Povremeno ili stalno uzimanje vitaminsko-mineralnih i drugih srodnih dodataka prehrani uzelo je maha zadnjih godina u svim generacijama. Proljeće i ljeto u pravilu su sezone kad potražnja za takvim proizvodima naglo poraste. Mnogi liječnici i nutricionisti podržavaju ciljano i individualizirano uzimanje različitih preparata, no problemi nastaju jer se veliki dio populacije rukovodi prema atraktivnim i ponekad agresivnim marketinškim porukama pojedinih brendova ili savjete preuzimaju iz druge i treće ruke, od svojih prijatelja. Svakih otprilike pet godina pojavi se u medijima snažna kampanja o štetnosti uzimanja artificijelnih multivitaminskih preparata, što se u prenošenju linkova i uredničkoj opremi tekstova često interpretira kao alarmantna zabrana liječnika za uzimanjem skoro bilo kakvih dodataka. No to nije pravo stanje stvari i ne odgovara znanstvenim istraživanjima u kojima se zapravo navodi kako je bolje ne uzimati jeftine, neprovjerene vitaminsko-mineralne formule rađene iz sintetskih i GMO produkata.

NACIONAL JE STOGA PROVJERIO kakvi su najnoviji prehrambeni trendovi i smjer u kojem se razvijaju istraživanja te istražio kako u rastućoj ponudi dodataka prehrani odabrati odgovarajući proizvod i što od njega očekivati.

 

  • Mnogi liječnici i nutricionisti podržavaju ciljano i individualizirano uzimanje različitih preparata, no problemi nastaju jer se veliki dio populacije rukovodi prema atraktivnim i ponekad agresivnim marketinškim porukama pojedinih brendova ili savjete preuzimaju iz druge i treće ruke, od svojih prijatelja

“Koristim dodatke prehrani, ne znam ni sam zašto. Vjerojatno i sam padam pod utjecaj reklame i nagovaranja. Uzimam spirulinu, C vitamin jer puno putujem i nemam uvijek adekvatnu prehranu kakva mi je potrebna”, govori za Nacional poznati boksački trener Leonard Pijetraj koji je već godinama vegetarijanac. “Kao profesionalni sportaš i vegetarijanac ja bih u sebe trebao lopatom trpati dodatke prehrani. Pogledajte samo izbor u trgovinama i apotekama. Uzimam, recimo, vitamin C jer puno radim s ljudima, treniramo, znojimo se, pa mislim treba mi da malo ojačam imunitet, ali bojim se da je to zabluda. Zapravo je teško biti siguran jer, evo, i za vitamin C se donedavno mislilo kako se ne možeš predozirati, a sad po najnovijem ispada da možeš. Na kraju radije ujutro na tašte iscijedim jedan limun u čašu tople vode”, govori ovaj sportaš uvjeren kako dodaci prehrani ne mogu pomoći ako se loše hranite, jer ono što je dobro ne poništava ono loše što ste uzeli.

NAJNOVIJA ZNANSTVENA ISTRAŽIVANJA u takvom ga stavu podržavaju. Ona su potvrdila da o vitaminima i mineralima još uvijek ne znamo sve, iako većinu toga znamo. Nedavno je, primjerice, otkriven novi kandidat za listu vitamina i minerala koja je poznata već desetljećima. Kao moguća nova esencijalna komponenta hrane spominje se vitaminC2.

“To je nepoznata, još uvijek nedovoljno istražena kemikalija prisutna u hrani biljnog podrijetla. Ona na neki način, u kombinaciji s vitaminom C, za koji znamo, djeluje tako da štedi vitamin C. Ima dakle još tih nekih mističnih stvari. Popis nije konačan, iako je gotovo pa konačan. Želim naglasiti kako mi o tim tvarima koje uzimamo znamo jako puno, ali postoji i puno neodgovorenih pitanja”, govori docent Zvonimir Šatalić koji na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu predaje o znanosti o prehrani i sportskoj prehrani budućim nutricionistima. Ova znanost nije starija od stoljeća, kad je biokemičar Kasimir Funk esencijalne komponente hrane odlučio nazvati vitaminima. Esencijalne komponente hrane su one koje moramo unijeti hranom, što je za ono doba bio revolucionaran koncept, tumači Šatalić. Tada se nije ni pomišljalo kako u hrani postoji nešto bez čega se ne bi moglo. Kod bolesti manjka vitamina liječnici tog doba tražili bi mikro organizme koje naravno nisu mogli pronaći ako je uzrok bolesti bio nedostatak nekog nužnog sastojka hrane. Kasimir Funk umro je 1967. godine u New Yorku.

