Propagandni rat protiv Hrvatske srbijanski premijer Aleksandar Vučić nastavio je lagati i nizati megalomanska obećanja. Najavio je ne samo kupnju nove vojne opreme, već i da će Srbija do 2017. po broju kilometara autocesta prestići Hrvatsku

Srbijanski premijer Aleksandar Vučić najavio je da će Srbija krajem ove godine, a najkasnije početkom sljedeće, imati više kilometara autoceste od Hrvatske. “U ožujku 2017. trebalo bi da Srbija prvi put po broju kilometara autoceste pretekne Hrvatsku. Bit će to poticaj da svi koji putuju kroz Srbiju, putuju još više, imat ćemo povećan bruto društveni proizvod (BDP) zbog različitih aspekata, prije svega od naplate cestarina. Postižemo najbolje rezultate u suvremenoj srpskoj povijesti”, izjavio je nedavno srbijanski premijer Vučić. Prema njegovim riječima, Srbija će uskoro biti zemlja s najvećom dužinom autocesta u regiji.

Problem je što Srbija, iako je znatno veća od Hrvatske, ima čak dvostruko manje autocesta: odnos je 650 prema 1300 kilometara u korist Hrvatske. Teško je zamisliti da i Vučić vjeruje u vlastito obećanje da će za dvije godine udvostručiti dužinu srbijanskih autocesta.

ALI U SKLADU S OBEĆANJIMA, Vučić je pred Novu godinu otvorio 8,7 kilometara asfaltiranog puta od Aranđelovca do sela Krćevac. Ne radi se o autocesti, nego o, kako je objašnjeno, prvoj dionici koja je obnovljena u okviru trogodišnjeg projekta rehabilitacije oko 1100 kilometara cesta u Srbiji. To je projekt čija je ukupna vrijednost oko 400 milijuna eura, a tri četvrtine novca osigurale su Svjetska banka, Europska banka za obnovu i razvoj i Europska investicijska banka. Tako se Krćevac prvi put našao na naslovnim stranicama medija i u televizijskim vijestima, zahvaljujući tome što su građevinski strojevi pred Novu godinu stigli do tog šumadijskog sela s oko 700 stanovnika.

Vučić je prilikom brojnih obraćanja javnosti sklon ocjeni da vlada na čijem je čelu, ostvaruje rezultate kakvi nisu zabilježeni u povijesti i voli najavljivati velike projekte za čije su ostvarenje, kako najčešće navodi, potrebne dvije godine.

U PROSINCU 2013. GODINE VUČIĆ JE IZJAVIO: “Već krajem 2014. ljudi će vidjeti svjetlo na kraju tunela i počet će lakše živjeti.” Tri mjeseca kasnije je poručio: “Želim svim ljudima u Srbiji dati garanciju da će se u našoj zemlji već na polovici mandata nove vlade živjeti bolje.” Krajem 2014. “apelirao je na građane da se strpe još dvije godine jer će tada moći vidjeti prve pozitivne rezultate”. U svibnju 2015. poručio je građanima da će boljitak moći osjetiti za šest mjeseci ili godinu dana, dodavši: “Možete me voljeti ili ne voljeti, ali ovo su brojke zbog kojih se svatko od vas može ponositi”.

Što se brojki tiče, Vučić je ponosan što je Srbija u 2015. ostvarila rast BDP-a od oko jedan posto i kaže da bi bio nezadovoljan ako bi takav trend u ovoj godini bio manji od dva posto, a u 2017. ispod tri posto. Vučić je izjavio da sličan ili nešto veći porast BDP-a imaju Italija i Austrija, dok je Finska, “iako 20 puta razvijenija od Srbije”, zabilježila dvostruko manji rast. Zbog nečega nije naveo da je većina zemalja bivše Jugoslavije – Makedonija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Hrvatska – lani imala od dva do četiri puta veći rast BDP-a od Srbije.

