Baš kao što su 1. rujna dolaskom na čelna mjesta HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci i svojim programom izazvali pomutnju u hrvatskom kulturnom životu te burne reakcije, posebno desno politički orijentiranih građana, intendant tog nacionalnog kazališta Oliver Frljić i njegov suradnik, dramaturg i ravnatelj Opere Marin Blažević, najavljuju i drugačije Riječke ljetne noći.

“Dvije su bitne razlike u odnosu na prethodne godine. Prva je da riječki HNK organizira festival u suradnji sa svim drugim ustanovama u kulturi Grada – Art-kinom, Gradskim kazalištem lutaka, Muzejom moderne i suvremene umjetnosti te Muzejom Grada Rijeke. Pored naslova koje smo osmislili i produciramo sami, bilo da je riječ o premijerama, reprizama ili gostovanjima, tijekom mjesec dana, od 18. lipnja do 18. srpnja, i te ustanove predstavit će svoj poseban ljetni program. Druga stvar je da širimo raspon interesa i umjetničkih formi festivala – pored kazališnih predstava, koncerata, filmova i izložbi, organiziramo akcije i društvene događaje te izvodimo performanse i provokacije. Ne bježimo od političkih tema i ideološke kritike, ali ne zaziremo ni od ljetnog raspoloženja i dobre zabave. Riječke ljetne noći postaju festival koji kulturu shvaća kao forum a ne formu, kao nužnost a ne dodatak, kao raspravu a ne ravnodušje, kao doživljaj a ne dekor”, kaže Blažević, teatrolog i umjetnički voditelj Riječkih ljetnih noći.

  • Policija je trebala ući u crkvu na Markovu trgu i pohapsiti ih. Ono što se dogodilo treba nazvati pravim imenom – to je bio pokušaj državnog udara’, kaže Frljić
  • HDZ JE ZLOČINAČKA koja je agresiju na Hrvatsku nastavila u miru, legalizacijom pljačke u privatizaciji. Svojom politikom ubili su puno ljudi’, priča Oliver Frljić

FRLJIĆ, JEDAN OD NAJZAPOSLENIJIH I NAJNAGRAĐIVANIJIH HRVATSKIH REDATELJA, kaže da ovakvim konceptom Riječkih ljetnih noći žele redefinirati pojam ljetnog festivala, jer se kod nas oni vežu za bezazlenu zabavu.

“Nastavit ćemo ono što smo radili i u sezoni pa stoga Festival otvara performans ‘Otkaz Frljiću i Blaževiću’, a izvodimo i našu ‘Trilogiju o hrvatskom fašizmu’. Dakle, prvi put će publika imati priliku pogledati sve tri predstave – ‘Bakhe’, ‘Aleksandru Zec’ i ‘Hrvatsko glumište’, povezane u jednoj večeri. To će biti specifično iskustvo jer će se pokazati svi odnosi među njima, najprije oni tematski – bavimo se ratnim zločinima i odgovornošću, bilo da se radi o pasivnosti ili aktivnom uključivanju u ratnohuškačku politiku. U našim predstavama govorimo o ratnim zločinima iz Domovinskog rata, čiji počinitelji još nisu sankcionirani. Osjećamo umjetničku i građansku dužnost da podsjećamo na ono što se najradije zaboravlja”, priča Frljić.

Motiv koji povezuje sve tri predstave je lik Aleksandre Zec, objašnjava dramaturg trilogije Marin Blažević, jer se njezino ime spominje već 2008. u “Bakhama”. Potom joj je posvećena cijela središnja predstava ‘’Trilogije’’, da bi se u ključnoj sceni ‘’Hrvatskog glumišta’′ Aleksandra Zec pojavila kao Anđeo Osvete.

Frljić kaže da predstava “Trilogija” pokazuje kontinuitet jedne politike koja ‘’metastazira’′ od splitske Rive i čuvenog govora Ive Sanadera pa sve do recentne retorike i javnih nastupa Tomislava Karamarka.

