Dalton Trumbo bio je najbolji hollywoodski scenarist, ali je zbog suradnje s komunistima stavljen 1947. na crnu listu i nije smio raditi. Film “Trumbo” opisuje njegovu životnu dramu

Godine 1993. Writers Guild of America, sindikat koji predstavlja filmske, televizijske i ostale medijske pisce, i Američka filmska akademija konačno su i službeno objavili da je Dalton Trumbo scenarist filma “Praznik u Rimu” iz 1953. godine, pa se njegovo ime i službeno pojavljuje u podacima za taj film. Time je definitivno završena Trumbova agonija koja je započela 1947., kada je s još devetoricom svojih kolega iz Hollywooda odbio svjedočiti pred kongresnim Odborom za neameričke aktivnosti (House Un-American Activities Committee), tijela koje je istraživalo postoje li komunistički elementi u Hollywoodu. Trumbo, kao i njegovi kolege, zbog toga je završio na crnoj listi i više od deset godina zabranjen mu je rad. Poznati radoholičar Trumbo, koji je u tom trenutku bio na vrhuncu slave, nije se mirio s time, nego je pod pseudonimima pisao filmske scenarije te je za dva – “Praznik u Rimu” i “Neustrašiva” – dobio Oscara za najbolji scenarij. Njegov fascinantni život kasnije je bio tema knjiga i dokumentarnih filmova, da bi prošle godine redatelj Jay Roach konačno snimio film “Trumbo” u kojem slavnog pisca glumi Bryan Cranston, zvijezda serije “Na putu prema dolje”. Film koji opisuje kako je bilo moguće da ljudi stradaju zbog drugačijeg mišljenja u hrvatska kina dolazi 4. veljače, a uz brojne nominacije za nagrade koje je dobio, najvažnija je ona za Zlatni globus, i to Cranstona za najbolju mušku ulogu i Hellen Miren za najbolju sporednu žensku ulogu.

TRUMBO JE POTVRDIO SVOJ SPISATELJSKI DAR 1939. kada je objavio antiratnu knjigu “Johnny je krenuo u rat”, a godinu dana kasnije napisao je scenarij za film “Kitty Foyle”, za koji je Ginger Rogers dobila Oscara za najbolju glumicu. Trumbo je ubrzo postao zvijezda u Hollywoodu, na što je utjecalo i to da je strahovito brzo pisao, navodno 30 stranica scenarija dnevno, pa su filmske kompanije voljele surađivati s njim. “A Guy Named Joe” i “Trideset sekundi iznad Tokija” samo su neki od hitova za koje je scenarij napisao Trumbo. Nakon završetka Drugog svjetskog rata postao je najbolje plaćeni scenarist u Hollywoodu.

MEĐUTIM, NAKON ZAVRŠETKA TOG RATA počeo je Hladni rat i sve veći značaj dobio je Odbor za neameričke aktivnosti, državno tijelo koje je pred početak Drugog svjetskog rata bilo zaduženo za lov na nacističke simpatizere, a od 1945. započelo je lov na članove Komunističke partije ili njihove simpatizere. Posebnu pažnju posvetili su filmskoj industriji jer su vjerovali da se u Hollywoodu krije velik broj komunista. Čelnici filmskih kompanija zbog straha se nisu suprotstavljali tim istragama, a oni za koje se ustanovilo da su ili članovi ili simpatizeri komunističke partije, odmah su stavljani na crnu listu i ostajali bez posla u Hollywoodu.

