Saša Zinaja

Poslije katastrofe nuklearne elektrane u japanskoj Fukushimi, pariška Opéra Comique naručila je od poznatog suvremenog francuskog skladatelja Philippea Manouryja operu ‘’Kein Licht.’’, temeljenu na istoimenom tekstu iz 2011. austrijske književnice Elfriede Jelinek, dobitnice Nobelove nagrade za književnost. Nicolas Stemann, njemački redatelj, odabrao je tekst Elfriede Jelinek koji je s francuskim skladateljem Manouryjem prilagodio scenskom postavljanju. Sadržaj opere nadilazi tragediju u Fukušimi, on je globalna, metaforička refleksija o individualnoj i kolektivnoj odgovornosti prema političkim i ekološkim pitanjima te odnosu ljudi prema tehnologiji. U ovom slučaju riječ je o riziku koji nosi upotreba nuklearne energije. U koprodukciji s nekoliko značajnih europskih glazbenih kazališta, HNK u Zagrebu nastavlja važnu međunarodnu suradnju, a tri izvedbe bit će 7., 8. i 9. studenog. U predstavi sudjeluje i ukrajinska solistica Christina Daletska.

“Hrvatska publika bit će jedna od malobrojnih koja će vidjeti operu. Mi zapravo nemamo uloge u klasičnom smislu te riječi. To su ekspresije trenutačnih problema, figure koje se simultano kreću na različitim razinama. Djelo je to enormne kompleksnosti i eksperimentalnog žanra Thinkspiel. Naše opsežne probe dale su nam vrijeme i prostor za mnoge različite misli. Glavni cilj takvog komada ne može se odrediti, to je nešto što se razvija i raste na svakoj izvedbi”, rekla je Christina Daletska. Kazala je da je sudjelovanje u ovoj operi za nju predstavlja veliku čast i veliku odgovornost. U određenom smislu u predstavi se, tvrdi ona, ne komentiraju aktualna događanja, nego čitavo stanje našeg društva, uspjeh i ludilo koje je ponekad teško odvojiti jedno od drugoga.

S obzirom na to da je ‘’Kein Licht.’’ inspiriran katastrofom u nuklearnoj elektrani u Fukushimi, umjetnica je otkrila kako vidi današnji svijet.

“Moramo ponovno razmisliti kako živimo i bez čega bismo mogli živjeti. Ali moramo razmisliti sami, bez da dozvolimo sveprisutnom marketing da razmišlja umjesto nas, što rezultira time da uvijek želimo sve više… Mali koraci bili bi puno bolji od nikakvih, trebali bismo krenuti od prigodne svakodnevne rutine do kupnje svakog novog elektroničkog uređaja”, kazala je solistica i dodala da nismo dovoljno svjesni problema oko nas. Potrebno je puno upornosti, odgovornosti i discipline da bismo napravili stvarne svjesnije životne odluke, a ne razgovarati o njima uz zijevanje ili skrivanje, smatra Christina Daletska.

“Jednostavno moramo početi raditi nešto ovog trenutka. To je zaista divan osjećaj! A to ‘nešto’ može biti bilo što blisko našem srcu, bilo da je riječ o okolišu, obrazovanju, prehrani ili ljudskim pravima. Kao službena ambasadorica Amnesty Internationala počašćena sam što mogu stvarati veze između svjesnosti o ljudskim pravima i klasične muzike, odnosno kazališta”, kazala je umjetnica koja je kazalištem oduvijek bila opčinjena. Odlučila je postati pjevačica s 15 godina, ali profesionalno je nastupala kao violinistica od 8. godine, a za veliki dio njezina glazbenog obrazovanja ‘‘kriva’’ je, rekla je, njezina majka.

Komentiraj