Moćne politike, nacionalizam ali i poneka pomirljiva gesta na Olimpijskim igrama u Riju podsjećaju na sukobe koji se vode u svijetu.

Ništa to ne može bolje simbolizirati od izbjegličkog tima koji se natječe pod zastavom Međunarodnog olimpijskog odbora, dok se krvoprolića nastavljaju u zonama sukoba poput Sirije, Sudana i Konga i mnogim drugima.

“Cilj olimpijskih natjecanja jest stavljanje sporta u službu skladnog razvoja čovječanstva i promicanja miroljubivog društva koje se brine za zaštitu ljudskoga dostojanstva”, kaže se u Olimpijskoj povelji.

Međutim, na Olimpijskim igrama odražavaju se sukobi u svijetu.

Rusija i SAD: “Hladni rat” bio je čest naslov u medijima nakon što je američka plivačica Lilly King porazila Juliju Efimovu, sportašicu kojoj je dokazano da je prekršila pravila o dopingu, i tada pokazala prijezir prema Efimovoj. Rusi, čija je olimpijska ekipa uvelike smanjena zbog sustavnog kršenja dopinških pravila koja je država podržavala, dali su sve od sebe da ne pokažu da ih to smeta. Ruska kuća u privatnom klubu u Copacabani demonstrativno je pokazivanje snage.

Rusija i Ukrajina: U jeku napetosti između dviju susjednih zemalja, ukrajinski ministar sporta Igor Šdanov zabranio je sportašima da daju izjave za ruske medije. Zabrana je slijedila nakon što se nekoliko ukrajinskih sportaša u intervjuima žalilo da im nedostaju ruski natjecatelji,. Šdanov je naveo da su ruski državni mediji iskoristili njihove izjave u propagandne svrhe.

Srbija i Kosovo: Stvari su krenule od lošega na gore za Srbiju, kad je teniska zvijezda Novak Đoković za kojeg se očekivalo da će osvojiti zlato, bio eliminiran a Kosovo je u svojem prvom sudjelovanju na Olimpijskim igrama osvojilo zlato u ženskome džudu zahvaljujući Majlindi Kelmendi. Prije igara, srpski ministar sporta Vanja Udovičić izdao je direktivu da srpski sportaši prosvjedno napuste teren ako se bilo koji kosovski sportaš popne na pobjedničko postolje.

Izrael i Egipat: Odnosi između dviju zemalja ostali su problematični unatoč tome što je Egipat prva arapska zemlja koja je priznala Izrael. Egipatski džudaš Islam el Šerabi odbio se rukovati s izraelskim suparnikom Orom Sassonom koji ga je pobijedio.  Publika je reagirala zviždanjem na taj čin kršenja pravila džuda u kojemu je uobičajeno da se suparnici nakon meča rukuju.

Izrael i Libanon: Incident u autobusu, u kojem postoje dvije strane priče o tome što se dogodilo na svečanosti otvorenja. Izraelska verzija je da su članovi libanonskog izaslanstva agresivno spriječili izraelske sportaše da uđu u autobus gdje su već sjedili libanonski sportaši. Libanonska je verzija da je autobus bio rezerviran za Libanonce  a da su Izraelci svejedno  htjeli silom ući u vozilo. Izraelski ministar sporta osudio je ” odvratno i antisemitsko ponašanje” libanonskih sportaša. Glasnogovornik IOC-a Mark Adams kasnije je razgovarao s oba izaslanstva i obje strane su mu izravno objasnile što se dogodilo i bili su zadovoljni. “Ako su oni zadovoljni, i mi smo zadovoljni”, rekao je proglasivši slučaj zatvorenim.

Južna Koreja i Sjeverna Koreja: Za promjenu, trenutak nade u moguće bolje odnose. Južnokorejska gimnastičarka Lee Eun-ju i sjevernokorejska Hong Un-jong susrele su se u prednatjecanju i učinile što čine djevojke posvuda u svijetu – napravile su selfie. Dvije nasmiješene djevojke odaslale su poruku posve drukčiju od onih koje prevladavaju od razdvajanja dviju Koreja 1948. U kratku trenutku postignuto je jedinstvo, upravo ono kojemu i teži olimpijski pokret.