Jeronim Pandurić, član Izvršnog odbora Županijskog nogometnog saveza Osječko-baranjske županije, u petak je podnio ostavku na svoju funkciju. Ovaj 40-godišnjak iz Donjeg Miholjca u nogometu je obnašao razne funkcije – od igrača i suca, člana uprave, predsjednika uprave, predsjednika skupštine do člana IO ŽNS. Posljednje četiri godine radi kao prokurist u Agrofructusu, a prije toga je ovaj diplomirani ekonomist, radio i u Zagrebačkoj banci i Unicredit grupi.

Pandurić u svojoj ostavci navodi kako u funkcioniranju amaterskog sporta ima mnogo problema, pogotovo u hrvatskom nogometu. Smatra kako mora doći do intervencije, a ona mora doći izvan sustava sporta. Nacional posjeduje Pandurićevo pismo ostavke, koje prenosimo u cijelosti:

“Poštovani,

Ovim putem podnosim ostavku na mjesto člana izvršnog odbora ŽNS Osječko-Baranjskog.

Nedavno mi je istekao mandat na mjestu predsjednika NK Jedinstvo iz Donjeg Miholjca koji nakon 4 godine rada za dobrobit nogometa, sporta i društvene zajednice više nisam htio produžiti, te s obzirom na sve što sam doživio i vidio u amaterskom nogometu više ne želim imati veze s istim. Slijedom navedenog ne želim više biti član izvršnog odbora ŽNS Osječko-Baranjskog niti bilo koje druge strukture HNS-a.

Svima vam je poznato da ni za trajanja svog mandata nisam baš bio aktivan u izvršnom odboru ŽNS, te da sam vrlo rijetko dolazio na sjednice istog. Iskreno, nisam želio gubiti vrijeme na dolaske na sjednice na kojima je sve unaprijed složeno i gdje se sve odluke donose jednoglasno, odnosno sve se svodi na to da se zaključci nekoliko osoba potvrde dizanjem ruku u što kraćem roku kako bi se prešlo na glavni dio sjednice – zakusku.

Na jednoj od sjednica sam čak i izabran u neku komisiju pa sam naivno pitao, što sad trebam raditi? Odgovor od vodećih ljudi ŽNS mi je tada bio malo nejasan, ali sad mi je puno jasniji. Iako mi nitko to direktno nije rekao, poanta je u tome da ne radiš ništa, jer ako nešto radiš, možda nešto i napraviš. To bi značilo promjenu, a promjene nitko ne voli. U ovih par godina koliko mi je poznato ta se komisija (za koju čak ne znam ni kako se zove) nije ni jednom sastala ili bar mene nitko nikada nije obavijestio o tome da se sastaje. Formalno komisija postoji, tako da nitko ne može reći da se ne radi.

S druge strane ono što vam većini nije poznato je da sam u 4 godine svog mandata u NK Jedinstvo, zajedno sa svojom ekipom koja je činila upravu kluba napravio dosta stvari. Klub je financijski stabiliziran, infrastruktura u smislu terena i svlačionica dovedena je na zavidnu razinu, broj selekcija je povećan s 3 na 9, broj djece uključene u rad kluba utrostručen na brojku od skoro 200 aktivne djece. Sve to smo radili sa minimalnim mogućim proračunom, uz puno rada i osobnog angažmana.

Naš je proračun na godišnjoj razini bio između 350 i 400 tisuća kuna, od čega smo iz gradskog proračuna dobivali od 25-30%, dok smo ostatak potrebnih sredstava pribavljali vlastitim radom i angažmanom ljudi koji su zajedno samnom činili upravu kluba. Po ovome smo vjerojatno raritet u amaterskom sportu, ali i u poslovanju udruga u Hrvatskoj, jer se vjerojatno na prste jedne ruke mogu nabrojati amaterski sportski klubovi u Hrvatskoj koji 75% potrebnih sredstava za rad nabavljaju iz vlastitih izvora.

Sve ovo vrijeme promatrani smo od tijela HNS-a na lokalnoj razini kao prijetnja i kao neposlušnici jer smo jasno (na žalost ne i dovoljno glasno) govorili o nelogičnostima i problemima na koje smo nailazili u HNS-u i u funkcioniranju sportskih udruga. Od prvog dana mandata govorili smo o tome da je nogomet, ali i amaterski sport općenito prepun ljudi koji žive od nogometa (sporta), a ne za njega.