OKOLNOSTI SU SE, JOŠ ZA NJEGOVOG ŽIVOTA, drastično promijenile. Umjesto manjka, danas imamo problem viška. Vitamini i minerali u međuvremenu su postali opće poznati pojmovi. Postoje preporučene dnevne doze i uvjerenje kako se radi o proizvodima niskog rizika koji su nam potrebni da bi ojačali imunitet, prevenirali kronične bolesti, riješili se viška kilograma i općenito bili zdraviji i vitalniji. “Otkriće vitamina naziva se još i prvo zlatno razdoblje znanosti o prehrani. Počela su se provoditi brojna istraživanja i objavljivati rezultati što je za posljedicu imalo da opća populacija, potrošači, vitamine danas doživljavaju kao nešto poznato, u što se razumiju i što je dobro. Iz toga onda izvlače pogrešan zaključak da, ako je nešto dobro, to znači da je više bolje”, objašnjava Šatalić složene mehanizme u skladu s kojima funkcioniraju naše prehrambene navike. Kako o tim mehanizmima ni izdaleka ne znamo sve, to što znamo dovoljno ne umanjuje potrebu za oprezom.

Zdravstvene tvrdnje koje se pojavljuju na etiketama dodataka prehrani, ili obogaćenoj hrani, sada kontrolira European Food Safety Authority – EFSA. Ova je Europska agencija za sigurnost hrane 2011. objavila listu 94 znanstvena mišljenja za 523 odobrene zdravstvene tvrdnje. One se sada više ne odnose na karakteristike proizvoda u cijelosti već moraju imati određenu dozu aktivnog sastojka čije se djelovanje povezuje sa zdravstvenom ili prehrambenom tvrdnjom navedenom na etiketi.

ZAKONOM O PREHRAMBENIM I ZDRAVSTVENIM TVRDNJAMA Hrvatska je 2013. godine uvela i novčane kazne za kršenje ovih propisa koje sustav monitoringa Ministarstva zdravlja i puno agilnije nadzire. Dodaci hrani su koncentrirani izvori hranjivih ili drugih sastojaka s hranjivim ili fiziološkim učinkom, kaže definicija. Oni mogu imati povoljan učinak na zdravlje potrošača, ali ne liječe. Štoviše, u prevelikim dozama mogu i trovati. Kod odabira proizvoda treba također paziti da se radi o hipoalergenskoj formuli, po mogućnosti veganskog sastava, bez dodatnih umjetnih ljepila, bojila, šelaka, umjetnih aroma, umjetnih zaslađivača koji oštećuju jetru i bubrege, sintetskog magnezij stearata, glutena, tragova orašastih plodova, jaja, hidrogeniranih ulja i najčešće GMO soje.

“Hrana je na prvom mjestu i hrana nije lijek. Lijekovi ciljano rješavaju jedan problem s jednom aktivnom komponentom. Hrana je, s druge stane, izuzetno složen sustav. Uzmimo za primjer C vitamin koji, poznato je, može povoljno utjecati na raspoloženje i pomoći kod problema sa spavanjem. Je li bolje uzeti prije spavanja dozirani C vitamin ili oguliti i pojesti dva kivija? Nova istraživanja pokazuju kako je bolje pojesti kivi. Trend je promatrati utjecaj cjelovite hrane, a manje izoliranih komponenti”, govori Šatalić, a u obzir se pored nutritivnih vrijednosti, uzima i mnoštvo drugih faktora.

“Tako postoje istraživanja koja dokazuju kako su preporučene količine crvenog mesa puno bolje rješenje za anemiju od bilo kakvih tableta. Za sportaše su banane ili grožđice puno bolji izvor ugljikohidrata nego bilo koji komercijalni dodatak prehrani, jer hranom se istovremeno unose željezo, vlakna te mnoštvo fitokemikalija”,tvrdi naš sugovornik.

