Sanaderovo puštanje na slobodu u dijelu pravosudnih krugova nazivaju političkom farsom i kupovinom vremena jer glavni svjedoci i na ponovljenom suđenju imaju pravo ne odgovarati na pitanja njegove obrane, a nemogućnost njihova ispitivanja bio je glavni razlog zašto je Vrhovni sud srušio prvostupanjsku presudu

Nemam dovoljno materijala za pokretanje postupka protiv Ive Sanadera”, te je riječi navodno Mladen Bajić u siječnju 2010. izgovorio tadašnjoj premijerki Jadranki Kosor koja mu je zapovjedila da započne istragu protiv svog prethodnika Ive Sanadera. Jadranka Kosor na to mu je navodno odgovorila: “Onda ću ti ja osigurati dokaze.”

Tu će verziju događaja u nastavku obnovljenog sudskog procesa, tijekom kojeg će se braniti sa slobode, ispričati Ivo Sanader, a ako sud procijeni da su te tvrdnje ikako relevantne za postupke koji se protiv njega vode, za potvrdu tih tvrdnji Sanader namjerava pozvati svjedoke koji će na sudu ispričati da ih je navodno upravo Jadranka Kosor nagovarala da svjedoče protiv njega. Potvrdio je to za Nacional izvor blizak bivšem premijeru koji je gotovo pune četiri godine proveo u pritvoru u Remetincu.

KONAČNI OBRAČUN S JADRANKOM KOSOR Sanader nema namjeru provoditi prvenstveno radi njene političke diskreditacije, već po svemu sudeći kao inicijalni dio svog plana koji bi na koncu mogao rezultirati njegovim povratkom u politiku. To su za Nacional potvrdile njemu bliske osobe. Sanaderov povratak u politiku bio bi završna, treća faza njegova plana. U prvoj fazi Sanader diskreditacijom Jadranke Kosor namjerava pokušati promijeniti medijsku sliku o sebi. Potom bi u javni prostor po mogućnosti plasirao tvrdnje osoba koje bi ga pokušale prikazati žrtvom suspektnih svjedoka, što bi se moglo tumačiti i kao pritisak na svjedoke koji bi se trebali pojaviti na ponovljenom suđenju u postupcima koji su protiv njega i dalje na snazi. Ako bi se na sudu uspio obraniti, započeo bi njegov povratak u politiku.

VEĆ PLASIRANJE TAKVIH TVRDNJI prema Nacionalu pokazuje da Sanader na slobodi neće mirovati.

Pokazuje to, u najmanju ruku, da Sanader prve dane na slobodi provodi bez ikakve grižnje savjesti zbog kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, posve suprotno prevladavajućem uvjerenju javnosti da postoji i više nego opravdana razina sumnje da je on bio glava koruptivne hobotnice tijekom dvaju mandata vlade predvođene HDZ-om. On želi prikazati da je bio isključivo žrtva političke i osobne fiksacije Jadranke Kosor, kojoj pripisuje izuzetan utjecaj na pravosudne institucije i s kojom se sada želi obračunati. Kojom žestinom i s kakvom umješnošću to namjerava napraviti, posredno najbolje ocrtava scena nakon njegova izlaska iz zatvora, kad je na opasku jednog novinara da je novac ukraden u njegovu premijerskom mandatu, odgovorio: “Tko je to dokazao?” Na ponovljeno pitanje novinara, opet je samouvjereno ustvrdio: “Vi ste sada maloprije kazali da je novac ukraden. Tko je to dokazao? Je li išta dokazano?”, na što se nadovezao i Sanaderov odvjetnik Čedo Prodanović, rekavši: “Osnovana sumnja i krivnja kilometrima su daleko.”

Jadranka Kosor se već više puta javno očitovala o Sanaderovim optužbama na svoj račun. Istaknula je da je to stvar njegove obrane i njegovih odvjetnika. “Oni imaju cilj da ga obrane, a ja sam kao predsjednica vlade imala cilj zaštititi državu i državne interese, Ustav i zakone. No DORH je bio potpuno neovisno tijelo. Naravno da ja nisam mogla ni htjela utjecati na DORH i naređivati ili tražiti nešto – jer bi to bilo protuustavno. Jednako tako nisam mogla i htjela na bilo koji način zaustavljati DORH, USKOK i njihove čelne ljude te policiju u tome da rade svoj posao u progonu osumnjičenih za teška kaznena djela”, izjavila je Jadranka Kosor za Nacional, a to je nedavno izrekla i na N1 televiziji.