Na žalost takvi ljudi vode glavnu riječ na svim razinama, te su u poziciji da donose odluke, a tu svoju poziciju koriste na žalost za svoje sitne interese i očuvanje same pozicije kao takve. Lokalno nogometno središte Donji Miholjac već više od 20 godina vode ljudi koji vjerojatno niti ne znaju gdje se nalazi stadion, bar ja ih nikada nisam tamo vidio. Predsjednik NS je stanoviti gospodin Štefan koji s nogometom ima veze otprilike kao i ja s nuklearnom fizikom. U spomenutih 20 godina nisu napravili apsolutno ništa za najbrojniji i reći ću najvažniji nogometni klub u nogometnom središtu kojim oni kao upravljaju.

Ipak, isti ti ljudi vrlo rado sebi pripisuju pojedinačne uspjehe na primjer Domagoja Vide ili Tihomira Pejina, koji apsolutno nikakve veze nemaju s njihovim radom, odnosno neradom. Upravo takvi kakvi jesu su apsolutno poželjni članovi struktura HNS-a jer oni sigurno neće postavljati pitanja, boriti se za interese sporta ili pokušati bilo što promijeniti. Njima su važni samo oni sami i njihove pozicije, važno je da su oni „nešto“. Upravo zbog toga uživaju neograničeno povjerenje ŽNS, jer oni nisu opasnost.

Oni će uredno doći na svaku vašu sjednicu, dići ruke bez da razumiju za što glasaju, bez da ih je uopće briga, pojesti i popiti svoj dio, uputiti koju lijepu riječ čelnim ljudima i otići sretni jer su dio te predstave. Prije nešto više od dvije godine, na izbornoj skupštini NS Donji Miholjac polovica predstavnika klubova bila je za promjenu vodstva, odnosno 11 od 22 glasa za novog predsjednika NS dobio je kandidat kojeg je predložilo NK Jedinstvo. Radi se o mom dobrom kolegi Borisu Ćupurdiji, fakultetski obrazovanom mladom čovjeku, koji je 15-ak godina bio aktivan nogometaš u svim selekcijama NK Jedinstvo, te je već 5-6 godina aktivan u upravi kluba. Pri izjednačenom rezultatu 11:11, sam je predsjednik ŽNS, gospodin Ante Vučemilović predložio da se umjesto nove skupštine i novih izbora, mandat podjeli na način da još 2 godine ostane stari predsjednik, a nakon dvije godine da novi predsjednik postane spomenuti Boris Ćupurdija.

Naivno i čista srca pristali smo na to jer tad smo još vjerovali da riječ ovih ljudi i zapisnik sa skupštine nešto vrijedi. Naravno, nakon dvije godine gospodin Štefan je izjavio kako se on predomislio i kako nije dobro da on odstupi, a uz to sad od jednom ni statut ne podržava takvu promjenu. Za ovakvu svoju odluku gospodin Štefan dobio je bezrezervnu podršku čelnih ljudi ŽNS. Nakon svega, jasno je da je sve napravljeno planski, da smo ciljano izigrani jer smo smetali. Jednako tako je jasno da je gospodin Štefan trenutno potpuno neovlašteno predsjednik NS Donji Miholjac, no to očito nikome ne smeta.

Nismo se dovoljno divili fantastičnom radu HNS-a i briljantnim uspjesima, čak smo bezobrazno ukazivali na probleme koji, nećete vjerovati, postoje u nogometu i postoje u ovom našem ŽNS. Nije nam baš bilo pravo što se nikad do par kola prije kraja prvenstva nije jasno znalo koliko klubova ulazi u viši rang, a koliko ispada. Smetalo nam je što se u ove četiri godine više puta prekrajalo natjecanja pod ingerencijom ŽNS. Nije nam bio jasno kako to da se jedna liga osnuje i onda nakon jedne sezone ugasi (međužupanijska liga u sezoni 2014./2015.), zašto se uopće osniva liga sa 13 klubova. Pitali smo i zašto je tada pobjednik 6. lige imao prednost pred 12 klubova koji su te godine igrali u formalno 5. ligi (koja se ukidala). Malo nam je bilo čudno da pobjednik 6. lige, zajedno s pobjednikom 5. lige dobiva mogućnost ulaska u 4. ligu, a ostatak fantomske 5. lige formalno ispada u županijsku ligu, no možda to nije čudno, možda smo mi čudni!?