Fitokemikalije i biljni pigmenti su vitamini 21. stoljeća, slažu se nutricionisti. Radi se o zajedničkom imenu za stotine ili čak tisuće biološki aktivnih kemikalija u biljkama. Fitokemikalije nemaju hranjivu vrijednost, ali predstavljaju značajnu komponentu kvalitetne prehrane. Već stara ajurvedska filozofija prehrane navodi da svaki obrok treba imati barem četiri boje. Suvremena znanost tek je posljednjih godina krenula istraživati fitokemikalije. Do sad ih je prepoznala preko 900, a nove se još uvijek otkrivaju. “Sada se više ne raspravlja toliko o vitaminima i mineralima nego su istraživanja usmjerena na fitokemikalije i zookemikalije, dakle komponente hrane biljnog odnosno životinjskog porijekla koje nisu esencijalne u smislu da se možete razboljeti zbog manjka likopena. Likopen je crveni pigment rajčice i dokazano sudjeluje u prevenciji raka prostate”, govori Zvonimir Šatalić. Zdrav odrastao čovjek, s naglaskom na zdrav, ne bi trebao uzimati dodatke prehrani, stručno je mišljenje ovog nutricionista.

“Najopravdaniji su dodaci prehrani vitamin D i omega 3 masne kiseline. Kako statistike o prehrani u Hrvatskoj pokazuju da ne jedemo dovoljno ribe, koja je gotovo pa jedini izvor omega 3, onda je ove masne kiseline dobro uzimati kao dodatak prehrani. Vitamin D je vitamin sunca, a kako smo najveći dio godine u zatvorenom prostoru i slabo izloženi suncu tako ga je dobro uzimati kao dodatak prehrani”, savjetuje Šatalić koji upozorava i na rasprostranjene zablude koje nova istraživanja opovrgavaju.

Jedna od njih je da bi sportaši, profesionalni i rekreativni, trebali uzimati antioksidanse kao dodatak prehrani. Prije nešto manje od 10 godina otkriveno je da je takav pristup pogrešan. Naime, poznato je da povećana tjelesna aktivnost stvara slobodne radikale. Oni se smatraju negativnom nuspojavom dok zapravo kod vježbanja potiču korisne mehanizme zbog kojih se rekreativci zapravo i bave sportom. Primjerice, fizička aktivnost smanjuje rizik od dijabetesa.

“Antioksidanse sportaši trebaju uzimati u voću i povrću, u hrani, a ne u tabletama” kaže naš sugovornik Šatalić.

Jedina supstanca oko koje se u svjetskim razmjerima liječnici slažu u istraživanjima jest L-karnitin, koji je znanstveno odlično istražen. To je jedan oblik prirodne aminokiseline koja se prirodno stvara u jetri i bubrezima i pomaže u staničnom metabolizmu u procesu povisivanja razina energije u tijelu. Već nakon pola sata uzimanja tekućeg L-karnitina osjeća se značajno veća razina energije i izdržljivosti kod treninga. Nije opasan za metabolizam jetre, a iz prirodnih izvora poput mesa i iznutrica trebalo bi ga pojesti iznimno mnogo da se dobije ovaj učinak. Jednaki efekt ima i prirodna biljka maca, čiji se prah od davnina koristi u Južnoj Americi za povećanje energije i izdržljivosti.

PREMA AMERIČKIM I BRITANSKIM ISTRAŽIVANJIMA temeljito je znanstveno dokumentiran učinak koenzima Q10, prirodnog antioksidanta koji tijelo lako sintetizira iz hrane, i koji pomaže metabolizmu enzima u tijelu. Koenzim Q10 ima ključnu ulogu u stvaranju energije unutar stanice i nalazi se u svakoj našoj stanici tijela te se često u liječničkoj praksi daje pacijentima koji su na statinima, lijekovima za snižavanje kolesterola, čije su uobičajene nuspojave umor i bolovi u zglobovima i mišićima te pacijentima s poviješću kardiovaskularnih bolesti.

Poznato je i da pušači trebaju nekih 35 miligrama vitamina C više od standardne dnevne doze. Manje je poznato da mega doze betakarotena kod pušača ne smanjuju nego, ako se radi o stvarno velikim dozama, mogu i povećati rizik obolijevanja od karcinoma pluća. Istovremeno, pokazuje se kako konzumiranje mrkve, dakle cjelovite hrane, smanjuje taj rizik.