SANADEROVA TAKTIKA, međutim, mogla bi se shvatiti i kao pokušaj zastrašivanja Jadranke Kosor, kojoj on sada pokušava oduzeti bilo kakav kredibilitet plasirajući putem svojih odvjetnika i prijatelja u javnost različite interpretacije njezinih motiva, sposobnosti ili pak karaktera. No upravo je karakter Jadranke Kosor prvo na što se, izgleda, poskliznuo Sanader kad ju je instalirao za svoju nasljednicu, a s obzirom na obnovu sudskog procesa, na ponovljenom suđenju mogli bi biti otkriveni dosad nepoznati detalji o njihovu odnosu koji su jako bitni za sam tijek procesa.

IVO SANADER JE NAKON NAGLOG NAPUŠTANJA premijerske funkcije očekivao da će moći voditi i vladu i HDZ iz sjene, odnosno s mjesta počasnog predsjednika stranke. O tome je Jadranki Kosor slao direktne i indirektne poruke, bilo osobno ili preko svojih pouzdanika. Nekoliko puta i u javnosti je nastojao prikazati tako da se stekne dojam da je on još uvijek glavni šef, a to je osobito činio i unutar stranke. Ministre u vladi pozivao je na razne konzultacije i sastanke, tražio je od njih da ga redovito izvještavaju o svojim aktivnostima. Tražio je to i od Jadranke Kosor, ali ona na to nije pristajala. Međutim, trenutak njihova konačnog raskida bio je kada je shvatila da se Sanader njoj iza leđa sastaje s ministrima i pokušava i dalje voditi neku svoju politiku.

“A ta politika svodila se na to da Sanader nastavi dalje sa svojim poslovima”, otkrio je za Nacional izvor dobro upućen u zbivanja koja su prethodila čuvenom Sanaderovu pokušaju stranačkog puča.

Nacional je početkom studenog 2009. objavio ekskluzivnu informaciju da je Sanader tijekom listopada 2009. održavao tajne i intenzivne sastanke s pojedinim ministrima, zastupnicima i stranačkim dužnosnicima, koje je smatrao svojim saveznicima, sve sa svrhom pripreme terena za povratak u politiku. Glavni motiv njegova reaktiviranja bile su policijske istrage u kojima su osumnjičeni visoki dužnosnici HDZ-a, a Nacional je još tada objavio tvrdnje bliskog suradnika bivšeg premijera koji je rekao da je Sanader, kako bi sebe zaštitio od eventualnog kaznenog progona, spreman eliminirati premijerku Kosor. Sanader se sa svojim saveznicima u HDZ-u nalazio u poznatom zagrebačkom restoranu Marcellino, a povlačili bi se u specijalnu izdvojenu prostoriju, istu onu u kojoj se svojedobno sastao s predsjednikom Uprave mađarskog MOL-a Zsoltom Hernádijem, kada su obojica izvadili baterije iz mobitela kako ih se ne bi moglo prisluškivati.

ZANIMLJIVO JE DA JE MEĐU LJUDIMA s kojima se Sanader potajno nalazio bio i tadašnji ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko, no Nacionalov izvor tada je tvrdio da Sanader Karamarka nije smatrao svojim saveznikom, već jednim od glavnih krivaca procesuiranja afera s HDZ-ovim dužnosnicima. No pitanje koje se danas može postaviti je sljedeće: ako je točno da je Karamarko pokretao procesuiranje afera protiv HDZ-ovih dužnosnika, a možda i protiv samog Sanadera, što je radio na tajnom sastanku s mogućim osumnjičenikom?

Nakon što je saznala za tajne sastanke svojih ministara i drugih HDZ-ovih dužnosnika sa Sanaderom, Jadranka Kosor sazvala ih je i zaprijetila da će dati ostavku ako misle biti lojalni Sanaderu, a ne njoj. Nastala je panika jer su u HDZ-u smatrali da bi još jedna ostavka čelnika stranke u roku nekoliko mjeseci dugoročno mogla oslabiti HDZ koji bi, takav oslabljen, morao izaći na nove izbore. Značajno je u tom trenutku bilo što je snažnu podršku Jadranki Kosor davao Vladimir Šeks. To je u mnogome pridonijelo da je u konačnici predsjedništvo stranke dalo potporu njoj, a ne Sanaderu.

