Važno je da ona nastavi carevati u svojoj kuli bjelokosnoj na Pantovčaku. Naravno, ako je Plenki nakon svega odluči podržati u utrci za drugi mandat. Oko čega se, navodno, DUBOKO U SEBI LOMI, osobito otkad je Kolinda počela, nogometnim rječnikom rečeno, zabijati golove na njegovu terenu

Dva – nula s Nigerijom i Vlada može odahnuti. Barem do prvog poraza Vatrenih na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Sam Bog uštimao je tajming sa završnicom nagodbe o Agrokoru, kojim se nitko više neće previše baviti niti ikoga zanima. Kao ni sve žešća prepucavanja Kolinde i Plenkovića, od Zagreba do Bruxellesa. Sve će to pasti u drugi plan jer je rvacko nogometno domoljublje već preplavilo ekrane i trgove, a pumpat će ga svi koji od tog nacionalnog ludila mogu imati koristi – od medija, preko vlasnika kafića i proizvođača piva do političara. Čekamo još samo da Predsjednica navuče majicu s crveno-bijelim kockicama i počne grliti Jakova po stadionima pa će doživljaj biti potpun.

Kad smo već kod Predsjednice, to što je ona zapravo htjela reći u Bruxellesu kada je na tečnom engleskom blebnula da je najveća mana članstva u Europskoj uniji sloboda kretanja, potrebno je dodatno objašnjavati tek zluradim medijima i pokvarenjacima u Vladi, koji njene riječi namjerno izvrću i izvlače iz konteksta. Mi smo stvarno nacija tupana kada nismo u stanju shvatiti sofisticirane poruke između redova, već smo, zadojeni netrpeljivošću prema njoj osobno, pomislili da bi ograničenje slobodnog kretanja i možda oduzimanje pasoša bile ključne demografske mjere koje nudi.

OSOBITO SU PREDSJEDNICU raspametili neimenovani izvori iz Vlade koji se naslađuju njenim „nespretno sročenim rečenicama“, iako je svima poznato da je ona svjetska žena koja se u svom životu itekako okoristila slobodnim kretanjem po stranim zemljama. I kontinentima. Na naš račun. Pa je zato uslijedio protunapad u kojem je Čokolinda sasvim bez rukavica optužila strukture za nečinjenje, nedonošenje odluka, nepraćenje procesa i totalnu adhokraciju u državi. Zbog čega ona osobno želi participirati u predsjedanju Hrvatske nad Europskom unijom 2020. Malo morgen, rekao bi Gordan Jandroković.

Osim u ekonomiju i vođenje vanjske politike, Čokolinda se, dakako, razumije i u demografiju i to puno bolje od ministrice Nade Murganić, koja je više ne može očima vidjeti. „Lako je tuđim kurcem koprive mlatiti“, tako bi se mogao nazvati popis lijepih želja koji je Čokolinda bombastično predstavila kao svoj paket mjera za demografsku obnovu u ‘Rvata. Budući da niti jedan od navedenih prijedloga ne mora, a po ustavnim ovlastima i ne može osobno provesti, mogla je pustiti mašti da se razigra i naširoko i nadugačko predlagati uglavnom neostvarivo. I dizati vlastiti rejting na valu populizma koji ju je preplavio, što su posebno prepoznali i honorirali sakupljači potpisa inicijativa Narod odlučuje i Hrvatska protiv Istanbulske, čije napore Predsjednica cijeni. I smatra da referendume treba provesti jer je to volja naroda. Nema veze što se odnose na manjinska i ženska prava, važno je da ona nastavi carevati u svojoj kuli bjelokosnoj na Pantovčaku koju je, velikodušna kakva jest, djelomično otvorila za narod. Naravno, ako je Plenki nakon svega odluči podržati u utrci za drugi mandat. Oko čega se, navodno, duboko u sebi lomi, osobito otkad je Kolinda počela, nogometnim rječnikom rečeno, zabijati golove na njegovu terenu. Posebno je otrovna bila na Danu poduzetnika, gdje je Plenkiju i ekipi u prvim redovima sasula u lice sve što doista misli o jalovoj politici vladajućih koja je smjestila Hrvatsku na začelje Europske unije.

NIJE SE MORALO čitati između redova, bilo je jasno k’o dan i maloumnima na koga misli i kome se obraća. Sva sreća da je Premijer anemičan pa nije reagirao burno kako bi se moglo očekivati.  Jedna od najefikasnijih demografskih mjera bila bi svakako spomenuto zatvaranje granica prema zemljama Europske unije, koja nam je, uostalom, donijela samo demografsku štetu otkad smo se nekako dočepali članstva. Važno je samo da je otvorena granica s drugom domovinom Zdravka Mamića – Maminja, Bosnom i Hercegovinom, kako bi u nju mogli šmugnuti svi optuženi i osuđeni kriminalci s dvostrukim državljanstvom, blaženo sigurni da ih nikada neće izručiti. Otkad je Maminjo, čija će ljudska prava odsad štititi institucije njegove druge domovine, kao slobodan čovjek išetao sa suda u Sarajevu, kilavo hrvatsko pravosuđe više se ne mora zamarati njegovim slučajem. Jer ga još dugo neće vidjeti s ove strane granice. Tko zna, možda ga posjeti prijateljica Kolinda kada sljedeći put pohrli na hodočašće. Tako je to Gospa lijepo uredila u Međugorju, gdje će Maminjo nastaviti neometano preprodavati igrače i oplakivati svoju tužnu sudbinu nepravedno optuženog spasitelja rvackog nogometa. To je inače sport koji je osobito prirastao srcu naše Predsjednice, baš kao i neumrlom prethodniku Franji Tuđmanu.

