Hrvatska je nakon cenzorskih škara Komunističke partije i prvoboraca iz Drugog svjetskog rata, koji su se desetljećima množili geometrijskom progresijom, POSTALA ŽRTVA JEDNOUMLJA I DIKTATURE opskurnih predstavnika radikalnih branitelja čiji broj je narastao već na preko pola milijuna. E pa jadna ti je zemlja koja se treba plašiti svojih veterana i njihovog terora

Dobro jutro, jazzeri, dobro jutro, majstori, da l’ će da vas umori, ovaj bi-bap jutarnji, ovaj bi-bap jutarnji… “ pjevao je omiljeni pjevač iz legendarnih osamdesetih Momčilo Bajagić Bajaga, koji svojim likom i djelom duboko vrijeđa određene pripadnike braniteljskih udruga čiji su glazbeni, baš kao i filmski kriteriji izuzetno visoki i istančani. Pa su iznervirani samom pomisli da bi Baja mogao nastupiti u Karlovcu, diskretno isposlovali zabranu njegova koncerta.

To je dosta logično jer su, baš kao nekoć pravovjerni članovi SUBNOR-a i Saveza komunista Jugoslavije, koji su svaku iole urbanu glazbu proglašavali šundom, alergični na jazz, blues i rock’n’roll, a posebno na punk. Umjesto toga, preferiraju Thompsona i njegov u svakom smislu profinjen balkanski glazbeni opus, okrunjen uspješnicom „Jasenovac i Gradiška Stara“ čije miroljubive i uzvišene rime, da podsjetimo, zvuče ovako: „Jasenovac i Gradiška Stara, to je kuća Maksovih mesara, Kroz Imotski kamioni žure, voze crnce Francetića Jure. U Čapljini klaonica bila, puno Srba Neretva nosila… “ i tako dalje. Eto. Tako se treba pjevati u Rvackoj, a ne tamo neke srpske balade kao što su „Zažmuri“, „Plavi moj safiru“ ili „Poljubi me“, u kojima sve vrvi od četnikovanja.

Dogradonačelnica Karlovca Andreja Navijalić pažljivo je osluškivala što o muzičkom programu domoljubne manifestacije Dani piva misle arbitri kulture i elegancije, navodni predstavnici branitelja koji očito nemaju pametnijeg posla, nego maltretirati narod svojim primitivlukom. Pa je promptno otkazala Bajagin koncert, iako je on već više puta nastupao ne samo u Karlovcu, već i diljem Lijepe Naše, gdje ga je razgaljena publika svih generacija pratila pjesmom od prve do zadnje i nije puštala s pozornice. Dobra vijest je da su karlovačkoj dogradonačelnici isto tako promptno otkazali Mile Kekin i njegova ekipa iz Hladnog piva, čiji punk iz Gajnica također nije najbolje leg’o profesionalnim ratnim veteranima. Naravno – jer nije dovoljno državotvoran.

KAO ŠTO JE POZNATO, i splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara morao se posebno posipati pepelom zbog nepromišljenog propusta i nastupa Hladnog piva na Gripama, uoči proslave Oluje, što mu zadrigle splitske udruge nikako neće oprostiti. Da su nastupale, na primjer, Ceca, Seka Aleksić ili Karleuša, vjerojatno ne bi bilo problema, budući da veliki dio te populacije najviše otkida na cajke iz komšiluka.

IAKO ZNAM PUNO BRANITELJA koji su nakon rata nastavili slušati hitove iz osamdesetih i nemaju posebnih prohtjeva prema državi, bivši šatoraši i uvijek isti braniteljski vođe netransparentne prošlosti proširili su svoju djelatnost i na glazbeno područje. Do sada su se specijalizirali u određivanju vrste i tematike filmova koje bi trebao financirati HAVC, kao i uređivanju programa hrvatske dalekovidnice, gdje su, između ostalog, tražili zabranu emitiranja filmova „Ministarstvo ljubavi“ i „Ustav Republike Hrvatske“. Što je pismom svojedobno podržao i ministar branitelja Tomo Medved, premda bih se mogla kladiti da niti jedan od navedenih filmova vidio nije. Posebno se svojom stručnošću na tom području istaknula izvjesna Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, koja suvereno vlada filmskom problematikom.

Ali to nije sve – svestrani kakvi jesu, neki su se jako glasni i agresivni branitelji bacili i na osmišljavanje programa nacionalnih kazališnih kuća, od Rijeke do Splita, gdje su redovito protestirali, gađali publiku jajima i paradajzima i upadali na nećudoredne predstave Olivera Frljića. Osim udžbenika povijesti, preostali su im još slikarstvo, kiparstvo i arhitektura pa da njihov kulturno-umjetnički dijapazon bude zaokružen.