Naime, prema tvrdnjama Nacionalova izvora, koji je iste spreman ponoviti na sudu, kad je Sanader shvatio da neće moći upravljati nekim poslovnim i političkim procesima mimo Jadranke Kosor, shvatio je da je to jedino moguće ako se vrati na čelo stranke. Uslijedio je njegov pokušaj puča koji je propao, nakon čega je izbačen iz stranke. Obrazloženje izbacivanja glasilo je ovako:

“Ivo Sanader izbrisan je iz članstva jer je nanio neprocjenjivu štetu ugledu stranke, ugrozio stabilnost vlade i doveo u pitanje nacionalne interese.”

DA JE SANADER BIO SPREMAN DOVESTI U PITANJE NACIONALNE INTERESE, potvrdio je i bivši predsjednik Stjepan Mesić koji je nakon pokušaja puča tražio i ostavku predsjednika Sabora Luke Bebića, koji je također sudjelovao u puču.

“Sanader je pučem pokušao preuzeti kontrolu nad strankom, a drugi korak bilo bi rušenje Jadranke Kosor. I Luka Bebić trebao bi odstupiti s mjesta predsjednika Sabora, jer je sudjelovao u puču. No Kosor sada ima većinu i može nastaviti. Opozicija bi morala pokazati zrelost i ne forsirati izvanredne izbore u vrijeme kada pregovaramo s EU. Svakako treba izbjeći konfuziju koja bi nas mogla odvesti natrag”, bio je rezolutan Mesić. Drugim riječima, bilo je jasno da je Sanader rušenjem Jadranke Kosor bio spreman žrtvovati i proces ulaska Hrvatske u Europsku uniju.

IZA JADRANKE KOSOR TADA SU STAJALI PRVACI HDZa poput Andrije Hebranga i Ivana Jarnjaka, ali i Božidar Kalmeta i Gordan Jandroković. Ona je tada prvi put javno priznala da je Sanader svih šest mjeseci od svog odlaska pokušavao uspostaviti paralelnu vlast u stranci. Otvoreno je pitanje koji je bio glavni motiv takvog njegova ponašanja. Jadranka Kosor koju Sanaderovi odvjetnici, a i on sam, optužuju da je zapovjedila njegov politički progon, mogla bi tvrditi da je Sanader htio uspostaviti paralelni sustav vlasti upravo kako bi uspio održavati svoje nezakonite poslove o kojima je ona počela saznavati tek kad je preuzela njegovo mjesto. Već na prvom suđenju Jadranka Kosor govorila je o tome kako je preuzimanjem mjesta predsjednice HDZ-a u stranci zatekla dva milijuna i sto tisuća kuna u gotovini. Taj novac je stranci predao rizničar Mladen Barišić, a Jadranku Kosor o tome je, prema vlastitom svjedočenju, obavijestio na dan Sanaderova odlaska.

“Moram reći da taj novac nikad nisam vidjela. Znam da je predan u stranci, da je pohranjen u jedan sef”, rekla je Jadranka Kosor na suđenju, a na pitanje sutkinje Ivane Čalić o tome je li taj novac mogao biti proknjižen, odgovorila je: “Ne znam, zato sam i rekla da bih s ovim saznanjima i ovom pameću, ako smijem to tako formulirati, sasvim sigurno tražila, odnosno predložila, da se taj novac vrati donatorima jer je rečeno da je to novac od donatora, ili da se uplati u državni proračun i to odmah.”

MLADEN BARIŠIĆ UBRZO JE RAZRIJEŠEN FUNKCIJE stranačkog rizničara. Bude li se na sudu o tomu raspravljalo, bit će to jedan od dokaza u prilog tvrdnjama Jadranke Kosor da je ona s glavnim svjedocima koji su teretili Ivu Sanadera, a to su Mladen Barišić, vlasnica Fimi-medije Nevenka Jurak i stranačka blagajnica Branka Pavošević, imala korektne odnose, ali da su oni uvijek bili na određenoj distanci te da nije mogla imati nikakve veze s njihovim navođenjem na svjedočenje. Upravo nemogućnost njihova ispitivanja bio je glavni argument Sanaderovoj obrani za rušenje prvostupanjske presude i obnovu postupka.

“Sve je to politička farsa kako bi Sanader dobio na vremenu. Naime, Barišić i ostali imaju pravo i na ponovljenom suđenju odbiti odgovarati na pitanja Sanadera i njegove obrane”, tvrdi Nacionalov sugovornik iz pravosudnih krugova, upućen u tijek procesa protiv Sanadera.