Vrhunac hollywoodskog lova na vještice dogodio se u listopadu 1947. kada su na svjedočenje pozvana desetorica hollywoodskih scenarista, redatelja i producenata – Alvah Bessie, Herbert Biberman, Lester Cole, Edward Dmytryk, Ring Lardner Jr., John Howard Larson, Albert Maltz, Samuel Ornitz, Adrian Scott i Dalton Trumbo. Ono što tada nije bilo poznato, nego je otkriveno godinama kasnije, to je da su svi bili članovi Komunističke partije. Svi su odbili suradnju i pozvali se na Prvi amandman američkog ustava koji dopušta slobodu govora i pravo na učlanjivanje i udruživanje. To je izazvalo skandal u Americi, nazvani su “hollywoodska desetorica”, a nakon dugog sudskog procesa svaki je osuđen na tisuću dolara kazne i do godine dana zatvora zbog nepoštivanja kongresnog tijela. Od njih desetorice samo se jedan slomio u zatvoru, redatelj Edward Dmytryk koji je 1951. pristao surađivati s vlastima te je “otkucao” 26 svojih kolega za koje je tvrdio da su komunisti. U knjizi “Odd Man Out: A Memoir of the Hollywood Ten” iz 1953. Dmytryk je ustvrdio da je odavno prestao biti član Komunističke partije, da se nije slagao sa stavom drugih iz “hollywoodske desetorice” da ne treba surađivati pri ispitivanju te da je kasnije predao imena ljudi koji su bili komunisti jer je FBI otprije znao za njih. Ipak, treba naglasiti da je Dmytrykovu priznanju pridonijelo i to što je bankrotirao jer se našao na crnoj listi i što ga je napustila prva supruga.

  • SCENARIJ ZA FILM ‘Praznik u Rimu’ Trumbo je dao svom prijatelju scenaristu Ianu McLellanu Hunteru da ga objavi pod svojim imenom, a zauzvrat će mu ovaj dati dio svog honorara

Bilo je to vrijeme sveopćeg medijskog lova na vještice u kojem su sudjelovale i brojni filmski časopisi, kao što je i izuzetno popularan Hollywood Reporter, na čijem je čelu tada bio Billy Wilkerson. Čak 65 godina kasnije, 2012., javnu ispriku zbog toga je objavio njegov sin W. R. Wilkerson III. U povodu 65-godišnjice istrage oglasio se i glumac Sean Penn jer je njegov otac Leo, također glumac, odbio u to vrijeme dati imena kolega koji su bili komunistički simpatizeri, pa se također našao na crnoj listi i ostao bez posla. Penn se tada prisjetio kako mu je otac godinama kasnije dopustio da se druži s kćeri Edwarda Dmytryka iako su ga slomili u zatvoru, ali nije mogao podnijeti Eliu Kazana, proslavljenog hollywoodskog redatelja koji je bez ikakve prisile prijavio brojne svoje kolege zbog koketiranja s komunizmom i tako im uništio karijere, a mnogima i živote. Neki glumci su svoju antikomunističku kampanju kasnije izvrsno naplatili, poput Ronalda Reagana koji je 1966. postao guverner Kalifornije, a od 1981. do 1989. odradio je dva mandata kao predsjednik SAD-a.

ONI KOJI SU POZNAVALI TRUMBA i njegov rad, znali su da je njega nemoguće slomiti. Uostalom, glavni likovi njegovih scenarija uvijek su bili principijelni ljudi, kao što je novinar Joe Bradley (glumi ga Gregory Peck) u filmu “Praznik u Rimu” koji može postati slavan i bogat ako objavi priču o princezi Ann (Audrey Hepburn), ali on to u ime ljubavi odbija. Trumbo, u to vrijeme oženjen i otac troje djece, nakon izlaska iz zatvora u kojem je proveo gotovo 11 mjeseci, nastavio je pisati filmske scenarije koje je nudio pod pseudonimom. Scenarij za film “Praznik u Rimu” dao je svom prijatelju, također scenaristu, Ianu McLellanu Hunteru i rekao mu – ti ga ponudi kao svoj scenarij, a dio honorara dat ćeš meni. Isprva se za scenarij zainteresirao poznati redatelj Frank Capra, a glavne uloge trebali su imati Cary Grant i Elizabeth Taylor. Navodno je Capra čuo da se po Hollywoodu priča kako je Trumbo pravi autor scenarija, pa je u strahu napustio projekt koji je preuzeo William Wyler i angažirao Pecka i tada malo poznatu Audrey Hepburn. Ujedno je pozvao i britanskog pisca Johna Dightona da na snimanju u Rimu prepravi neke dijaloge. Film je dobio deset nominacija za Oscara, a tri je i osvojio – za najbolji scenarij, najbolju glumicu i najbolju kostimografiju.

