OTROVNA POLITIKA Resetiranje u kojem je Darinko ispao lav, a Orešković Meksikanac

Stvari stoje ovako: Petrov voli Oreškovića, Orešković voli Petrova, KARAMARKO NE VOLI PETROVA i sve manje voli Oreškovića, Hrg ne voli Petrova, a Ćorić najviše voli Brkića

E, taj naš Darinko hrabar je kao lav! Beskompromisan! Principijelan! Ne odstupa od svojih načela i uvjerenja. Kad bi ih imao. I kako je samo zadivio svekoliku hrvatsku javnost kad je u pravednom gnjevu počeo zazivati nove izbore! Ili resetiranje. Samo ne znamo na koji početak. Onaj prije ili poslije spajanja višeglave aždaje u jedno tijelo zvano Domoljubna koalicija u suradnji s Mostom? Izrekao je Darinko neke očigledne istine, iako je teško dokučiti njegove motive. Zato što nema što izgubiti, jer nije bogznašto ni dobio od preprodaje Karamarku ili zato što mu je taj isti Karamarko preporučio da malo iznervira mostovljane? Da Vijeće za suradnju nema veze sa suradnjom, da Vlada ne funkcionira, a Sabor raspravlja o dokumentima iz 2014. – jasno je svakome tko i na pola uha prati mrcvarenje domoljubno premošćene koalicije koja to nije. U politici je navodno kao i u seksu: dvoje je par, troje je gužva, a grupnjak može izazvati neočekivane kombinacije, kopulaciju s trećima, što nužno utječe na promjene raspoloženja, povrede taština, izaziva ljubomoru pa čak i bol – ako te naguzi netko koga baš i nisi poželio.

KAD SMO VEĆ KOD SEKSA, na ovom mjestu dugujem veliku ispriku uvaženom potpredsjedniku Hrvatskog sabora Ivanu Tepešu, o kojem sam nedavno izrazila sumnju da je frustriran jer ima problema s centimetrima. Gore, dolje ili oboje. Koliko je to bila pogrešna procjena, najbolje govori upravo otkrivena priča o njegovim zavodničkim sposobnostima, zahvaljujući kojima je oteo i ženu i kuću naivnom policajcu iz Klinča Sela. Koji još i plaća struju, vodu i plin našem nestašku iz pravaških redova, zaigranom ljubavniku i sadašnjem suprugu svoje bivše žene. Takav ljubavni trokut s ovrhom vrhunac je priče o istinskim Hrvatinama u domoljubnim strankama, koji po definiciji moraju imati iza sebe pokoji razoreni brak i sklonost raznim ljubavnim i inim marifetlucima. O kreditima da i ne govorimo. Svaki pravi hrvatski domoljub, recimo prvi potpredsjednik Vlade Tomo Karamarko ili nesuđeni ministar branitelja Milijan Brkić ili uvaženi ministar obrane Josip Buljević, podrazumijeva se da ima i povlašteni kredit s maksimalno dva i pol posto kamate. Zašto? Pa zato što je Hrvatina, za razliku od vas, bagro nedomoljubna!

NO VRATIMO SE MI PROBLEMIMA u domoljubnom raju, zbog kojih nam država stoji blokirana već dulje vrijeme i koji su, osim Darinku Kosoru, počeli smetati i ostalim hrabrim Tominim partnerima. Svoju ljutnju ne sakriva više ni živopisni Pero Ćorić iz HSP AS-a. I njega jako žulja ovaj manage a trois s Mostom, kojeg bi se rado riješio kao remetilačkog faktora u skladnom braku s HDZ-om. Pobunili se i penzioneri iz BUZ-a i njihov Milivoj Špika koji je nakon šest tjedana pregovora i tri mjeseca ničega genijalno zaključio da mostovljani nemaju političko iskustvo izvan mjesta preko tisuću stanovnika, a i vole fotelje! Ajde?! Pa što su se onda kleli u vječnu vjernost kad im je trebala saborska većina ako su to znali i prije nego što je Božo Petrov postao potpredsjednik Vlade?? Čemu se sada čude?

