitabilnijih poduzeća unutar Grupe – postavio je ljude koji bez njegova odobrenja ne povlače ni jedan ozbiljniji poslovni potez unutar vlastite tvrtke. Upravo zbog tako organizirane unutarnje strukture kontrole nad poslovanjem gotovo svih članica Grupe, dobro upućeni sumnjaju da Bago radi isključivo na svoju ruku i za svoju korist. “Dobro upućeni u poslovanje Končar Grupe skloni su vjerovati da Darinko Bago nekim poslovnim potezima koje vuče u posljednjih nekoliko godina, zapravo priprema teren za Siemens, koji ima namjeru preuzeti Končar, a Bago i njegovi menadžeri marljivim skupljanjem dionica nastoje iz tog posla izvući financijsku korist i za sebe”, tvrde naši izvori. Siemens je u ovom trenutku većinski vlasnik tvrtke Končar Električni transformatori, jedine tvrtke unutar koncerna koja nije u potpunom vlasništvu Končar Grupe. Prema našim izvorima, ambicija Siemensa je preuzeti one dijelove Končara koji posluju uspješno i koji okupljaju kvalitetne kadrove od interesa za tu njemačku korporaciju. “Ako im to uspije, Siemens će se vrlo brzo riješiti neprofitabilnih tvrtki unutar Grupe, a zadržat će samo one koje mu donose profit i čije djelatnike može iskoristiti za svoje projekte”, kategorički tvrdi jedan od naših sugovornika. U svakom slučaju, pokušaj privatizacije Končar Grupe kao jedne od tek nekoliko preostalih jakih koncerna u većinskom vlasništvu države, ne bi bio prvi takve vrste. Sličnih pokušaja bilo je i krajem 90-ih godina i svi su propali. Bit će stoga zanimljivo pratiti budućnost Končar Grupe u cjelini, ali i pojedinih tvrtki u njenom sastavu u mjesecima koji dolaze.

Komentiraj

FOTO:PIXSELL
PODIJELI
Sandra Carić Herceg, rođena 1963. godine u Zagrebu, dugogodišnji novinar sa profesionalnim iskustvom u dnevnim i tjednim listovima, novinskim agencijama i na portalima. Kao novinar radila u Slobodnoj Dalmaciji, surađivala u nekadašnjem tjedniku Nedjeljna Dalmacija, te kao dopisnik iz Hrvatske izvještavala za nezavisnu novinsku agenciju Beta (Srbija). Radila kao novinar na portalu Index, te kao glavni urednik web stranice Nautica Portal. Uže područje interesa: energetika.