“PRAZNIK U RIMU” BIO BI IZNIMKA da po izlasku iz zatvora Trumbo nije upoznao braću King, Franka, Hymiea i Mauryja, koji su se obogatili na prodaji fliper strojeva, a onda pokrenuli filmsku kompaniju. Još 1948. izjavili su u intervjuu za magazin Life: “Nećemo se smiriti dok ne osvojimo Oscara.” Problem je bio u tome što su snimali slabašne B filmove sve dok nisu upoznali Trumba kojem je trebao novac kako bi on i njegova obitelj preživjeli. Njihova prva suradnja bio je film “Gun Crazy”, za koji su scenarij platili Trumbu 3750 dolara, desetinu onoga koliko bi dobio u normalnim okolnostima.

Film se i dan-danas smatra klasikom, a nakon njega Trumbo je pozvao druge kolege s crne liste da, pod pseudonimom, pišu ili prepravljaju scenarije za filmove braće King. Honorari su bili mali, ali za nezaposlene scenariste to je bila jedina prilika da rade i nešto zarade. Vrhunac te suradnje zbio se 1956. s filmom “Neustrašiva” koji je dobio Oscara za najbolji scenarij, a kao scenarist filma, umjesto Trumba, bio je naveden Robert Rich. Problem je bio u tome što nitko u Hollywoodu nije znao tko je Rich, da bi godinama kasnije Maury King priznao da je to njegov nećak. “Trebao sam navesti neko ime pa sam naveo njegovo, iako se on razumije u pisanje scenarija koliko i ja u popravljanje automobila”, izjavio je King. Za taj scenarij Trumbo je bio plaćen deset tisuća dolara, a tek je 1959., u vrijeme kada je antikomunističko ludilo u Americi popuštalo, priznao da je on pravi autor scenarija. Nije to bio jedini slučaj da su Oscara osvojili ljudi s crne liste. Godine 1958. film “Most na rijeci Kwai” osvojio je sedam Oscara, a jedan je bio i za scenarij. Navedeno je da je scenarist filma ujedno i autor knjige Pierre Boulle. Problem je bio u tome što je Boulle bio Francuz koji nije ni pisao ni govorio engleski, da bi tek 1984. i službeno objavljeno da su pravi scenaristi Carl Foreman i Michael Wilson, koji su u vrijeme snimanja filma bili na crnoj listi zbog članstva u Komunističkoj partiji.

U TO VRIJEME U HOLLYWOODU su se pojavile osobe koje su bile spremne surađivati s ljudima s crne liste bez da se kriju iza lažnih imena. Jedan od njih bio je Kirk Douglas, glumac koji je već tada imao tri nominacije za Oscara, a koji je danas mlađoj publici poznat kao otac glumca Michaela Douglasa. Douglasova producentska kompanija Bryna odlučila je ekranizirati knjigu Howarda Fasta “Spartak”, a Douglas je osobno tražio da scenarij prema knjizi napiše Trumbo, ali da se ne krije iza pseudonima. Problem nije bio samo u Trumbu, nego i u Howardu Fastu. I Fast je, kao deklarirani ljevičar, deset godina ranije odbio cinkati svoje prijatelje pred kongresnim odborom, pa je završio u zatvoru u kojem je započeo pisanje knjige “Spartak”. Da Trumbo piše scenarije pod pseudonimom, tada je već bila javna tajna, ali je isprva dogovoreno da će se kao scenarist potpisati producent filma Edward Lewis. No Trumbo se predomislio jer je smatrao da će on i njegovi kažnjeni prijatelji trijumfirati onda kada njihov rad bude hvaljen i nagrađen. Kako je osjetio da bi “Spartak” mogao postati hit film, pristao se potpisati kao autor scenarija. Na snimanju je bilo problema oko tog scenarija, redatelju Stanleyju Kubricku nije se svidio pa ga je mijenjao po svom nahođenju, što je radio i glumac Peter Ustinov, ali je na kraju film, premijerno prikazan 6. listopada 1960., doista postao veliki hit i osvojio četiri Oscara. Za Trumba je to bio veliki trijumf. Vremena su se u Americi mijenjala, tri i pol mjeseca nakon premijere “Spartaka” američki predsjednik postao je John F. Kennedy, ali javno spominjanje Trumba i dalje je kod dijela publike izazivalo zgražanje.