GLEDAJTE, STVARI STOJE OVAKO: Petrov voli Oreškovića, Orešković voli Petrova, Karamarko ne voli Petrova i sve manje voli Oreškovića, Hrg ne voli Petrova, ali voli Karamarka, a Pero Ćorić najviše voli Milijana Brkića. Koga voli Milan Bandić, nije sasvim jasno, ali po iskustvu mogli bismo zaključiti da najviše voli Oreškovića, jer se međusobno uopće ne razumiju, što pridonosi procvatu njihove platonske ljubavi za koju nema opasnosti da ikada bude konzumirana. Jer se uglavnom jedan drugome ne miješaju u posao. No, kako to biva u ozloglašenim sektama u kojima svi orgijaju sa svima, tako je u i ovoj neprirodnoj proširenoj zajednici došlo do loše krvi prije no što su se sljedbenici Velikog gurua (koji im je obećao blaženstvo vlasti) nadali. Proradile su emocije, a neispunjene ambicije, osobito one oko ključnih mjesta po ministarstvima i javnim poduzećima, peku kao otvorene rane. Osim toga, nitko ih ništa ne pita, a Orešković k’o da je na apaurinima, s blaženim smiješkom odgađa sve škakljive odluke, baš kao da je Meksikanac, a ne Kanađanin. Magnana! Što možeš danas, odgodi za sutra ili sljedeći tjedan – to je novi poučak našeg premijera koji izluđuje nestrpljivo šaroliko društvo iz Vijeća za suradnju.

U odnosu na tu lakrdiju, napetosti između Zoke i Josipovića ili Zoke i Kolinde izgledaju kao bajka za malu djecu. Čak i narod koji je toliko silno želio promjene, a na čiju kroničnu hrvatsku letargiju računaju politički prodavači magle, nije toliko glup da ne vidi kuda to sve vodi. I zato, prema najnovijim anketama, čak 64% građana misli da nam zemlja ide u p… pogrešnom smjeru (da ne upotrijebim neki žešći izraz), dok je teškom mukom sklepana krnja vlada dobila ocjenu manju od one odlazeće Zoke Milanovića. Bijednih 2,52! Malo više od labuda, a nisu ni počeli. Kako je krenulo, možda i neće. Zato je Tim Orešković i odabrao Jakšu Puljiza kao čovjeka za vezu među svima koji međusobno ne opće – ne bi li prenosio poruke Velikog Tome smjernom Boži i obrnuto te koordinirao nekoordinirana ministarstva podijeljena po ključu dva tebi, jedan meni, a onda jedan meni pa dva tebi. Tko je kome nadležan, a tko kome podložan, bit će zanimljivo pratiti. Jedino se bojim za sudbinu Jakše Puljiza, da ga ne bi netko od bijesnih ubio kao glasnika loših vijesti.

VJERUJEM DA NISAM JEDINA KOJA MOŽE s određene distance samozadovoljno tvrditi: rekla sam vam! I dok čekam nova sramotna imenovanja koja će lansirati vođe zemljačko klijentelističke interesne zajednice, koja je s pratećim folklorom zasjela na čelo države, zlurado se rukovodim principom “što gore, tim bolje”. Nek se vidi kojim to kapacitetima raspolažu i kakve su im stvarno namjere. Što se više ogoljuju, to manje čudi činjenica da su političari europske kvalitete poput Plenkovića, Stiera, Ivane Maletić ili Dubravke Šuice poslani s predumišljajem u Bruxelles, a Martina Dalić, Drago Prgomet i Vladimir Šeks izgubljeni putem. Ista sudba snašla je slične iz opozicije, poput Picule, Mimice, Mirele Holy, Marije Lugarić ili još davno Mate Arlovića, kako ne bi uzbibali močvare svojih stranaka koje su postale prave oaze za mediokritete, falsifikatore, beskičmenjake, ljigavce i poslušnike. I baš kad pomislite da ne može niže, Toma Karamarko svojim rješenjima uvijek iznenadi. Baš kao i Zoka količinom cinizma i nepoštovanja prema vlastitoj stranci. Ima ona poslovica koja kaže: što loše započne, još gore završi. Sve mi se čini da će ovaj nakaradni eksperiment vrlo skoro eksplodirati od loše energije i sukobljenih elemenata, koje čak ni kemičar Orešković ne može spojiti. No dok god su na čelu najjačih stranaka veliki vođe koji se, zbog vlastite autokracije i taštine, okružuju lošijima od sebe, bit će nam točno tako kako i jest. Čak i da dođe do novih izbora, što bi možda bilo najzdravije, dok smo god taoci njih dvojice, nade da će se hrvatska politička scena resetirati zapravo nema. Jedina nada je da se resetiraju političke stranke unutar sebe, a to je jednako vjerojatno kao da Bernie Sanders postane predsjednik Amerike!

Komentiraj