KAKO SE PLENKI U SVOM BIVŠEM ŽIVOTU više bavio košarkom nego nogometom, čini se da ne dijeli njeno oduševljenje za hrvatsku nogometnu reprezentaciju i Maminja pa nije čudo da ga doživljavaju kao strano tijelo u vlastitoj stranci.

Zato je za podizanje samopouzdanja driblao na travnjaku NK Borca na Jarunu, gdje HDZ-ejci uz nogomet proslaviše obljetnicu svoga postojanja. Budući da prije 29 godina Plenki nije bio ni blizu barakama, a ni HDZ-tu koji je tamo osnovan, logično je da se mora dokazivati pred stranačkim jaranima koji samo čekaju da zabije konačni autogol. A nije daleko od toga.  

Jer baš je tamo, u barakama nogometnog kluba, prije 29 godina neumrli predsjednik Franjo vizionarski počeo ostvarivati svoj san o neovisnoj Hrvatskoj. Sjećajući se tih povijesnih trenutaka, Premijer je u svom govoru odaslao znakovite poruke o tome kako HDZ upravo ostvaruje Tuđmanove vizije i ide smjerom kojim bi i on želio. Koliko se sjećamo, Franjine vizije i magnovenja uključivali su i tajkunizaciju i 200 bogatih obitelji, crvene, žute i zelene vragove, ali i negiranje Holokausta u Jasenovcu koji je u svojim „Bespućima povijesne zbiljnosti“ opisivao kao radni logor u kojem su se zatvorenici zabavljali pjevajući „Malu Floramye“. Baš kao i Igor Vukić, novi heroj hrvatske desnice koji je svoju knjigu sličnog sadržaja predstavio u dvorani župe Svih svetih u Đakovu, pod okriljem autokefalne Katoličke crkve u ‘Rvata. Treba li podsjećati i na to da je Franjo mijenjao određena poglavlja svoje nadasve zanimljive knjige, u silnoj želji da ga Izrael pozove u goste i Amerikanci počnu uvažavati. No uzalud mu trud. Vizija Franje Tuđmana bila je i da se Nogometni klub Dinamo zove HAŠK-Građanski, a onda Croatia i da stalno bude prvi u nacionalnoj nogometnoj ligi, pa što košta da košta. A koštalo ga je gadne pobune među Bad Blue Boysima i transparenata na kojima je pisalo „Mijenjaj ime Dejanu, a ne Dinamu!“ pri čemu se dakako mislilo na njegovog megauspješnog unuka iz miješanog braka. Preduga bi bila lista onih koji su neumrlog Franju iz sitnosopstveničkih razloga podržavali u njegovu nogometnom ludilu, koje je postalo nacionalna mantra, a preprodaja igrača bez plaćanja poreza najveći rvacki biznis.

BUDUĆI DA SU I ĆIRO I MAMINJO u HDZ-tu prepoznali svoje prirodne partnere, logično je da je ta stožerna hrvatska stranka sudbinski vezana uz nogomet. Daleko više od, na primjer, HSLS-a, koji je registriran prvi, ali se danas ne nazire ni u tragovima, osim u liku i djelu Darinka Kosora. Koji postoji zato da bi dobivao plaću kao saborski zastupnik i držao tanku Plenkijevu većinu. Kako se HSLS trgujući za vlast u međuvremenu rasplinuo, HDZ ih je usisao i nastavio svoj osebujni odnos s nogometom i Hrvatskim nogometnim savezom. Najpouzdanija baštinica te tradicije svakako je naša predsjednica Čokolinda, kojoj, za razliku od Premijera i određenih europskih čelnika, odlazak u Rusiju nije stran. A ni mrzak. Kada dođe pravi moment, kao kraljica rvackog nogometa grleno će zapjevati iz publike, dok će nacija spontano ridati od ganuća. Ukratko – kada god zaškripi u HDZ-tovim redovima, a i s Vladinim neprovedenim reformama i masovnom beganijom mladih preko granice, eto nama nekog nogometnog prvenstva na kojem će prosječni hrvatski navijač do iznemoglosti iskazivati nepatvoreno domoljublje, ma kakvo sranje u domovini bilo. Zato je Vladi u interesu da naši pobjeđuju, barem do 10. srpnja i nagodbe za Agrokor, jer samo nogomet HDZ spašava. A i Plenkija osobno!

Komentiraj