  • GLUMAC KIRK DOUGLAS i redatelj Otto Preminger bili su prvi koji su 1960. godine dali posao Daltonu Trumbu, čime je završena njegova 13-godišnja životna i poslovna agonija

SAMO DVA MJESECA NAKON “SPARTAKA” američku premijeru imao je film “Egzodus” redatelja Otta Premingera s Paulom Newmanom i Evom Marie Saint u glavnim ulogama. Ni Preminger, koji je u to vrijeme postigao ogroman uspjeh s filmom “Anatomija jednog umorstva”, nije mario za to što je Trumbo godinama na crnoj listi te mu je dao da adaptira istoimenu hit knjigu Leona Urisa. Trumbo je to napravio za samo 40 dana i zahvaljujući tom filmu i “Spartaku”, konačno je skinut s crne liste i napustio crno tržište, na kojem je djelovao prethodnih 13 godina.

TRUMBO JE IMAO 70 GODINA kada je umro 1976., a posljednji film za koji je napisao scenarij bio je “Leptir” sa Steveom McQueenom i Dustinom Hoffmanom. Godinu dana prije smrti službeno mu je priznat Oscar za scenarij filma “Neustrašiva”. Tek prošle godine snimljen je film o njemu, a režirao ga je Jay Roach, poznat po trilogiji “Austin Powers” i komediji “Dozvola za brak”. Zanimljivo je to da su vrlo važnu ulogu u kreiranju filma imale dvije Trumbove kćeri, 76-godišnja psihoterapeutkinja Niki i 70-godišnja fotografkinja Mitzi. One nisu željele jeftinu i sladunjavu hollywoodsku priču o svom ocu, pa su tako insistirale na tome da se u filmu istakne kako je njihov otac prilično pio, pa je imao i problema s alkoholom. Tražile su da se izjednači uloga Otta Premingera i Kirka Douglasa u angažiranju njihova oca jer se do sada smatralo da je Douglas puno važniji od Premingera u izvlačenju Trumba s crne liste. U konačnici, snaga filma leži u briljantnim glumačkim izvedbama koje predvodi Bryan Cranston, iako je prije njega uloga nuđena Georgeu Clooneyju i Mattu Damonu.

Međutim, snaga filma leži i u njegovoj poruci, a to je, kako je rekao Cranston, “Trumbo je završio u zatvoru zbog zločina koji nije počinio”. Drugi glumci iz filma govorili su da se i u novije vrijeme u Americi vrlo lako stvara atmosfera straha kao i prije 70 godina, pri čemu se ljudi moraju svrstati na jednu ili drugu stranu. Iako mnogi Trumba smatraju političkim naivcem i nije im jasno kako je još 1943. mogao postati član Komunističke partije iako se znalo da je Staljin kriv za umorstva stotine tisuća nevinih ljudi, ipak tvrde da svatko ima pravo pogriješiti.

Komentiraj

FOTO:Nacional
PODIJELI
Dean Sinovčić već 20 godina obilazi najveće svjetske filmske festivale, intervjuira filmske zvijezde, a kad ne gleda filmove prati sport o čemu također piše.