Upravo zbog neželjenih interakcija, iako zapravo nisu česte, uzimanju cjelovite, svježe hrane uvijek se daje prednost. Dodaci prehrani, uostalom, ne mogu se koristiti umjesto voća i povrća jer nisu dugoročno rješenje. Dugotrajno uzimanje i velike doze vitamina često mogu imati i neželjene posljedice. Iskustva liječnika i korisnika pokazuju kako kod pretjeranog i učestalog uzimanja šumećih multivitaminskih preparata može doći do nekih oblika gastritisa, povećanja želučane kiseline i laganog nagrizanja želučane sluznice pa se osjetljivijim ljudima preporučuje uzimanje kapsula i tableta. Treba paziti i na preparate za ubrzavanje metabolizma jer oni u tijelu blago podižu opću temperaturu čime se kroz duži rok može narušiti funkcija jetre, bubrega i balans hormona štitnjače. Pretjerano svakodnevno korištenje proteinskih napitaka, prahova, pločica i zamjenskih obroka također utječe na metabolizam šećera i masnoća, ali ne na željeni način. Naime, ti proizvodi često u sebi sadrže umjetna sladila, skrivene šećere, umjetne arome i boje, različite biljne i sintetske stimulanse, GMO soju, mlijeko i bjelanjak u prahu, maltodekstrin i aditiv karagenan koji svi zajedno mogu nadražiti sluznicu probavnog trakta i omesti resorpciju nekih minerala u tijelu, poput kalcija i željeza.

PORED TOGA, INSTANT VITAMINSKI I INSTANT kakao napici iako mogu imati sve vitamine i minerale nabrojane na pakiranju, najčešće sadržavaju i dodani šećer. Dodani šećer neki nutricionisti uspoređuju s pušenjem kad govore o njegovoj štetnosti za zdravlje pa je kod kupovine takvih proizvoda dobro provjeriti količinu dodanog šećera koja mora biti navedena na deklaraciji.

“Supervoće je isto tako marketinški pojam i nema veze sa stvarnom superiornošću tih egzotičnih plodova u odnosu na domaću mandarinu ili jabuku”, kaže Šatalić. Mudro bi bilo, smatra, konzultirati nutricioniste prije ulaganja novca u skupe proizvode čija kvaliteta ne mora biti upitna. Upitno je samo koliko odgovaraju individualnim prehrambenim navikama, svakodnevnom životnom ritmu i potrebama pojedinog organizma.

Ako imate nedoumica oko korištenja dodataka prehrani, savjet je nutricionista da ih odrasle, zdrave osobe uopće ne bi trebale uzimati. Kronični bolesnici i pacijenti na terapiji liječenja samo uz dogovor sa svojim liječnikom, a na sva pitanja o dodacima prehrani vrlo upućeno vam mogu odgovoriti i farmaceuti u ljekarnama. Za preporuke i savjete o korigiranju i kakvoći prehrane te opravdanosti uzimanja dodataka najbolje je ipak konzultirati se sa stručnjacima, odnosno nutricionistima.

AKTIVNI SASTOJCI DODATAKA PREHRANI

Dodaci prehrani su koncentrirani izvor hranjivih sastojaka s aktivnim biološkim komponentama koje imaju određeni utjecaj na zdravlje. Dodaci prehrani nisu lijek nego tek pomažu organizmu da se vrati u optimalno stanje. Hrana i dodaci prehrani sada moraju dobiti odobrenje Europske agencije za sigurnost hrane, skraćeno EFSA-e koja je propisala uvjete koje mora zadovoljiti svaki proizvod na kojem je istaknuta neka zdravstvena tvrdnja.

