Još iz doba neumrlog Franje ispada da je nogomet POLITIČKI PROJEKT HDZ-ETOVACA, kao i da svi reprezentativci zapravo dolaze iz njihovih redova. Uspjeli su reflektore namijenjene nogometašima i opet okrenuti prema samima sebi

nebo je plakalo nakon što smo izgubili u finalu od Francuske, što nikako nije smetalo našoj predsjednici i vrhovnoj zapovjednici Čokolindi da izgrli dvije nogometne reprezentacije snažnih i mokrih momaka i drži se za ruku sa šarmantnim Emmanuelom Macronom, koji ju je strasno izljubio. Je li bilo nekih intimnih fizičkih dodira i s Putinom, ne usuđujem se i pomisliti. Jer ovoga puta kraj nje se u počasnoj loži pojavio i Jakov kojem bi to možda loše djelovalo na živce. No bilo kako bilo, usprkos žalu za zlatom, nakon mjesec dana nogometne bajke nacija je eksplodirala od radosti koja joj je bila toliko potrebna. Iako imam svoje mišljenje o Hrvatskom nogometnom savezu i ljudima koji ga vode, dočim se u nogomet razumijem ko’ Marica u krivi ku…., moram priznati da ni ja nisam odoljela raspojasanom derneku na zagrebačkim ulicama, na kojima su se svi voljeli te noći. Bili prvi ili drugi na svijetu potpuno je nevažno jer su Vatreni doista učinili čudo.

DAKLE, ČUDA SU MOGUĆA, ali samo u sportu i igrama na sreću! Možda i u seksu, ali u ekonomiji, zdravstvu, obrazovnoj i mirovinskoj reformi teško. Odnosno, nemoguće. Svjestan je toga i naš anemični premijer kojeg je ponijelo svjetsko nogometno ludilo pa je umjesto boljih penzija, socijalnih stanova ili novih radnih mjesta obećao gradnju nacionalnog nogometnog stadiona. Kao da je sam neumrli predsjednik Franjo koji je, by the way, svojom megalomanskom vizijom zauvijek sjebo Dinamovo ruglo na kraju grada, progovorio iz njega. Jer doista – Rvackoj je u ovom trenutku to neophodno. Jebeš dječje bolnice, odlagališta otpada, mostove, željezničke pruge, ceste, škole, staračke domove ili vrtiće. Neka je nama circus maximus, pa da se narod nastavi veseliti i nakon što prođe mamurluk od pobjeda Vatrenih i neka mu je svaki dan Nova godina. Još da im je besplatnog graha, kobasica i piva i štaš’više. Zemlju će preplaviti optimizam i svi će voljeti ovu Vladu najviše na svijetu. A osobito će im biti simpatičan premijer koji je procijenio kako mu tamna varijanta dresova s crno-plavim kvadratima bolje stoji i vizualno sužuje figuru. Zato je i bio tako decentan u Moskvi i na Strossmayerovu trgu, za razliku od vižljastog Njonje koji je razvaljivao u crveno-bijeloj varijanti, onoj po kojoj je Rvacka više nego ikad globalno popularna. E, pa jadna ti je država koju prepoznaju na zemljopisnoj karti tek nakon što nogometna reprezentacija iskrvari za medalju na Svjetskom prvenstvu.

ZATO JE I PLENKIJEVA momčad navukla dresove, oboružala se navijačkim rekvizitima i prikrpala nogometnim nacionalnim herojima ko’ podguzne muhe. Tko god je mogao, nagurao se na stadion Lužnjiki, ne bi li i njih zapahnulo malo svjetske slave i ne bi li bili viđeni. S njima i kažnjenička bojna u sastavu Ivo Sanader – Tomislav Horvatinčić. I svi su ministri kao poslušni đaci slijedili dress code na sjednici Vlade, na koju je čak i Nada Murganić ležerno stigla u crveno-bijelim kockicama. Doduše, Plenkiju ležernost malo teže ide, pa ni u ležernoj varijanti ne uspijeva zvučati ležerno. Čak je i podrška nogometašima i poziv poslodavcima da puste svoje radnike na spektakularni doček srebrnih momaka zvučala uspavljujuće, kao da čita statističke podatke o kreditnom rejtingu Hrvatske.

To da će seizmološki zavod zabilježiti podrhtavanja tla diljem Hrvatske i planete nakon svakog gola našijenaca bilo je očekivano. Da će se narod raspametiti, razgaliti, ujediniti u bjesomučnom domoljublju kojem neće odoljeti ni najokorjeliji mrzitelji nogometa, bilo je jasno od samog početka, kada su Vatreni započeli svoj pobjednički stampedo do finala. Znali smo i da će političari svih boja iskoristiti tuđi trud, znoj i uspjeh kako bi na valu nacionalnog zanosa i opće amnezije popravili vlastiti imidž i podigli potonuli rejting. Erupciju emocija i osjećaj zajedništva tako i onako nikada nije uspio izazvati nijedan političar, ma kakve bureke prodavao.