  • VUČIĆ SRBIJU PROGLAŠAVA regionalnim liderom iako ima najniži rast BDP-a, najmanje plaće i najlošije uvjete poslovanja. Zemlje bivše Jugoslavije imale su dva do četiri puta veći rast BDP-a

VUČIĆ JE IZRAZIO NADU da će sljedeće godine prosječna plaća u Srbiji iznositi 500 eura. Prosječna plaća u Srbiji lani je porasla za čak 35 eura i dostigla 361 euro, ali je teško očekivati da će rast BDP-a od dva do tri posto dovesti do toga da plaća u 2017. bude veća za 140 eura, odnosno za 40 posto. Vučić često tvrdi da je Srbija lider u regiji, ali je, barem što se plaća tiče, na dnu. Jer na kraju 2015. prosječna plaća u Sloveniji bila je veća od 1000 eura, u Hrvatskoj je bila oko 750, u Crnoj Gori iznad 480, u BiH veća od 420, dok je u Makedoniji iznosila 365 eura.

Jedan od argumenata kojima Vučić potkrepljuje tvrdnje o uspješnosti svoje vlade jest i taj da se Srbija, prema kriteriju lakoće poslovanja, našla na 59. mjestu Doing Business liste Svjetske banke, što je skok od čak 32 mjesta u odnosu na prethodnu godinu. Vučić insistira na tome da Srbija nudi stranim investitorima najbolje uvjete u regiji. S tim se, međutim, ne slaže magazin Forbes. Na listi tog uglednog američkog časopisa koja se odnosi na uvjete poslovanja, Slovenija je na 20. mjestu, Makedonija je na 39. poziciji, dok je Srbija na 89. stepenici, slabije plasirana i od Mađarske, Rumunije, Bugarske, Hrvatske, Crne Gore, Albanije i BiH.

U skladu s uobičajeno ambicioznim planovima, Vučić je najavio mogućnost da Srbija ove godine, “s odgovarajućim stranim partnerom”, kupi Luku Bar u Crnoj Gori. Uz tvrdnju da u tom poslu ne bi trebalo biti “političkih smetnji”, Vučić je rekao: “Luka Bar potrebna nam je zbog smederevske željezare, da bismo proveli punu revitalizaciju naše privrede. Ako želimo izvoziti gotove proizvode, ne samo sirovine, dobro je da imamo luku, a imamo najjeftiniju željeznicu.”

ZA TAKAV POSAO SRBIJI JE POTREBAN partner koji je spreman uložiti jako mnogo novca jer je pruga Beograd – Bar u izuzetno lošem stanju. Što se tiče smederevske željezare, Vlada Srbije nije uspjela pronaći kupca, pa je u ožujku prošle godine predala čeličanu na upravljanje nizozemskoj firmi HPK Engineering. “Očekujem da će željezara postati profitabilna za četiri mjeseca”, izjavio je tada Vučić. Ne zna se jesu li njegova očekivanja ispunjena jer nisu poznati podaci o rezultatima rada čeličane. Kao što nije poznat ni sadržaj ugovora sklopljenog s HKP Engineering jer ga je Vlada Srbije odbila objaviti.

Jedan od glavnih Vučićevih aduta u izbornoj trci 2012., nakon koje je postao najmoćniji čovjek u Srbiji, bio je projekt “Beograd na vodi”. Vučić je najavio da će na obali Save, u centru Beograda, zahvaljujući ulaganju više od tri milijarde dolara iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), sagraditi oko dva milijuna četvornih metara poslovnog i stambenog prostora, uz otvaranje 200.000 novih radnih mjesta. Planirana je izgradnja nebodera visokog 210 metara, šoping centara, opere, “više od 2000 apartmana koje će kupovati najbogatiji ljudi na svijetu”, avenije široke 40 metara i duge gotovo dva kilometra. Prema Vučićevim riječima, radilo se o projektu vrijednom osam milijardi dolara koji će kroz šest do osam godina cijelu privredu Srbije dovesti u vrh Europe i svijeta.