Tri smo godine tražili da se naša kadetska i juniorska selekcija uvrsti u kvalitetnu ligu mladeži, no uvijek se pronašao razlog zašto to nije bilo moguće. Jedne godine nije bilo mjesta, druge godine smo se kasno javili, treće godine nam prva ekipa nije bila dovoljno dobro rangirana itd. Istovremeno se za neke druge nalazilo mjesta, za njih nije bio problem što im je prva ekipa rangirana niže od naše, oni su se očito dovoljno divili sustavu i vođama. Naši su juniori i kadeti tako godinama igrali u ligi koja ima 6 ekipa i u kojoj se dobar dio utakmica ne odigra jer pojedini klubovi ovdje samo prijave svoje selekcije koje zapravo uopće nemaju. Na taj način formalno ispune uvjete postojanja selekcija kako bi svojim seniorskim ekipama omogućili natjecanje u 3. ligi. Vjerojatno je to interes sporta koji ja ne razumijem pa jednostavno ne želim više biti dio toga.

Znam da vjerojatno sve ovo pišem uzalud jer vjerojatno to nećete ni pročitati, no možda netko ipak i pročita. Možda ima još onih koji će shvatiti koliko je ovakav način rada besmislen i dugoročno neodrživ. Možda će netko još shvatiti zašto je sve manje onih koji su voljni svoj trud, rad i sredstva ulagati u amaterski nogomet i nogomet općenito, koliko je zapravo besmisleno raditi u sustavu koji ovako funkcionira. Možda će netko biti dovoljno iskren prema sebi pa si priznati da huliganski ispadi o kojima se toliko priča, ipak negdje imaju svoj uzrok, da ti ljudi iako biraju krive metode, možda ipak upozoravaju na nešto što stvarno ne valja. Većina tih ljudi nije osjetila i vidjela iz prvog lica kako ovaj sustav funkcionira, ali način na koji funkcionira je toliko iritantan da ti ljudi to osjete, da im to smeta. Smeta im do te mjere da su spremni na radikalne korake, na fizičke obračune. Vjerojatno sam u krivu i vjerojatno je to samo šačica zlonamjernika s ozbiljnim psihičkim problemima kojima jednostavno smetaju svi veličanstveni uspjesi HNS, njegovog vodstva i njegovih struktura, tako da više neću o tome. Svi ste vi u tome puno duže od mene pa tko sam na kraju krajeva ja da išta govorim ili budim sumnju u funkcioniranje tako savršenog sistema prepunog poštenih volontera.