Blažević pojašnjava da će biti posebno zanimljivo vidjeti sudar i podudarnosti između Sanaderova govora na Rivi i Karamarakova govora prilikom pobjede Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima, čime se otvara predstava “Hrvatsko glumište”. ’’Zanimljivo je i da se ‘Bakhe’ izvode na platou ispred kazališta, a potom se publika seli na pozornicu gdje najprije gleda ‘Aleksandru Zec’, a potom na ostacima te predstave ‘Hrvatsko glumište’. Novu verziju ‘Bakhi’ mogli bismo podnasloviti i kao ’predstavu o politici HDZ-a koja je izdala branitelje”, poručuje Blažević. “Trilogija nam je naročito važna zbog pitanja neodgovornosti kazališne zajednice u Hrvatskoj. U kazalištu se, osim u nekim predstavama izvan institucija, nikad nije formirao antiratni diskurs, čak ni kad je Hrvatska započela agresiju na Bosnu i Hercegovinu, kad smo svi znali što se događa u Pakračkoj poljani ili Osijeku ili u Lori i zapadnoj Hercegovini. Pitanje neodgovornosti kontinuirano nas zaokuplja pa pokušavamo kazališnu zajednicu neprekidno suočavati s njim”, govori Frljić koji pojašnjava zašto je toliko važno govoriti o Aleksandri Zec.

“U tom slučaju napravljeno je sve da počinitelji zločina ne budu na pravi način izvedeni pred lice pravde. Pokazuje se da je postojala jedna vrsta političkog pokroviteljstva, već iz toga što je Siniša Rimac kasnije postao tjelohranitelj Gojka Šuška, tadašnjeg ministra obrane. Dakle, čovjek s takvom biografijom, koji je bio upleten u jedan takav zločin, dolazi na takvu poziciju”, upozorava redatelj Frljić.

ON JE NA DUŽNOST INTENDANTA RIJEČKOG HNK STUPIO ‘’naslijedivši’′ veliko dugovanje prethodne uprave. Kako kaže Blažević, riječ je o dugu u iznosu od 4,2 milijuna kuna, od čega je otprilike 1,2 milijuna kuna bio iznos neevidentiranog duga po obavezama iz ugovora o autorskom djelu. Već su ga počeli sanirati, a očekuju i da će oni koji su odgovorni za takvo stanje biti sankcionirani. “Mislim da je neprihvatljivo tako se odnositi prema novcu poreznih obveznika, od kojih mnogi ne mogu sebi priuštiti ni kazališnu ulaznicu”, kaže Frljić.

Kako pojašnjava Blažević, riječki gradonačelnik Vojko Obersnel nekoliko puta je poručio da će do kraja njihova mandata sanirati naslijeđeni dug. Jedan dio je već saniran, a dio su pokrili iz vlastitih sredstava, zahvaljujući povećanju broja pretplatnika i prihoda iz slobodne prodaje, kao i zadržavanju dosadašnjih te dolasku mnogih novih sponzora.