Odavno je to shvatila naša hiperaktivna predsjednica, najvatrenija globalna navijačica koju nitko nije mogao obuzdati u pohodu na stadione i muške svlačionice. Pa ni Donald Trump, kojem je na summitu NATO-a u Bruxellesu uvalila kockastu devetku. Da bi samo koji dan kasnije snimila videospot u avionu s porukom „Spasiva Rusija“! Kao drug Tito nekad s Nesvrstanima, tako i naša marketinški potkovana vrhovna zapovjednica spaja istok i zapad, ali preko nogometa. I ovaj put Plenkiju je ukrala show, zbog čega premijerov PR guru Krešimir Macan puca od muke.

OSIM PREDSJEDNICE, vlasnika kafića i Hrvatske turističke zajednice, najviše koristi od ovog Svjetskog prvenstva imao je svakako ruski car, Vladimir Putin. Osim što je Crveni trg bio medijski centar svijeta posljednjih mjesec dana, postao je i mjesto hodočašća stotina tisuća navijača. Baćuške su pokazali da znaju organizirati spektakle i biti dobri domaćini, dok su votka i pivo tekli potocima. Velika je gužva bila na letovima u Moskvu,charteri su se samo množili, potrošila se i zadnja para za preostale ulaznice kojima su cijene skakale u nebo jer kad je bal nek jebal! Ili kad je Beg bio cicija? A Rvati ionako poslovično žive na kredit. O dugovima, kako onim državnim, tako i onim privatnim, mislit ćemo sutra. Provalio iz nas dišpet i kompleks male nacije i ako čovjek malo bolje razmisli, moramo biti zahvalni Englezima što su nas onako gadno i cinično izvrijeđali i podcijenili. Da nisu, možda želja za osvetom ne bi bila tako žestoka i poticajna.

AKO ITKO ZNA POGODITI prstom vrit, onda su to obezglavljeni SDP-ejci koji su u sjeni opće euforije suspenzijom četvorice pobunjenika sa stranačkih dužnosti samo produbili međusobni jaz i uvjerili ono malo preostalih birača da su beznadni slučaj. Usprkos očekivanjima da će možda ipak neki tračak razuma pobijediti, Rajko Ostojić i Zlatko Komadina nisu se šteli mešati, čuvajući vlastite komotne pozicije i pustivši Beru da i dalje sam vrluda kao neusmjereni projektil. Izjavom da će dati ostavku ako 23 zastupnika SDP-a zahvali na dužnosti u Saboru, Davor Bernardić Bero zabio je još jedan maestralni autogol i dokazao da mu je vlastito dupe važnije od stranke. Koja će tako i završiti – u dupetu.

Da su pametniji u zloupotrebi nacionalne zaluđenosti sportskim uspjesima HDZ-etovci su odavno dokazali. Još iz doba neumrlog Franje ispada da je nogomet njihov politički projekt, kao i da svi reprezentativci zapravo dolaze iz njihovih redova. Uspjeli su reflektore namijenjene nogometašima i opet okrenuti prema samima sebi i naplatiti planetarnu promociju Hrvatske u svoju korist. Za razliku od SDP-ovih, njihovi birači identificirat će stranku i uspjeh Vatrenih, s kojima ni Vlada ni HDZ, ni Čokolinda, a bogami niti Plenki nemaju baš nikakve veze. Jer nogomet je opijum za narod. Na trenutak je zamijenio vjeru, onu u koju se kunu svi najveći Rvatine, počevši od Zdravka Mamića koji se za svaki slučaj sklonio kod Gospe u Međugorju. O našim ministrima koji najviše vole biti u prvim redovima na svim misama, o svijeći od sedam kila koju Mile Fontana redovito tegli na hodočašćima oko Kamenitih vrata, vjerojatno se daleko pročulo, pa je Catholic News Agency iz Denvera u Coloradu procijenila da je Hrvatska zbog vjere zaslužila pobijediti. Jer normalno je da Bog pomno prati Svjetsko nogometno prvenstvo i da je trebao kazniti Francusku zbog toga što je izmislila sekularizam.

NO ETO, IPAK NIJE. Imao je valjda pametnijeg posla. Bilo kako bilo, što se nogometa tiče, nacija ne treba za ničim žaliti. Jer u ovom slučaju srebro je jednako vrijedno kao i zlato, zbog sreće koju je donijelo ovoj depresivnoj zemlji. Jedino žalim da Duško Lokin nije imao priliku održati obećanje i skinuti periku i da se Njonjo nije skinuo gol. Po tome bi povijest svakako pamtila 2018.! A sada slijedi triježnjenje od mamurluka koje bi nam moglo zadati mnoge glavobolje. Zato su i saborski zastupnici otperjali na 60-dnevni godišnji odmor kako bi se odmorili od zabušavanja i markiranja. Da se vrate u rujnu trijezni i neefikasni. Bez nade u čuda.

Komentiraj