KADA JE OBJAVLJEN UGOVOR S ARAPIMA, pokazalo se da je, unatoč najavljenoj investiciji od tri milijarde dolara, kompanija Eagle Hills iz UAE-a uplatom 22.000 eura postala vlasnik 68 posto tvrtke “Beograd na vodi”. Uz obećanje da će Arapi uložiti 150 milijuna eura i osigurati kredit iste vrijednosti. Vučić je kamen temeljac “Beograda na vodi” napokon postavio krajem rujna, uz objašnjenje da se radi o “prvoj fazi” projekta – izgradnji dviju zgrada s 296 stanova. Mjesec i pol dana kasnije Vučić je rekao da radovi odlično idu i da su “devet dana ispred roka”. S tim što je prvobitni rok za završetak cijelog projekta “kraj 2018. ili početak 2019.”, sada pomaknut na “maksimalno 30 godina”.

Vučić je najavio i da će srbijanski sportaši na Olimpijskim igrama u Rio De Janeiru osvojiti dvostruko više medalja nego na prethodnim u Londonu. Izrazio je spremnost da država uloži 150 milijuna eura u izgradnju nacionalnog nogometnog stadiona. Kad su prije dva mjeseca u Libiji oteti službenici srbijanske ambasade Slađana Stanković i Jovica Stepić, Vučić je izjavio da očekuje pozitivan rasplet tijekom sljedećih 48 sati, ali se oni još uvijek nisu vratili u Srbiju.

  • SRBIJA IMA DVOSTRUKO MANJE AUTOCESTA OD HRVATSKE, svega 650 kilometara, a Vučić je najavu povećanja započeo otvaranjem 8,7 kilometara asfaltiranog puta od Aranđelovca do sela Krćevac

JEDNO OD NAJINTERESANTNIJIH OBEĆANJA Vučić je dao krajem listopada kada je, prije putovanja u Moskvu, neočekivano progovorio o kupovini oružja u Rusiji, navodeći da je Hrvatska najavila nabavu, kako je rekao, jurišnih helikoptera i balističkih raketa. Mediji su, pozivajući se na “odlično obaviještene izvore”, odmah iznijeli tvrdnje da su Rusi spremni Srbiji isporučiti tenkove T-90A, amfibijske transportere, raketne sisteme S-300 i BUK-2M i helikoptere Mi-28, ali nakon Vučićeva povratka iz Moskve oružje nitko više nije spominjao. Zaključak je bio da Srbija nema novca za nabavu oružja, a da Rusi nisu skloni tome da daruju vojnu opremu.

Sve do trenutka dok Vučić tu temu nije oživio pred Novu godinu, kada je izjavio da ne zna zašto bi itko u regiji kupovao balističke rakete i zaključio: “Ili će oni odustati od toga ili ćemo mi morati na to pronaći odgovor.” Uslijedila je razmjena poruka između Zagreba i Beograda. Hrvatski ministar obrane Ante Kotromanović rekao je da Zagreb nema neprijateljske namjere prema Beogradu i da Vučić nema razloga za nervozu, pogotovo što Hrvatska uvažava Srbiju i podržava njenu želju da postane članica Europske unije. Iz Beograda je odgovoreno da se Vučić zalaže za mir, stabilnost i pomirenje, uz zaključak: “Srbija nije ni nervozna ni uplašena, a nadamo se da to neće biti ni Hrvatska kada Srbija poduzme odgovarajuće zaštitne i obrambene mjere.”

O kakvim se mjerama radi, Vučić je objasnio 7. siječnja, na pravoslavni Božić. U jutarnjem programu TV Pinka (precizirajući da “mi ništa ne radimo zbog Hrvatske”), Vučić je govorio o “zaštiti zemlje”, srbijanskim borbenim vozilima Lazar i samohodnim haubicama Nora, kao i o oklopnim vozilima Patria kakve ima hrvatska vojska, te izjavio: “Imamo se pravo naoružati. To je defenzivno oružje. Može biti upotrijebljeno i kao ofenzivno.”