I tako je Hrvatska, nakon cenzorskih škara Komunističke partije i prvoboraca iz Drugog svjetskog rata koji su se desetljećima množili geometrijskom progresijom, postala žrtva jednoumlja i diktature opskurnih predstavnika radikalnih branitelja čiji broj je narastao već na preko pola milijuna. E pa jadna ti je zemlja koja se treba plašiti svojih veterana i njihova terora, koja je članstvom u Europskoj uniji doživjela uvođenje filmskog i glazbenog delikta, dok predstavnici legalno izabrane vlasti šute i ne bi se šteli mešati. Osim kada se radi o zaštiti vlastitog ološa s druge strane granice.

Čudo jedno kako se kriteriji promijene kada se dio problematičnih torcidaša, poznatih po tome da se kao divljaci mlate s Bad Blue Boysima, šaraju ustaške simbole i stvaraju krš i lom u svakoj prilici, nađe u srpskom zatvoru. Ti divni momci koji su na pumpi kod komšija na istoku pokrali robe vrijedne 12 tisuća kuna, unakaradili fasadu i na njoj ostavili uhato U, doista su vrijedni truda službenika Hrvatskog veleposlanstva u Beogradu, zabrinutih za njihovo krhko mentalno i fizičko zdravlje. Dakle, dovoljno je bilo da četnik-početnik Aleksandar Vučić Vučko dobije logoreju i iskrca sva ona govna o genocidnoj Hrvatskoj pa da mi zubima krenemo braniti huligane koji nas sramote. I koji bi, da je pravde, za slične svinjarije i u domovini valjda dobili 15 dana bajbuka i platili novčanu kaznu. O tome što bi rvacko pravosuđe radilo Delijama i Grobarima da su naškrabali četiri C na nekoj pumpi, bolje da ne govorimo. Ali to su nji’ovi, a ne naši, zar ne?

I DOK SE BAJAGI ZAMJERA navodno izvođenje četničkih pjesama u Krajini 1993., koje se nije dogodilo, prema domaćim prijestupnicima koji divljaju na stadionima, šire govor mržnje, rasizam, ustašluk i pjevaju o klanju Srba, pokazujemo visok stupanj tolerancije. Trgnemo se tek onda kada počnu reagirati međunarodni sudovi, Europski parlament, FIFA ili kad nas opale po džepu.

Jer para vrti gdje burgija neće – kaže stara narodna. Dokazala je to ekipa iz Booking.coma, koja je otkazala suradnju homofobnom iznajmljivaču apartmana iz Zadra i izbacila ga iz ponude. Da se nisu uzburkali mediji i užarile društvene mreže od Amerike do Francuske, vjerojatno ni rvacka policija ne bi ni pokrenula istragu kako bi utvrdila je li u tom slučaju došlo do kršenja Zakona o suzbijanju diskriminacije.

Jest da se taj zakon krši na svakom koraku, o kojoj god manjini bila riječ, no globalna bruka je globalna bruka! Treba li u sezoni u kojoj turistički promet pada jer su se susjedna tržišta oporavila, a i manje su bahata i pohlepna od našeg, navlačiti na vrat negodovanje međunarodne LGBTQ zajednice zbog tamo nekakvog Zadranina kojem se smračilo pa je otkazao gostoprimstvo gej paru iz Brazila? Što ćemo ako pederi i lezbe pohrle u Tursku ili Grčku, tamo na Lezbos, i posve se okane Hvara i Dalmacije – pa tko bi to mogao izdržati? Jer para je para i na njoj ne piše od koga si je oteo. Manji broj noćenja i lošija zarada od lanjske, a još više negativni publicitet, stvari su kojih se davatelji turističkih usluga vulgaris u Rvackoj najviše boje. Čak i više od Boga – jer Bog će ti oprostiti, ma kakvu svinjariju napravio, kad izmoliš tri Zdravomarije, par Očenaša i pokrpaš zvonik lokalne crkve. A turisti neće.

DAKLE, KLJUČ SU RJEŠENJA za sve naše civilizacijske probleme drakonske novčane kazne, koje bole više od bilo kakvog zatvora ili rada za javno dobro. Da je Thompsonu i njegovim ujkanima, kao i svakom pojedincu od onih 80 tisuća raspomamljenih sljedbenika pozdrava „za dom spremni“ u Glini, policajac napisao globu od soma eura, a organizatora ogulio za pokoji milijun kuna, čini mi se da poznati poetski početak grčko-brčke uspješnice „Čavoglave“ više ne bismo čuli.

Uostalom, kako je moguće da taj isti ustaški poklič iz usta Joea Šimunića prema FIFA-inom cjeniku stoji 150 tisuća švicarskih franaka i dvije utakmice pred praznim tribinama u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018., a u Glini je džaba? Da je Josipu Klemmu i njegovim šatorašima zbog prijetnje plinskim bocama i blokade prometa u Savskoj svojedobno naplaćena propisna kazna i da su iskrcali vlastite pare zbog ugrožavanja sigurnosti i remećenja reda i mira, možda bi se okanili glazbeno-uređivačke djelatnosti i pozabavili stvarnim problemima branitelja. Prije svega povratkom u normalan život u kojem će svojom konstruktivnom aktivnošću doprinositi razvoju demokratske i tolerantne Hrvatske, za kakvu su se navodno borili.

Komentiraj