Tko su onda svjedoci na koje računa Sanader da će potvrditi njegovu priču o političkom progonu i tome kako ih je Jadranka Kosor navodila na svjedočenje?

“SANADER ZABORAVLJA da je jedan od glavnih svjedoka bio i Ivan Jarnjak, nekadašnji glavni tajnik stranke”, kaže za Nacional sugovornik dobro upućen u tijek postupka. Neki Sanaderovi suradnici iz tog vremena tvrde da je bilo prostora da se i Jarnjaku sudi za neka djela koja se stavljaju na teret Sanaderu, ali se to nije dogodilo zato što je Jarnjak bio kooperativan. “On je bio taj koji je usmjerio DORH na aferu Planinska. Tu je tajna njegova izostavljanja iz nekih afera, iako je trebao odgovarati”, izjavio je jedan bliski Sanaderov suradnik za Nacional. Jadranka Kosor za Nacional je potvrdila ono što je rekla i ranije: “Ja nisam zapovjedila DORH-u da nešto radi, kao i da nešto ne radi, niti sam usmjeravala svjedoke.” Ono što je, pak, manje poznato jest da su se u trenutku kad su se protiv Sanadera počeli otvarati procesi, neki ljudi samoinicijativno željeli javiti Jadranki Kosor i ispričati joj direktno o svojim saznanjima o Sanaderovim navodnim kriminalnim poslovima. Jadranka Kosor odbijala je naći se s tim potencijalnim svjedocima te ih je umjesto toga upućivala da, ako imaju bilo kakvih saznanja, ista priopće nadležnim tijelima, odnosno USKOK-u i DORH-u. Ako je tako, onda bi na sud mogli biti pozvani i ti svjedoci da potvrde ili opovrgnu te Sanaderove teze.

Sanaderova odvjetnica Jadranka Sloković, međutim, gostujući u emisiji “Otvoreno” na HTV-u 1. listopada, nakon što je Vrhovni sud u cijelosti ukinuo nepravomoćnu presudu u slučaju Fimi medija, izjavila je sljedeće:

“Kosor je, prema dokumentu Ravnateljstva policije ‘Akcija Juda’, imala kontakte sa svjedocima te ih slala tadašnjem državnom odvjetniku Mladenu Bajiću – što je opasna sprega medija, DORH-a i najviše izvršne vlasti.” Sloković je cijelu situaciju, s priličnom dozom neukusa, pokušala prikazati na sljedeći način: “Kroz medije i rad DORH-a sustavno se tijekom pet godina pokušavala gurati teza o korumpiranosti sustava i Sanadera, ali za to, osim naklapanja nekoliko ljudi, nije bilo materijalnih dokaza.”

Jadranka Kosor u istoj je emisiji uzvratila da je riječ o bezobraznoj i tragikomičnoj tezi na staklenim nogama. Još jedanput istaknula je i činjenicu da je njezinu sastanku s Bajićem prisustvovao i tadašnji ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko. Time je Jadranka Kosor htjela poručiti dvije stvari. Prvo – ako je točno da je ona zapovjedila progon Ive Sanadera, onda je tome morao svjedočiti i Karamarko. Drugo – ako je to točno, on je u tom progonu, kao čovjek na čelu represivnog sustava, i sam morao sudjelovati.

Jadranka Kosor u svojim je javnim istupima isticala da je sastanak s Bajićem i Karamarkom bio tek jedan u nizu sastanaka koji su se vodili oko dovršetka pregovora oko Poglavlja 23. Sva izvješća o napretku u pojedinim poglavljima u Europsku komisiju slala je vlada. Ono što do sada nije bilo poznato, a Nacional doznaje od izvora upućenog u tadašnji tijek pregovora, jest sljedeće: “Europska komisija tvrdila je da postoji korupcija u vrhu hrvatske vlasti.” Drugim riječima, optužbe na račun Ive Sanadera došle su iz centra europskih institucija. Ta informacija mogla bi potkrijepiti i tezu o tome da je Sanader morao otići s mjesta premijera upravo zbog pritisaka iz Europske unije, o čemu se dugo nagađalo, a što do danas nije službeno potvrđeno.