“To se događa unatoč kampanji koju je tzv. Urbana desnica vodila protiv nas, slala pisma sponzorima i upozoravala ih da otkažu suradnju našem kazalištu. Važni su pokazatelji dobrog poslovanja, prije nego što uopće dođemo do umjetničkog rada i njegove vrijednosti, a prihodi od prodaje ulaznica rastu. Naše ključne predstave u pravilu su rasprodane. Isto tako, u Rijeku smo doveli ili vratili umjetnike velikih međunarodnih karijera. Dunja Vejzović, jedna od naših najvećih opernih pjevačica svih vremena, upravo se u Rijeci odlučila vratiti na opernu scenu u predstavi INFERNO, a njezina studentica Diana Haller, mlada pjevačica strelovitog uspona na međunarodnoj sceni, inače Riječanka, debitirala je u rodnome gradu već u našoj prvoj sezoni. Pridružio nam se i Giorgio Surian, i to kao naš novi nacionalni prvak u opernom ansamblu, a vratio se i Robert Kolar kao prvak Opere. Uspjeli smo obnoviti solistički ansambl u Operi perspektivnim mladim pjevačima, a u sljedećoj sezoni čeka nas obnova ansambla Hrvatske drame. Dvoje glumaca odlazi u mirovinu, Igor Kovač je prešao u Gavellu, a Alen Liverić odlazi 1. siječnja 2016. u Zadar”, kaže Marin Blažević. Optužbe nekih da ‘’guraju’′ samo svoje produkcije, a zanemaruju sve druge, Blažević smatra zlobnima i kaže da je netočno da se na Riječkim ljetnim noćima premijerno prikazuje samo njihova ‘’Trilogija’’.

OLIVER FRLJIĆ I MARIN BLAŽEVIĆ FOTO: Saša Zinaja
OLIVER FRLJIĆ I MARIN BLAŽEVIĆ
FOTO: Saša Zinaja

“U dramskom dijelu programa izvodimo novu premijeru ‘Trafika’, obnavljamo ‘Ćelavu pjevačicu’ HKD-a s legendama riječkog glumišta Nenadom Šegvićem, Zrinkom Kolak Fabijan i Editom Karađole; Boris Dežulović i Predrag Lucić izvode sit down komediju ‘Melodije hrvatskog glupišta’, a gostuju i dvije predstave njemačkih kazališnih skupina – ‘Radnice’ prema tekstu Gorana Ferčeca i koreodrama Nade Kokotović ‘Rukeli’. Na Ljetnoj pozornici u Opatiji prikazujemo novom prostoru prilagođene verzije naših hit baleta ‘Šeherezada & Carmen’, a potom se vraća naš glavni gost dirigent Ville Matvejeff koji ravna izvedbama baleta pa opere Manuela de Falle, ‘El amor brujo’ i ‘La vida breve’. U posljednjem tjednu Riječkih ljetnih noći inauguriramo Međunarodno natjecanje mladih pjevača nazvano po opernoj divi Zinki Kunc Milanov. To su samo neki od naslova. Ponuda nikad nije bila raznovrsnija i dostupnija. Festival otvaramo koncertom filmske glazbe Johna Williamsa ‘Od Jurskog parka do Ratova zvijezda’, a ulaz je slobodan”, objašnjava Blažević, dok Frljić dodaje da fokus nije na dramskom programu, nego ravnopravno i filmskom, performerskom, lutkarskom i glazbenom. Pojašnjava zašto su odlučili izvesti i performans “Otkaz Frljiću i Blaževiću”, kojim će otvoriti festival.

“Postoji slična praksa u Njemačkoj, kad turski novinari čitaju razne islamofobne komentare s društvenih mreža. To se zove ‘hate poetry’ ili poezija mržnje. Činilo nam se da i u našem kontekstu treba ukazati na šovinizam koji kola kanalizacijom društvenih mreža. Ovdje nije riječ samo o anonimnim komentarima. Tu su i ljudi koji imaju određenu vidljivost u javnosti – govorimo o Snježani Banović, Vitomiri Lončar, Darku Gašparoviću, Igoru Žicu, Aljoši Babiću i sličnima – koji bez zadrške participiraju u kontekstu koji otvoreno promiče govor mržnje. Riječ je o Facebook grupi ‘Otkaz Frljiću i Blaževiću – za dignitet HNK’. Kad se već u ovoj zemlji govor mržnje može prakticirati bez ikakvih sankcija, onda želimo barem prokazati one koji u njemu sudjeluju bez imalo srama”, kaže Frljić. Teatrolog Blažević smatra da nije sporno da bilo tko, a posebno oni koji su po nekim kompetencijama za to sposobni, zaista i komentira njihov rad.

