Za nedavni brutalni napad islamističkih terorista na redakciju časopisa Charlie Hebdo u Parizu ponajviše su odgovorne francuske sigurnosne službe, ispričao je za Nacionalu visoki izvor iz Vlade povezan sa sigurnosnim poslovima. Isti izvor tvrdi da su upravo francuske sigurnosne službe, po svemu sudeći, medijima plasirale lažnu priču da su napadačima tako brzo ušli u trag zahvaljujući tomu što je jednom od njih prilikombijega ispala osobna iskaznica. Prema službeno plasiranim informacijama, francuske vlasti ušle su u trag napadačima zato što je 34-godišnjem francuskom državljaninuSaidu Kouachiju prilikom bijega ispala osobna iskaznica, koja je navodno pronađena u automobilu kojim su on i brat pobjegli s mjesta napada u Parizu.

[quote_box_center]

  • Za nedavni brutalni napad islamističkih terorista na redakciju časopisa Charlie Hebdo u Parizu ponajviše su odgovorne francuske sigurnosne službe
  • Isti izvor tvrdi da su upravo francuske sigurnosne službe, po svemu sudeći, medijima plasirale lažnu priču da su napadačima tako brzo ušli u trag zahvaljujući tomu što je jednom od njih prilikom bijega ispala osobna iskaznica
  • VISOKI IZVOR IZ VLADE s dugogodišnjim stažom u sigurnosnim poslovima ispričao je za Nacional kako je puno izvjesnije da su unutar francuskih sigurnosnih službi napravili propust i zanemarili potencijalnu opasnost od spomenute braće

[/quote_box_center]

Kad bi te tvrdnje bile točne, upravo bi to bio prijelomni trenutak nakon kojega su francuske vlasti brzo rekonstruirale tko je u središtu Pariza počinio masakr u redakciji Charlie Hebdoa. Prema brojnim tekstovima koji su u medijima potom objavljeni, od tog se trenutka vrlo lako rekonstruiralo da su napad izvela braća Cherif i Said Kouachi, kao i brojni drugi detalji iz njihovih života, uključujući i onaj bitan – da su se obojica u ljeto 2014. u Francusku vratili s privremenog ratovanja u Siriji.

VISOKI IZVOR IZ VLADE s dugogodišnjim stažom u sigurnosnim poslovima ispričao je za Nacional kako je puno izvjesnije da su unutar francuskih sigurnosnih službi napravili propust i zanemarili potencijalnu opasnost od spomenute braće , zbog čega su i prije imali problema s francuskim vlastima. Isti izvor tvrdi kako je nedopustivo da su sigurnosne službe propustile intenzivno pratiti aktivnosti Cherifa Kouachija, ako je on još 2005. bio uhićen i potom proveo tri godine u zatvoru zbog sudjelovanja u prstenu džihadističkih novaka, koji su slali borce da se pridruže borbama u Iraku.

UPRAVO U TOME ŠTO SU NAPADAČI naoko mirno živjeli kao francuski državljani i potom počinili brutalni teroristički napad brojni sigurnosni stručnjaci vide najveći izazov za sprečavanje takvih napada u budućnosti. Njihove je aktivnosti sve teže pratiti jer su islamisti proširili svoje krakove u zemlje razvijenih zapadnih demokracija, ali i zato što u tim zemljama imaju sve više sljedbenika koji djeluju vrlo strpljivo i dugo gotovo posve samostalno.

Tvrdi se da je takvih naoko samozatajnih opasnih pojedinaca najviše upravo u hrvatskom susjedstvu, u Bosni i Hercegovini, a nešto manje u Albaniji i na Kosovu. Najmanje tristo osoba s područja BiH moguće je okarakterizirati kao izravnu prijetnju sigurnosti europskih zemalja, koje bi se mogle naći na udaru novih islamističkih napada, a veći dio tih osoba tijekom svojih aktivnosti putuje ili je proputovao kroz Hrvatsku, doznao je Nacional od dužnosnika Vlade koji je godinama upućen u osjetljiva sigurnosna pitanja. Radi se o osobama koje su s područja BiH otišle ratovati u Siriju. Procjenjuje se da je tisuću ljudi iz BiH otišlo u Siriju ratovati na strani islamista. Do danas ih se s tih ratišta u BiH i Albaniju vratilo tri stotine.