“Prilikom navođenja zdravstvene tvrdnje mora se jako dobro paziti na svaku riječ i njihov redoslijed kako bi bila u skladu s odobrenim zdravstvenim tvrdnjama EFSA-e i uvjetima koje za tu tvrdnju treba zadovoljiti”, objašnjava Lea Pollak, voditeljica Odjela za dodatke prehrani i biološki aktivne tvari Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

“Kod nas se u laboratoriju može provjeriti usklađenost deklaracije sa svim uredbama i direktivama kako onima koje su zajedničke za sve zemlje članice EU, tako i s našim internim. Hrvatska lista biljnih vrsta razlikuje se, recimo od slovenske. Sikavica, na primjer, u Hrvatskoj je dodatak prehrani, a u Sloveniji lijek. Mi smo na našu negativnu listu biljaka stavili kesten i bršljan jer ove biljke imaju snažan farmakološki učinak pa stoga spadaju u kategoriju tradicionalnih biljnih lijekova ili u kategoriju lijekova. Ne mogu biti dodaci prehrani”, kaže Lea Pollak. Tamo gdje postoji istaknuta zdravstvena tvrdnja, ona je provjerena i odobrena pa se na to potrošač može pouzdano osloniti.

Osim s nutricionistima, prilikom izbora dodatka prehrani dobro se savjetovati s farmaceutom u ljekarni. Oni su i najčešći gosti brojnih seminara i znanstvenih skupova na kojima se raspravlja o dodacima prehrani. Kod kroničnih bolesnika ili u slučaju korištenja lijekova, o dodacima prehrani svakako bi trebalo razgovarati s liječnikom.

Problem je i kada morate odabrati određeni proizvod, kako se odlučiti za brand. Izbor bi trebao biti jednak, barem kad se radi o aktivnom sastojku, objašnjava Lea Pollak.

Što je standardizacija i može li pomoći kod izbora komercijalnih dodataka prehrani, najkraći je odgovor – može. No, trebali bi znati koji aktivni sastojak tražiti na deklaraciji. Pored toga, standardizacija se uglavnom odnosi na biljne dodatke prehrani.

“Poželjno je da biljke budu standardizirane što znači da se zna točno koliko je aktivne komponente biljke prisutno u svakom mililitru proizvoda. Svaka doza mora imati propisanu količinu standardiziranog ekstrakta biljke i na deklaraciji mora biti naveden latinski i hrvatski naziv za biljku kao i biljni organ iz kojeg je dobivena ekstrakcija”, kaže Lea Pollak, no to je tek dio priče. Kvaliteta proizvoda s ljekovitim biljem ovisi i o načinu ekstrakcije i kvaliteti biljke gdje je rasla, kako je uzgajana.

Velike farmaceutske firme mogu imati visoko kvalitetne proizvode, i za njih razvijaju analitiku, testove stabilnosti i standardizaciju. Proizvodi koji se nude u ljekarnama trebali bi biti zdravstveno ispravni i kvalitetni. Ministarstvo zdravlja kojem se moraju prijaviti svi dodaci prehrani ima prilično ažuran sustav monitoringa.

Voditeljica Odjela za dodatke prehrani i biološki aktivne tvari savjetuje da se u svakom slučaju izbjegava kupnja preko Internet trgovina jer u ljekarni je lakše ući u trag odgovornom proizvođaču. Možda je najsigurnije osloniti se na deklaraciju proizvoda i ako je na pakiranju istaknuta zdravstvena tvrdnja. To bi u svim zemljama članicama EU trebao biti pouzdan znak da proizvod ima dovoljne količine aktivnog sastojka da može biti prehrambeno i zdravstveno koristan. Čak je i za proizvode koji zadovoljavaju ove standarde zabranjeno navoditi da mogu prevenirati, liječiti ili služiti kao terapija za liječenje bolesti.

Komentiraj


FOTO:Saša Zinaja
PODIJELI
Iva Körbler (Zagreb, 1973), povjesničarka umjetnosti, nezavisna kustosica i urednica Diplomirala povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osnovnu i srednju muzičku školu „Elly Bašić“ pohađala i završila u Zagrebu. Od 1995. objavljuje tekstove, kritike, intervjue i eseje o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi u stručnim časopisima i novinama. Od 2001.-2009. urednica za likovnu umjetnost i arhitekturu u časopisu „Vijenac“. Bila je pomoćna suradnica za likovnu umjetnost, arhitekturu i glazbu na „Hrvatskom enciklopedijskom rječniku“ (Novi liber, 2002). Suradnica je Nacionala od 2003.-2007. te od prosinca 2014.