“KAD BI NETKO OD NJIH U RIJEČKOM KAZALIŠTU poželio organizirati okrugli stol, raspravu ili simpozij koji bi se kritički i argumentirano bavio onime što mi radimo, rado bismo im ustupili prostor i termin. Problem je u tome što se čak i osobe koje imaju pristup javnim glasilima i diče se nekom razinom znanja i kompetencije, potvrđenom barem u lokalnim okvirima, poput Snježane Banović ili Darka Gašparovića, odjednom spuštaju na razinu impresija i ‘lajkanja’ na smetlištu Facebooka pa tako participiraju u histeriji kritike koja zazire od elaboracije u diskursu struke ili barem oštre novinske polemike te umjesto kreativnog sukoba mišljenja i stavova, zapravo samo raspiruje govor mržnje”, jasan je Blažević. Iako je i Frljić načelno za svaku kritiku ako je argumentirana, smatra da u polazištu kritike ne može biti nečije porijeklo ili mjesto rođenja, kao što je to bio slučaj s njim koji dolazi iz Travnika. Takve i slične situacije u Hrvatskoj su normalne jer je društvo suštinski ksenofobično.

“Temeljni je problem u Hrvatskoj, parafrazirat ću Srđu Popovića, taj što se hrvatska službena politika nikad nije iskreno suočila s ratnim zločinima počinjenim po njenom nalogu ili u njezino ime. Ali je zato kontinuiran proces autoviktimizacije kojim se prikrivala legalizirana pljačka društvenog vlasništva u provedbi zna se koga. To je naslijeđe s kojim se Hrvatska mora nositi. Naravno, u situaciji u kojoj se poticao nacionalizam i gdje nikad nisu razriješeni vlasnički odnosi i način na koji su pojedinci akumulirali svoj prvi kapital, lako je manipulirati ljudima. Ne mogu vjerovati koje se gluposti u tom kontekstu serviraju kao nekakve relevantne teme, primjerice, gdje će se dogoditi proslava 20. obljetnice Oluje. Umjesto borbe s utvarama Jugoslavije, branitelji bi trebali ustati upravo protiv HDZ-a koji ih je poslao u rat, a zemlju u koju se toliko kune, temeljito opljačkao”, govori Frljić. Kaže da je aktualna vlada pokazala, nažalost, da nema snage i odlučnosti te je napravila je previše ustupaka. Naročito se to vidi, smatra, u slučaju ‘’šatoraša’’.

“SMATRAM DA PREMIJER ZORAN MILANOVIĆ I MINISTAR BRANITELJA PREDRAG MATIĆ nisu trebali nakon svega sjesti za stol sa šatorašima. Ispada da svatko od nas može izaći na ulicu, naoružati se plinskim bocama i ne znam čime sve ne i tako natjerati vladu da ga prihvati kao politički subjekt. Policija je trebala ući u crkvu na Markovom trgu i pohapsiti ih, kako bi se ponašala u svakoj drugoj sličnoj situaciji. Ono što se dogodilo treba nazvati pravim imenom – to je bio pokušaj državnog udara”, otvoreno kaže umjetnik kojeg često zbog njegovih izjava nazivaju kontroverznim.

Predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, koja dolazi na svečanu sjednicu Gradskog vijeća koja se održava u dvorani riječkog kazališta, neće dočekati ni Frljić ni Blažević, nego u ime HNK njihovi zamjenici.