“NAMA NIJE PROBLEM ŠTO SU HRVATI od Nijemaca kupili pancirne haubice. Imat ćemo naše Nore. Naše su Nore bolje od njemačkih pancirnih haubica. One su na gusjenicama, naše su na kotačima sa samostalnim ovjesom. Naše su mnogo brže. Teško vam mogu pobjeći gusjeničari”, rekao je Vučić.

Nastavio je s usporedbom oklopnih vozila kao da se priprema za rat. “Naši Lazari nisu isti tipovi vozila, Patrie su lakše. Lazari su snažniji, jači, robusniji, ozbiljnije vozilo”, ocijenio je Vučić. On je, pun entuzijazma, pokazujući fotografije “otkrio” da je Srbija počela proizvoditi “oklopne čamce sa specijalnim topovima”, opremljene “termalnim kamerama, sonarima, radarima” te precizirao: “Možete ga sakriti u grmlje. Oni nekoliko kilometara sve vide. Vrlo su tihi, bez propelera. Najbrži su na Savi i Dunavu, 100 kilometara na sat. Te čamce prodajemo mnogim afričkim zemljama jer imaju velike rijeke, a služe i nama za obranu zemlje, prije svega za zaštitu granice na Dunavu.”

List Informer koji ima ulogu neslužbenog glasila Vlade Srbije, uz tvrdnju na naslovnici da “Srbija ponovo postaje sila”, otkrio je detalje o novom “vodenom tenku” dugom 12 metara, opremljenom s dva motora jačine 1000 konjskih snaga, naoružanom topom od 20 milimetara, s dva bacača od 30 mm, mitraljezom 12,7 mm i dva mitraljeza 7,62 mm.

  • NA PRAVOSLAVNI BOŽIĆ VUČIĆ JE NA TV PINKU govorio o ‘zaštiti zemlje’ kupnjom srbijanskih borbenih vozila Lazar, haubica Nora, kao i oklopnim vozilima Patria kakve ima i hrvatska vojska

“VODENA ČUDOVIŠTA najprije će biti raspoređena duž riječne granice s Hrvatskom, a novi adut srbijanske mornarice toliko je uplašio službeni Zagreb da je uzbuna podignuta i u sjedištu NATO-a. Hrvatska je svoje vojne partnere upozorila da će Srbija, ako se ne poduzmu hitne kontramjere, postati “gospodar Dunava”, objavio je Informer.

Nešto razumniji glasovi u beogradskim medijima tvrdili su da ne postoji ijedan pokazatelj koji ukazuje na to da Zagreb ima agresivne namjere prema Beogradu. Dodali su i da NATO okružuje Srbiju sa svih strana, pa je “malo nelogično” da Beograd agresiju i prijetnju vidi samo na jednom mjestu, posebno kada se zna da u Rumunjskoj i Bugarskoj postoje rakete mnogo jačeg dometa od onih koje Hrvatska još nema.

Ali malo je nelogično i proglašavati se regionalnim liderom uz najniži rast BDP-a, najmanje plaće i najlošije uvjete poslovanja u toj istoj regiji, pa Vučić to ipak radi.

Preostaje jedino vidjeti kada će “tenkovi na vodi” tiho zaploviti brzinom od 100 kilometara na sat i, ponekad se krijući u grmlju i izazivajući uzbunu u NATO-u, učiniti Srbiju “gospodarom Dunava”.

Vučićevi suradnici otvaraju liftove, semafore i javne WC-e

Kao što Vučić pred punim autobusom novinara otvara 8,7 kilometara asfaltiranog puta, tako i njegovi suradnici, na svim razinama vlasti, ne propuštaju priliku da ukažu na postignute uspjehe, pa je tako ministar za rad i socijalna pitanja Aleksandar Vulin, uz crvenu vrpcu i škare, svojevremeno pustio u rad novi lift u domu umirovljenika u Apatinu. Gradski menadžer Beograda Goran Vesić pred kamerama pušta u rad semafore, u dvomilijunskom glavnom gradu Srbije. Gradonačelnik Leskovca Goran Cvetanović održao je konferenciju za novinare na groblju, povodom otvaranja novog javnog WC-a.