Te su osobe po nacionalnosti Bošnjaci i Albanci i na širem regionalnom području regrutiraju nove islamističke dobrovoljce, ali i pripremne aktivnosti za akcije u regiji, potvrdio je za Nacional isti izvor. Tvrdi se da su njihove opisane aktivnosti sve intenzivnije i da su posljedica tzv. trećeg vala islamizacije na području BiH.

Do prvog vala islamizacije BiH došlo je početkom 1990-ih, kad su iranski instruktori pomagali ustrojavanju Armije BiH. Tada su to činili pripadnici iranske nacionalne garde, uglavnom radikalni šijiti, koji su ostvarili dubok utjecaj na bosansku elitu unutar vojnih i sigurnosnih struktura. Taj je proces u sigurnosnim strukturama koje su pratile navedena zbivanja bio nazvan islamizacijom elita.

DO DRUGOG POJAČANOG VALA ISLAMIZACIJE u BiH došlo je desetak godina poslije, nakon 2000. Taj je proces u sigurnosnim strukturama bio nazvan tzv. islamizacijom vehabita i prema nekim procjenama zahvatio je unutar BiH do deset posto muslimanske populacije, koja odobrava vehabitske ideje. Tijekom tog razdoblja na području BiH došlo je do jedinstvenog procesa jer je BiH postala točka neformalne suradnje Saudijske Arabije i njenih vehabita iz sunitskih krugova te Iranaca koji su pretežito šijiti, tvrde upućeni sigurnosni izvori. Od formiranja prve vehabijske vojne postrojbe El Mudžahid 1992. u Armiji BiH ta je islamizacija u kontinuiranom porastu, a zbog nje je prije tri godine javno izrazio svoju zabrinutost kardinal Vinko Puljić. Vehabije su organizirali i odlazak i slanje dobrovoljaca koji se bore za Islamsku državu u Siriji i Iraku.

Upućeni sigurnosni izvori tvrde da je do porasta broja islamista iz BiH koji se odlaze boriti na strani Islamske države u Siriji i Iraku u posljednje vrijeme ponajviše došlo zbog trećeg vala islamizma, koji se u BiH razvija pod utjecajem tzv. neoosmanizma koji se širi iz Turske. To se počelo događati nakon što je u Turskoj na vlast došao utemeljitelj Stranke pravde i razvitka (AKP) Recep Tayyip Erdoğan. On je u kolovozu 2014. postao dvanaesti turski predsjednik. Erdoğan je prije toga bio gradonačelnik Istanbula od 1994. do 1998., a potom od 2003. do 2014. predsjednik Vlade. Iako su za njegova premijerskog mandata započeli pregovori Turske o priključenju EU te se smanjivao utjecaj vojske unutar zemlje, njegova vanjska politika uglavnom počiva na neoosmanizmu, prema kojemu Turska treba zadržati i ojačati svoju prisutnost u zemljama bivšeg Osmanskog Carstva. Tvrdi se da je glavni ideolog takve turske vanjske politike zapravo Ahmet Davutoğlu, nekadašnji ministar vanjskih poslova, a danas turski premijer, koji je temelje te politike opisao u svom djelu “Strateška dubina – međunarodni položaj Turske”.