“Razlog je i taj što riječki HDZ, predvođen izvjesnim Hrvojem Burićem, već mjesecima uz potporu bivšeg intendanata riječkog kazališta Bojana Šobera, a odnedavno i još jednog riječkog konzervativnog intendanta Darka Gašparovića, najavljuje da su nam odbrojani dani i da će dolaskom HDZ-a na vlast započeti naša smjena. U tim okolnostima jasno je da bi se naša, makar i protokolarna, dobrodošlica interpretirala samo kao dodvoravanje s namjerom eventualnog spašavanja naših pozicija, a mi nismo od te vrste. Ako bilo tko misli da nas podzemnim metodama može smijeniti, neka se okani ćorava posla! Mi se doista ničega ne bojimo, pa ni sačekuša kojima nam se prijeti. Kad publika na nogama ispraća glumce u predstavi ‘Hrvatsko glumište’, a pjevače našeg ‘Don Giovannija’ dočekuje ovacijama kao da su olimpijski pobjednici, nama je jasno da je slobodoumna riječka većina na našoj strani”, poručuje Blažević. Intendant HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci kaže da mu je kao slobodnom građaninu ove zemlje neprihvatljivo dočekati predsjednicu.

“To mislim zato što nije predsjednica svih građana, što je vrlo jasno iz njezinih prvih sto i nešto dana. Ona zastupa interese isključivo jedne partije. Dok se to ne promijeni, a ne vidim da će se to u njenom mandatu dogoditi, nemam razloga da je osobno dočekam u riječkom kazalištu jer svoju trenutačnu funkciju ne smatram bitnijom od svojih građanskih prava”, kaže Frljić, a Blažević se nadovezao da će Kolindu Grabar-Kitarović i Karamarka vrlo rado dočekati na izvedbama njihove “Trilogije o hrvatskom fašizmu”.

Frljić je za Nacional izrekao svoje mišljenje o HDZ-u i rekao da ga je Ivica Račan najtočnije opisao, kad je rekao da je to stranka opasnih namjera.

“To je zločinačka organizacija koja je velikosrpsku agresiju na Hrvatsku nastavila u miru legalizacijom pljačke u procesu privatizacije i još sve to iskoristila kao alibi. Ubili su značajan broj ljudi u ovoj zemlji, ne metkom u glavu ili granatom, nego svojom politikom. Mislim da se nakon svih onih afera koje su bile otkrivene, ta stranka trebala samoukinuti. Međutim, ona se vratila ojačana i provodi proces retuđmanizacije, što god to značilo, pa čak već zagovara verbalni delikt. Dakle, čuli smo Karamarka i suca Ivana Turudića koji žele odrediti što se i kako u javnom prostoru smije govoriti o Domovinskom ratu. Sprema nam se agresija na zdrav razum i temeljna ljudska prava kao što je sloboda govora”, zgranut je Frljić.

I on je kao redatelj doživio cenzuru, kad je Milan Štrljić zabranio izvođenje predstave “Bakhe’′ 2008. na Splitskom ljetu, a osvrnuo se na dva nedavna slučaja cenzure u Hrvatskoj – zabrane pa ponovne dozvole izvođenja “Elementarnih čestica” na Dubrovačkim ljetnim igrama te ‘’skidanja’′ nekolicine slika dvojice ruskih umjetnika na izložbi u Zadru jer su prikazivali Osamu bin Ladena.

“TO JE NAJOBIČNIJA FARSA! DUBROVAČKO-NERETVANSKI ŽUPAN Nikola Dobroslavić vodi kampanju kojom se pokušava na svakoj fronti što više potencirati prividan ideološki sukob. Ne znam o kakvom je ideološkom sukobu riječ u slučaju HDZ-a, kad je toliko članova bivšeg Saveza komunista prešlo u tu stranku. Oni bi, dakle, trebali najprije sebe lustrirati, pa onda voditi riječ o bilo čemu drugom. Ovo je dio te šire strategije, naravno da je i kultura polje ideološke borbe, nemojmo se praviti da kultura živi u ideološkom ili političkom vakuumu. Tu se također transponira ideološki sukob koji postoji u društvu. Dobroslavić je iskoristio dubrovačke muslimane da bi se obračunavao s političkim neistomišljenicima. Sačuvaj me, bože, HDZ-a koji se brine o interesima muslimana. Jer da su ih zanimali ti interesi, ne bi sponzorirali paradržavnu tvorevinu u BiH koja je otvarala logore za te iste muslimane, uništavala istočni Mostar ili ubijali, pa zatim palili ljude u Ahmićima, pri čemu je stradala i jedna tromjesečna beba”, kaže Frljić.

