OTROVNA POLITIKA Kafa sikteruša

Nakaradno sklepana većina koja nas je MJESECIMA ISCRPLJIVALA svojim imbecilnim prepucavanjima napokon se, eto, raspala, na sreću i veselje puka vulgaris

‘Sikteur, ajmou, obadvoujica, magla!” poručio je u napadu iznenadne odlučnosti naš slučajni premijer Orešković, samo dan nakon što je misteriozno nestao sa sjednice Vlade koje nije bilo. Vole naši ministri telefonirati, mrsko im je gledati se preko stola pa su neočekivano ponovo izbjegli izravni fizički kontakt i bežičnim putem dostavili svoje velevažne odluke, poput one o fluoriranim stakleničkim plinovima. A onda je Tim, nakon hitnog i neodvlačnog odlaska s Markova trga i dvadesetosatnog sastanka sa svojom ženom, koja se ne zove SOA, odlučio da ostavku dati neće! Jeste li ikad pomislili da bi taj smireni kemičar, inače hladan k’o špricer, mogao postaviti ultimatum bilo kome, a kamoli dvoujci svoujih potpredsjedniouka koji u zadnjoj fazi međusobne netrpeljivosti nisu više mogli boraviti u istom prostoru i disati isti zrak, a kamoli razgovarati. Iako su na Timovu inicijativu “sjeli doulje i poupili kavicou”, posljednji pokušaj mirenja nije uspio pa je, unatoč premijerovu gotovo neiscrpnom optimizmu, to ispala kafa sikteruša, ne samo za njih dvojicu, već i za cijelu Vladu. Pođapali se do kraja.

UKRATKO – VLADA JE PALA!!! – ma kako to sada tumačio Veliki Toma koji je na svojoj dramatičnoj presici urbi et orbi obrazlagao svu širinu svoje velikodušnosti i strpljivosti prema Mostu, u nesretnom braku iz interesa koji je od početka funkcionirao s grčem u želucu. Pa se rastaju. A sve zato što nije bilo povjerenja. A i Tim nema više njegovo povjerenje, kao što i Božo nema povjerenje u Karamarka. To povjerenje je vraška stvar. Pretvorilo se u igru: Daj ostavku – Ne, ja ne! Daaj ostavku – Ne, ja ne!!! Daj ostavku! Ne, ja ne! MA, DAJTE JE SVI!!! Ali krenimo redom:

da mi je netko rekao da ću na ovom mjestu javno poduprijeti Milijana Brkića – Orla, nekada Vasu, i s ovacijama popratiti njegov sukob s Velikim Tomom, od kojeg je on jedini na sastanku Predsjedništva imao muda tražiti ostavku, rekla bih da se najeo ludih gljiva ili nalizao otrovnih žaba! No iako je ostao u manjini, poražen od uvlakača u Tomin analni otvor, čini se da je naš posrnuli junak s plagiranom diplomom moralni pobjednik u razasutom HDZ-u, u kojem svatko normalan vidi da se stranka, kao i Vlada, nezaustavljivo sunovraćuje u ponor. Što s nestrpljenjem iščekuju hrvatski građani prezasićeni kataklizmičnim kaosom u koji su nas doveli Karamarko i njegovi mutni javno-privatni poslići s oznakom tajnosti. Koliko je žestoka želja za vlašću, pa makar i krnjom, svakako pokazuje Karamarkova uvjerenost da je novo preslagivanje moguće. Raspametilo ga vlastohleplje pa je nevjerni Toma opet zaboravio brojati. Ovoga puta ruke u Saboru. Samo zna da ne želi nove izbore. Nije ih svojedobno htio ni Sanader, a znao je i zašto! No mora se priznati da je on barem elegantno otišao. Eto što je čovjek sve u stanju učiniti kako bi pod cijenu stabilnosti vlastite domovine (koja mu je navodno toliko prirasla srcu), kao i nove ekonomske katastrofe u koju srljamo (otkad su Mariću europski financijeri dali košaricu i odbili kupiti državne obveznice) – ostao na vlasti. Jer sluti Veliki Toma što znači kad te jednom politički smaknu; osim što te prestanu primjećivati stranački licemjeri, obično se za sporne posliće zainteresiraju i službe koje su te, dok si bio u sedlu, uglavnom puštale na miru. I zato, k’o kurva o poštenju, Toma trubi o preslagivanju koje je vjerojatno kao i da na vrbi rodi grožđe, ne bi li spasio bračnu idilu i svoju poziciju u stranci. Iz vlastitog iskustva poznato mu je da će ga HDZ u suprotnom sažvakati i ispljunuti i prije no što uspije iskoračiti s Markova trga. A sve to zbog onog prevrtljivca Bože Petrova i politički nepismenog Tima Oreškovića. Pitam se samo tko ih je takve i s kojim motivom doveo na vlast. Nakon svega, smjerni je Božo i sam sebe iznenadio i postao heroj principijelnosti, a snaga ambicije gospođe Orešković pokazala se nesavladivom. Nakaradno sklepana parlamentarna većina koja nas je mjesecima iscrpljivala svojim imbecilnim prepucavanjima napokon se, eto, raspala, na sreću i veselje puka vulgaris koji žudi za novim izborima. Što se Tome i njegovih licemjera tiče, oni imaju objašnjenje zašto planiraju samoubilački lov na labilne saborske zastupnike u sljedećih desetak dana. Izbori su skupi, brate! A izgubit ćemo i pare iz EU fondova, uvjeravaju nas brižni HDZ-etovci! Ajde? Savjesni su to ljudi, a osobito Karamarko, koji misli na svaku javnu kunu, osobito otkad je u prisnim odnosima s Molom i Jozom od povjerenja. Eto, to je čovjek s kojim bi Tomo mogao u Vladu. On je opravdao Tominu vjeru u ljude i prirođenu mu dobrohotnost. A ne tamo neki Orešković koji je počeo vršljati po tajnim službama i odlaziti na sastanke sa SOA-om, o kojima Toma nema pojma! Al’ ima predsjednica, navodno! Preko svega toga Karamarko nikako ne može prijeći, no postoji mogućnost da svi uskoro prijeđu preko njega.