Iako je nekoliko centimetara prvog ovogodišnjeg snijega izazvalo prometni kolaps u Beogradu, gradonačelnik Siniša Mali izjavio je da su gradske službe bile potpuno spremne, a njihovu efikasnost naglasio je riječima: „U nekim drugim gradovima, bogatijim od nas, kao što je New York, kada pada snijeg, grad 10 dana ne funkcionira. Ili u Kaliforniji, u kojoj kada padne snijeg, ima 20 mrtvih.“ Nije precizirao kada su se te snježne katastrofe dogodile na Istočnoj i Zapadnoj obali Sjedinjenih Američkih Država.

Što se tiče značajnih investicija, Mali je ulaganje od 160.000 eura u četverodnevno novogodišnje slavlje u Beogradu, čije su glavne zvijezde bile pjevačica Lepa Brena i američki majstor borilačkih vještina, glumac i muzičar Steven Seagal, obrazložio tvrdnjom da će Beograd zaraditi minimalno 22 milijuna eura, zahvaljujući dolasku 150.000 stranih turista. Mali je najavio da će, kako je Lepa Brena izuzetno popularna u Bugarskoj, tijekom praznika Beograd posjetiti 90.000 Bugara koji će, raspojasani kakvi jesu, trošiti 300 eura dnevno. „Beograd ne želi konkurirati Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu i Skoplju, nego Parizu, Londonu, Moskvi, Istanbulu i Ateni“, rekao je Mali. Kilometarske kolone nisu uočene na graničnim prelazima s Bugarskom, kao ni invazija istočnih susjeda na Beograd. Mali je službeni financijski izvještaj najavio za sredinu veljače, kada bi javnost trebala saznati je li novogodišnja proslava zaista donijela „očekivanu“ zaradu, 140 puta veću od uloženog novca.

Komentiraj

FOTO:Anto Magzan/PIXSELL
PODIJELI
Rođen sam u Beogradu 1959. godine. Diplomirao na Fakultetu političkih nauka. U novinarstvu od maja 1986. godine, kada sam se zaposlio u Tanjugu, gde sam radio gotovo deceniju, a u novinskoj agenciji FoNet sam od njenog osnivanja 1994. godine. Od kad sam u ovom zanatu, za mnoge novinare u Srbiji sam čuo da rade "za Službu". Koliko mi je poznato, samo smo pokojni Slavko Ćuruvija i ja radili "u Službi". U Službi državne bezbednosti Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove sam proveo tri meseca - februar, mart i april 1986. godine. To mi je bilo prvo zaposlenje. Otac i tašta su udružili snage da bi mi našli posao - on je bio pukovnik u vojsci, ona je radila u Interpolu. Bilo je glupo očekivati da će mi naći radno mesto u biblioteci ili filharmoniji. Vrhunac u novinarstvu sam dostigao posle NATO bombardovanja Srbije 1999. godine, kada sam počeo da radim kao fikser za londonski The Guardian. Tokom dva i po meseca bombardovanja sam u FoNetu primio 225 nemačkih maraka. Rory Carroll iz The Guardiana mi je plaćao 150 maraka dnevno. Posle samoubilačkih avionskih napada na Svetski trgovački centar u Njujorku 11. septembra 2011. su zapadni mediji prestali da se interesuju za Srbiju i Balkan, pa sam izgubio dodatni posao fiksera. Osama Bin Laden mi je oteo mnogo novca. Da sam ga sreo na ulici, šutnuo bih ga u međunožje. Za Nacional sam počeo da pišem krajem 1996. godine, posle čega je usledila trogodišnja pauza. Nacional me reaktivirao posle ubistva Željka Ražnatovića Arkana u januaru 2000.