On u svojoj knjizi tvrdi da je Turska baštinik svih stoljeća osmanske prošlosti tijekom kojih su u povijesnom, ekonomskom i mentalnom pogledu postavljene trajne osnove da Turska i danas ima mogućnost i pravo da na tim prostorima igra značajnu ulogu. Davutoğlu je u listopadu 2009. na otvaranju konferencije “Osmansko naslijeđe i muslimanske zajednice Balkana danas” u Sarajevu još kao turski ministar vanjskih poslova izjavio: “Mi želimo novu balkansku regiju utemeljenu na političkim vrijednostima, ekonomskoj međuzavisnosti i suradnji i kulturnoj harmoniji. To je bio otomanski Balkan. Mi ćemo obnoviti ovaj Balkan. Otomanska stoljeća Balkana su uspješna priča, a sada ju treba obnoviti.” Davutoğlu u knjizi “Strateška dubina” tvrdi da bi za projekt obnove utjecaja Osmanskog Carstva kao građevinski materijal trebalo poslužiti muslimansko stanovništvo pojedinih regija, pri čemu Bošnjake i Albance smatra temeljnim i tradicionalnim osloncima takve politike na Balkanu. Davotuğlu u svojoj knjizi govori o tri koncentrična geopolitička kruga koji su zapravo zone turskih interesnih sfera. Ključna dva kruga čine Srbija, Albanija, Makedonija, Grčka, Bugarska i Bosna i Hercegovina. U vanjskom krugu turskih geopolitičkih interesa, osim Bugarske i Rumunjske, nalazi se i Hrvatska.

DA U TURSKOJ ITEKAKO RAČUNAJU NA OBNOVU svog utjecaja na spomenutim područjima podsjetila je i Erdoğanova izjava iz 2012. kad je izjavio da mu je bivši predsjednik BiH Alija Izetbegović nedugo uoči svoje smrti 2003. izjavio da mu ostavlja Bosnu u amanet i da je Bosna ostavština Osmanlija. Upućeni sigurnosni izvori tvrde da se ovakav tip islamizma ne može smatrati radikalizmom ni ekstremizmom, ali da on također kontinuirano raste i da bi mogao dovesti do toga da se u sljedećih pet godina glavni grad Turske iz Ankare prebaci u Istanbul, što bi definitivno naznačilo povratak globalnih pretenzija turske vanjske politike i dodatnog jačanja turske religijsko-globalne svijesti. Tvrdi se da je takav tip islamizma, iako nije radikalan ni ekstreman, u sukobu s vrijednostima EU.

U sigurnosnim krugovima tvrde da je takva panturska politika vrlo dobro prihvaćena kod bosanskih Muslimana i Albanaca, da ona kod tog stanovništva vrlo učinkovito mijenja njihov mentalni kod i da u takvom mentalnom kodu može počivati potencijalni izvor sukoba koji također može dovesti do ekstremističkih napada poput nedavnog masakra u Parizu. Sve je to prema tvrdnjama upućenih sigurnosnih izvora znatno pridonijelo da je najmanje tisuću boraca s područja BiH i Albanije otišlo ratovati u Siriju i Irak. Trećina tih boraca koja se privremeno vratila kući sada počinje biti velik sigurnosni izazov za zemlje EU, potencijalno i za Hrvatsku.

Komentiraj

FOTO:GULIVER/GETTY
PODIJELI
Berislav Jelinić je istraživački novinar sa više od dvadeset godina radnog iskustva u vodećim hrvatskim tiskanim i elektroničkim medijima. Diplomirani je kriminalist sa apsolviranim studijem novinarstva, te stečenim zvanjem EMBA nakon završene Cotrugli Business School. Radio je kao novinar i urednik u tjednicima Globus, Studio, Arena, Aktual, dnevnim novinama Jutarnji list, na OTV-u, te autorski surađivao na projektima emitiranim na HTV-u i TV Mreži, ali najveći dio profesionalnog angažmana aktivan je u Nacionalu. Početkom 2014. izdao je knjigu pod naslovom Zašto je ubijen Ivo Pukanić. Godinama je aktivan u nevladinom sektoru vezanom uz razvoj transparentnosti pravosuđa. Tijekom posljednjih pet godina aktivan je član Rotary kluba Zagreb Medvedgrad, gdje je odradio i jednogodišnji predsjednički mandat.