Blažević dodaje da je takav pokušaj intervencije u umjetničke slobode u Dubrovniku i u Zadru nešto što se u Rijeci ne može dogoditi, barem dok je u Gradu trenutačna politička konstelacija.

“Ta šovinistička manjina koja svako toliko proviri iz riječke kanalizacije, neka to i dalje čini, neka prijeti – telefonom, postovima, pismima, e-mailom. Zbog njih smo nekoliko puta bili prisiljeni u pomoć pozvati policiju i povećati mjere sigurnosti u kazalištu, prije svega zbog naših zaposlenika i publike. Takvu agresiju na slobodu govora, pa onda i umjetničkog izražavanja, otvoreno podržava i groteskni šerif riječkog HDZ-a Hrvoje Burić kada na lokalnom portalu Ajmo Rijeka 23. siječnja izjavljuje da je ‘u strukturi Frljićeve ličnosti razvidno kako je u ranom djetinjstvu seksualno zlostavljan od njemu bliske muške osobe. Dakle, njegovo mentalno zdravlje je ozbiljan problem’. Eto, to je taj HDZ, koji u riječko kazalište zalazi samo na svečanu sjednicu Gradskog vijeća, ali ipak – u nekoj perverznoj inverziji ideoloških pozicija – odjednom doživljava i podršku liberalne intelektualke i aktivistice Snježane Banović, sugovornice portala Ajmo Rijeka i prije i poslije izjave Hrvoja Burića”, rekao je Blažević.

Na pitanje hoće li podnijeti tužbu protiv Burića, Frljić odgovara da ne vjeruje previše hrvatskom sudstvu. “To se najbolje vidi kad se pogleda sastav Ustavnog suda. S druge strane, mislim da bih toj mizernoj egzistenciji koja se odaziva na ime Hrvoje Burić, dao previše na važnosti kada bih poveo sudski postupak protiv njega”, kaže Frljić. Umjetnik se osvrnuo i na sramotnu svastiku na poljudskom travnjaku, koja je osvanula nakon utakmice Hrvatske i Italije i skandalizirala cijeli svijet.

“SVASTIKA NA POLJUDSKOM TRAVNJAKU samo je vanjska manifestacija one svastike koja se odavno urezuje na društveno tkivo u Hrvatskoj, a nabrojat ću samo najnovije svastične manifestacije: relativizacija značaja antifašističke borbe, rehabilitacija NDH u Bleiburgu, nesmetano kršenje cijelog niza zakona od strane šatoraša, razbijanje ćiriličnih ploča… Krajnji cinizam je kad predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, koji se ne tako davno slikao na grobu poglavnika Ante Pavelića, osuđuje takav čin”, rekao je Frljić.

Intendant HNK Ivana pl. Zajca dao je i svoje viđenje hrvatskog kazališta danas.

“Bit ću potpuno iskren i reći da u velikoj većini hrvatsko kazalište nema ozbiljan odnos prema socijalnoj stvarnosti i to je nevjerojatno, kao što je nevjerojatno i što se u institucionalnom kazalištu 90-ih nisu napravile predstave koje bi kritički govorile o ratu. Zanimljivo je ono što danas pokušava raditi Borut Šeparović, ali to je još uvijek pozicija koja nije institucionalna”, ispričao je Frljić.

Njegov blizak suradnik također se osvrnuo na stanje u hrvatskom kazalištu i rekao da u toj zajednici postoje apsurdi koji govore o njezinu žalosnom naporu da ostvari privid relevantnosti na posve pogrešnim postavkama.