NE BIH SE NA OVOM MJESTU ŽELJELA NASLAĐIVATI svojim davnim prognozama o tome da će ono što je loše počelo, još gore i završiti, ali sve je vodilo ovakvom kraju. Ipak, da će samo nekoliko mjeseci nakon mukotrpnog formiranja parlamentarne većine odabrani HDZ-etovci govoriti o Oreškoviću i Mostu kao neuspjelom eksperimentu, ni najzluradiji scenarist nije mogao smisliti. Ukratko, poruka HDZ-etovaca glasi: Idi Time preko bare, prodaj pilule za optimizam i okani se ćorava posla! Politika ti ne ide, ma koliko ti se dopalo imati pratnju pod rotirkama i hodočastiti svako malo Papi! No budući da je snaga volje gospođe Orešković očito jača od one gospođe Karamarko, možemo se svemu nadati. Ono što u ovom kaosu ohrabruje jest vijest da je građanska Hrvatska pokazala da postoji. Dvadeset i pet tisuća ljudi na glavnom zagrebačkom trgu reklo je svoje, ne samo o obrazovanju i Šustaru bez lokni, već i ovoj vladi. Raspustite se ljudi i ne lupajte više po mrtvom konju! Jer vam čak ni Mile Banderos i njegove supermoći u preslagivanju neće pomoći. Pa makar se preobukao u Hrvatka, novog superjunaka sa šahovnicom na prsima koji svojom bradom i šeretskim osmijehom neodoljivo podsjeća upravo na njega. Nakon što je glumio blagajnicu u dm-u i pravio se da ne vidi najveće demonstracije u posljednjih deset godina na Trgu bana Jelačića, na kojem su tramvaji zaustavljeni u posljednji čas, teško da će Mile moći pomoći i samome sebi na sljedećim lokalnim izborima. Naime, demonstracije su ovoga puta, za razliku od onih za Stojedinicu 1996., bile i protiv njega. Prije dvadeset godina Mile je bio na pravoj strani, a nakon neuspjelog flerta s omraženim Karamarkom neće moći uvjeriti ni najokorjelije pristaše u svoju iskonsku socijaldemokraciju. Reanimacija bi mogla biti neuspješna, baš kao i reanimacija saborske većine, čak i ako si Toma i Mile budu davali umjetno disanje usta na usta. Bez jezika, za sada! A što se Zoke tiče – neka samo šuti i dalje! Odlično mu ide, rejting raste, a suci Ustavnog suda imenovani su zakulisnom trgovinom, bez puno suvišnih riječi. Kafa sikteruša je ispijena. Dakle – izbori u rujnu!

Komentiraj