ONO ŠTO JE JAVNOSTI TAKOĐER GOTOVO nepoznato, a što otkriva Nacional, jest činjenica da je i DORH u svojim izvješćima koje je putem vlade morao slati Europskoj komisiji, morao taksativno navoditi konkretne primjere slučajeva istraga protiv korupcije. “Izvješća su izgledala otprilike ovako: vodi se istraga oko izvlačenja novca iz te i te javne tvrtke. Nisu bila navedena imena, ali mi smo svi znali o kome se radi”, otkrio je za Nacional izvor upućen u sadržaj tih izvješća.

MANEVAR KOJI SADA NASTOJI IZVESTI SANADER izvrgnuo bi ruglu sve dosadašnje napore hrvatskih institucija u borbi protiv korupcije, ali i pravosudni sustav u cjelini. Da je taj sustav na kušnji, Nacional je prvi pisao još prije nekoliko mjeseci kada je upozorio da se neformalnim kanalima u najvišim pravosudnim krugovima lobira kako bi došlo do amnestije Ive Sanadera, koja bi u prvom koraku podrazumijevala poništavanje njegovih presuda i povratak glavnih procesa na početak. Faza koja sada slijedi je borba Sanadera da dokaže svoju nevinost, odnosno da ospori sve do sada prikupljene dokaze i svjedočenja koji ga terete. Ako mu u tome uspije, uslijedit će posljednja faza – a to će biti njegov povratak u politiku. Nedvosmisleno je to potvrdio i bivši predsjednik Sabora Luka Bebić, blizak prijatelj Ive Sanadera koji je za njegov izlazak na slobodu već dvaput bio spreman jamčiti vlastitom imovinom. Gostujući 27. studenog u emisiji “Bujica”, koja se prvenstveno obraća desno politički orijentiranoj publici, Bebić je okrivio Jadranku Kosor za Sanaderov progon, tvrdeći da je ona Bajića zvala na sastanke čak i noću.

“Pa naravno da su se našli i to u večernjim satima, kao da je ratno stanje! Dogovorili su politički progon Ive Sanadera. Pročitajte presudu: 80 posto je politika, a tek 20 posto pravo”, ustvrdio je Bebić. Iako je Sanader do sada u svojim izjavama izričito isticao da ga politika ne zanima i da je fokusiran isključivo na svoju obranu, Bebić je istom prilikom izjavio i sljedeće: “Nije isključeno da se Sanader počne baviti politikom ako pobijedi na sudu. Dobro ga poznajem i ne vjerujem da se ohladio od politike. Sada je fokusiran na procese i tako će biti neko vrijeme, a ako sve dobro završi, nije isključen i njegov povratak u politiku.”

S obzirom na politički cirkus koji hrvatska javnost ima priliku gledati posljednjih mjesec i pol dana, Sanaderov povratak u politiku bila bi nova atraktivna točka u predstavi u kojoj su neki sudionici s više ili manje uspjeha već izveli – salto mortale.

Komentiraj

FOTO:PIXSELL I SAŠA ZINAJA
PODIJELI
Orhidea Gaura Hodak rođena je 20. svibnja 1974. u Zagrebu. Nakon završene srednje škole za upravu i pravosuđe, upisuje studij kontrole letenja, ali od njega ubrzo odustaje. Odlazi na godinu dana u London, a nakon povratka, zapošljava se u jednoj privatnoj tvrtci kao službenica. Krajem 90­ih sve se više zanima za politička događanja, upisuje studij politologije (uz rad) i odlučuje potpuno promijeniti karijeru. Novinarstvom se bavi od 2003., kada je počela raditi u gradskoj redakciji Jutarnjeg lista. Karijeru nastavlja u magazinu Story, gdje se bavila temama vezanim uz svijet kazališta, filma, glazbe i kulture. Zbog zanimanja za šire društveno­političke teme, 2007. godine prelazi u politički tjednik Nacional, gdje je obrađivala razne društvene fenomene i raspon tema od znanosti i medicine do kriminala i politike, što je često uključivalo dublje istraživanje. S grupom novinara 2011. prelazi u novoosnovani tjednik Aktual, ondje se fokusira uglavnom na teme iz unutarnje politike. Paralelno uz rad, završila je studij politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i upisala diplomski studij iz područja međunarodnih odnosa. Od 2013. ima status slobodne novinarke. Autorica je knjige "Tuđman i Perković". Krajem 2014. priključuje se ekipi na čelu s Berislavom Jelinićem koja je nakon dvije i pol godine pauze ponovno pokrenula tjednik Nacional.