Ja s ovom ostavkom završavam svoju borbu s ovim sistemom, ali želim skrenuti pažnju na još neke probleme koji koče i sprečavaju rad i razvoj amaterskog sporta i zbog čega ljudi bježe od rada u klubovima (udrugama). Jedan od osnovnih problema je usitnjenost lokalne uprave koja uzrokuje nepravilan raspored kapitala (prikupljenih poreza). Ovo dovodi do toga da se često javlja nerazmjer veličine proračuna i veličine općine pa se to onda odražava i na amaterski sport. Takva situacija dovodi do toga da se većina sredstava namijenjenih sportu usmjerava u troškove umjesto u ulaganje. Prevedeno, jako je malo klubova koji ulažu u rad s djecom, a puno je više onih koji ulažu u umjetne uspjehe seniorskih momčadi. Osobno mislim da bi HNS tu trebao biti korektivni faktor i pomoći onima koji imaju volju i potencijal da rade s djecom, a ograničiti mogućnost napredovanja klubovima koji zanemaruju rad s djecom. Ovo formalno postoji u HNS-u, ali kako se provodi već sam napisao kad sam spomenuo primjer kadetske i juniorske selekcije NK Jedinstvo. Mi nismo imali sreću da radimo u lokalnoj zajednici koja ima velika proračunska sredstva, upravo suprotno. Proračun grada D. Miholjca za sport je oko 500.000 kn godišnje. Ta se sredstva raspoređuju između 20-ak klubova s područja grada po kriterijima Zajednice športskih udruga (ZŠU). Sredstva raspoređuje sama ZŠU koja ima profesionalno zaposlenog tajnika!? Od ukupnog proračuna od 500.000 kn, na plaću i troškove profesionalnog tajnika otpada oko 140.000 kn. Kada se tome pribroje sredstva koja su namijenjena nogometnom središtu (NS), koje je po nepoznatom kriteriju isto financirano iz ovog proračuna onda je lako zaključiti da se otprilike trećina proračuna za sport troši na nešto što je apsolutno nepotrebno. U toj priči za spomenutih 20-ak klubova ostaje oko 350.000 kn godišnje, od čega NK Jedinstvo kao uvjerljivo najveći i najznačajniji sportski kolektiv godišnje dobije oko 100-110 tisuća kuna. Ta su sredstva samo u zadnje 4 godine smanjena za oko 50-60 tisuća kuna, prije 4 godine su iznosila 160 tisuća kuna. Istovremeno je proračun same ZŠU (jednog profesionalca) nešto porastao sa 130 na 140 tisuća kuna. Ja sam možda malo čudan lik, ali meni osobno ovo nema nikakve logike da jedna osoba troši trećinu proračunskih sredstava i ima na raspolaganju veći dio proračuna nego klub sa 200-tinjak članova i 9 selekcija!?

Da paradoks bude veći, taj se isti profesionalac u sportu u 4 godine našeg mandata nikada nije pojavio na stadionu, a kamo li da je išta pokušao učiniti da pomogne rad ovog kluba. Ovo samo pokazuje da su obrasci isti, kakav je sustav u HNS-u, takav je u zajednicama športskih udruga, takav je u politici, takav je u lokalnim upravama, takav je u cijeloj državi. Vrijedi pravilo: dokopaj se pozicije, budi poslušan, klimaj glavom i doći će tvoj red. Samo ne talasaj i ne pokušavaj ništa promijeniti. Meni osobno takav sustav ne odgovara i ne želim biti dio istog, no na žalost nemam više volje boriti se s vjetrenjačama.

Za kraj ću spomenuti još jedan ogroman problem za amaterski sport i poslovanje udruga, a to je neprikladna zakonska regulativa. Ta je regulativa značajno mijenjana u zadnjih nekoliko godina, a sve napravljene promijene su na žalost samo dodatno otežale rad klubova. Zakoni su pisani na način da se maksimalno pokuša spriječiti zloupotreba udruga, a time se dovelo do toga da je gotovo nemoguće osigurati funkcioniranje udruge koje je u potpunosti u skladu sa zakonom. Kazne za odgovorne osobe (obično predsjednike i tajnike) su drakonske, a prostor za tumačenje prekršaja je ogroman. Na taj način se omogućava da se sve koji nešto žele promijeniti drži pod kontrolom, jer čim na nešto ukažeš vrlo brzo stiže neka inspekcija i to s jasnim zadatkom. Ovo sve su moja osobna mišljenja i viđenja stvari. Smatram da je puno problema, a malo volje da se išta poduzme. Moje su namjere bile čiste, htio sam pomoći da se stvari poprave, no nakon što sam uvidio s čim (i s kim) imam posla, vidim da je u najboljem interesu mojih kolega i prijatelja, mene osobno, našeg zdravlja i naše sigurnosti da jednostavno odustanemo i maknemo se. Mi smo to kao uprava kluba već učinili i kao što sam već rekao ovo je zadnji čin našeg sudjelovanja u radu amaterskog sporta.

Ako se ikada pojavi snaga i volja za ozbiljne promjene, mi smo svi voljni svojim znanjem iskustvom i radom pomoći da se stvari poprave na bolje. Do tada, tko mora neka ostane, slijepo dižite ruke za unaprijed pripremljene odluke i dalje podržavajte sustav. Ponekad se začudite zašto ljudi ne vole HNS i ostanite ponosni na svoj rad i svoje funkcije! Želim vam svima puno sreće i uspjeha!”

Komentiraj