“Primjerice, Hrvatsko društvo dramskih umjetnika pozvalo nas je da nominiramo po jednu predstavu svakog ansambla za njihovu nagradu. Zanemarimo nakratko da smo o hrvatskome glumištu rekli što mislimo u predstavi ‘Hrvatsko glumište’. Ne razumijem kako HDDU zamišlja da bismo trebali odabrati, primjerice, samo jednu od četiri operne ili pet dramskih premijera u sezoni? Pa svaka od tih novih predstava ima svoj promišljen razlog zbog kojeg smo je producirali i iznimne umjetnike koji su je stvarali. Što bih sada trebao – nominacijom sugerirati da je naš ‘Oedipus rex’ bolji ili lošiji od ‘Don Giovannija’ koji je bolji ili lošiji od ‘Carmen’, koja je bolja ili lošija od ‘La vida breve’? Ako povjerenstvo HDDU-a doista zanimaju naše predstave, neka ih pogleda sve i odluči samo”, izjasnio se Blažević.

Prisjetio se i nedavne prošlosti te poručio da ne treba zaboraviti kako je to isto Hrvatsko društvo dramskih umjetnika iz svog članstva izbacilo Radu Šerbedžiju početkom 90-ih ili, primjerice, pokušalo onemogućiti rad na predstavi Paola Magellija u koprodukciji s Crnogorskim narodnim pozorištem. Frljić dodaje: “Dakle, tamo je vladao i nastavlja vladati nacionalizam čiji su najistaknutiji predstavnici Anja Šovagović Despot, Joško Ševo i Zlatko Vitez.” Blažević se pita hoće li se HDDU ikad ispričati Miri Furlan i Radi Šerbedžiji, primjerice, zbog svega što im se radilo 1990-ih?

“Ja sam Nagradu hrvatskog glumišta dobio pa mogu reći – ta nagrada je smiješna. Dodjela je, pak, jedan veliki narcisoidni cirkus, a kriteriji su krajnje upitni. Kad vidite sastav žirija, možete otprilike prognozirati tko će biti dobitnik. Ja bih, kad govorimo o nagradama, citirao Godarda koji je rekao ’nagrade su kao hemoroidi, prije ili kasnije svi ih dobiju”, govori Frljić, koji je uz kazališnu režiju diplomirao i religijsku kulturu. S obzirom na to da se o njihovoj predstavi “Hrvatsko glumište” oglasila i Crkva, pitali smo Blaževića da prokomentira nedavnu izjavu Tomislava Karamarka, o tome da je državni vrh trebao biti u Sarajevu kad ga je posjetio papa Franjo.

“MISLIM DA JE UPRAVO PRISTOJNO što se hrvatski politički vrh nije pojavio u Sarajevu. Papa je posjetio nama susjednu državu, dakle – naglasimo – neku drugu državu, ako nekome to još nije jasno. Znači li to ako Papa dođe u posjet Švicarskoj, da bi ga ondje trebala dočekati i Angela Merkel? Što se tiče odnosa kazališta i Crkve i poziva na zabranu predstave ‘Hrvatsko glumište’ koji su svojedobno uputili predstavnici vjerskih zajednica u Rijeci, moram podsjetiti da je kazalište svjetovna, a ne vjerska ustanova. Mi se bavimo umjetničkim, a vjerske ustanove nekim drugim pozivom. To, međutim, ne znači da ne možemo surađivati, pa i na duhovnoj razini. Pokušat ću dogovoriti sastanak s riječkim nadbiskupom msgr. Ivanom Devčićem kako bismo izvidjeli mogućnost da zajedničkim snagama u nadolazećim sezonama izvedemo Bachovu ‘Muku po Ivanu’ i Mahlerovu ‘Auferstehung’ simfoniju. U katedrali Sv. Vida upravo smo izveli Brucknerov ‘Te Deum’, a već za kraj godine planiramo Bachov ‘Magnificat’“, rekao je Blažević.

Komentiraj