Saša Leković, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, održao je govor o napadima na novinare na tematskoj sjednici saborskog Odbora za medije. Istaknuo je kako je krajnje vrijeme da se o tome u parlamentu razgovara jer su prijetnje smrću, kako kaže, samo korak do stvarnih fizičkih napada.

Govor Saše Lekovića sa sjednice Odbora za medije prenosimo u cijelosti.

“Bilo je krajnje vrijeme da se u parlamentu razgovara o prijetnjama i napadima na novinare. Alarmantna je činjenica da se to događa tek sada, pet godina nakon što je HND priredio Bijelu knjigu o prijetnjama i napadima na novinare od 2000. do 2011. godine te nakon što praktično niti jedan slučaj nije do kraja riješen. Nakon razdoblja koje je obuhvaćeno Bijelom knjigom (a u kojem je, podsjećam, ubijen Ivo Pukanić i teško pretučen Dušan Miljuš, da spomenem samo najdrastičnije slučajeve) broj prijetnji i napada na novinare nije se smanjio. Naprotiv, u posljednje dvije godine dvojica kolega, Domagoj Margetić, a potom i Željko Peratović, teško su pretučeni i preživjeli su samo stjecajem okolnosti.

Novinarki i novinara koji su u posljednjih nekoliko godina dobili prijetnje, uključujući i one smrću, više je desetaka. Samo u posljednjih mjesec dana novinarima je stiglo najmanje pet pisama sa prijetnjama smrću. SMS-ove, telefonske pozive, a pogotovo prijeteće poruke na društvenim mrežama odavno nije moguće brojati.

Korak do fizičkih napada

Napadi na novinare, koji uključuju i prijetnje smrću, samo su korak do stvarnih fizičkih napada koji su se, kao što pokazuju spomenuti slučajevi, već događali – a samo je pitanje dana kada će eskalirati. Kada se u 21. stoljeću u zemlji koja je članica EU drastično poveća broj prijetnji novinarima, kojih je ionako mnogo, te kada počnu fizički napadi, jasno je da je društvo teško bolesno. HND prati što se događa i reagiramo tražeći veći angažman policije i DORH-a.

No, svjesni smo da razina tog angažmana zavisi od političke volje da se jasno kaže kako su napadi na novinare nedopustivi. Te volje u Hrvatskoj do sada očito nije bilo.

Zbog svega što se do sada dogodilo i svakodnevno se događa reći da su napadi na novinare nedopustivi više nije dovoljno. Situacija je postala suviše ozbiljna da bi se odgovorni ljudi mogli zadovoljiti samo šupljim frazama.

Stoga, ukoliko bi današnji skup, koji je rezultat inicijative HND-a da se o ovom velikom i opasnom problemu govori u Hrvatskom saboru, završio samo zaključkom kako su novinari i mediji važni za razvoj demokratskog društva pa su napadi a njih nedopustivi bolje da se nismo niti sastajali.

No, već činjenica da je rasprava matičnog saborskog odbora o ovoj temi ograničena na sat i pol ukazuje na farsu i uobičajeno političko „odrađivanje“.

“Propagandistički provokatori”

Situacija je takva da nitko nema pravo pristajati na „silovanje“ demokracije glumljenjem zabrinutosti, nadajući da ćemo nekim sterilnim  i infantilnim zaključkom tipa prepunim šupljih fraza zadovoljiti proceduru i iskupiti se za dosadašnje i buduće nečinjenje.

Međutim, na djelu imamo ne samo grijeh nečinjenja već  i grijeh činjenja. Naime, i dio političara ne samo da se ne bori protiv napada na novinare nego ih i potiče. Događaji na političkoj sceni, posebno u proteklih godinu dana, maksimalno su radikalizirali javni govor a novinari, kojima je posao da javno govore/pišu o važnim društvenim temama, postali su idealne mete.

Napadačima na novinare u takvim povijesnim okolnostima, u pravilu se pridružuje se i dio „novinara“, koji su zapravo propagandistički provokatori.

Podsjetit ću samo na najdrastičnije primjere. Kada je jedan „novinar“ u TV emisiji upozorio roditelje da paze kada šeću sa djecom Cvjetnim trgom jer postoji mogućnost da iz Pravoslavne crkve istrče koljači najistaknutiji političari nisu osudili taj čin. A kada je Vijeće za elektroničke medije kaznilo emitera te emisije sa tri dana zabrane emitiranja masa od više tisuća ljudi došla je prosvjedovati pred zgradu Agencije za elektroničke medije tvrdeći kako su tom odlukom ugrožen medijske slobode.

Među predvodnicima mase bio je čak i tadašnji potpredsjednik Hrvatskog sabora. Istovremeno dvije braniteljske udruge priopćenjem su lažno optužile HND i mene osobno da smo kaznili „novinara“ koji je upozoravao na pravoslavne koljače na Cvjetnom trgu iako HND niti je tu osobu kaznio niti je za to imao teoretske mogućnosti.

Što je to nego huškanje i poziv na linč? Kao što je poziv na linč javno uručivanje četničke šubare predsjednici Vijeća za elektroničke medije.

Taj „novinar„ čije su „pravo“ na mržnju i huškanje tisuće građana došle braniti pod izlikom da se bore za slobodu medija jedan je od najistaknutijih članova HNiP-a, formalno novinarske udruga a zapravo parapolitičke organizacije što isporučuje laži i politizirane pamflete tvrdeći kako se zalaže za etičke i profesionalne standarde u novinarstvu.

HNiPovi najistaknutiji članovi prednjače u rušenju ugleda novinarske profesije, uključujući i izravne napade na novinare koji se bave svojim poslom. Optužuju HND za izmišljeno ljevičarenje kako bi imali opravdanje za svoje navodno desničarenje. Čak nisu prezali niti od toga da javno pozovu članove HND-a da naprave puč u svojoj udruzi, što je bezobrazluk nezabilježen u povijesti.

Na sve to HND je ukazivao već mnogo puta, javno i sa argumentima. HND jasno i konkretno, javno ukazuje na sve probleme u vezi novinara i medija, uključujući i uvrede, prijetnje i razne vrste pritisaka i napada na novinare. Tako smo uvijek jasno ukazivali i na opasno ponašanje HNiP-ovaca koji potiču netoleranciju i svojim djelovanjem označavaju „mete“ među njima nepodobnima, uključujući i novinare.

Posljednji primjer je tekst potpredsjednika HNiP-a o tome kako (citiram naslov) „hrvatska država potiče nasilje nad medijima i javnosti podupirući stečeno stanje goleme medijske nadmoći antifa manjine“.

Uz to što je tvrdnja lišena svake argumentacije i elementarne logike ujedno sugerira da su u hrvatskom društvu antifašisti u manjini, dakle da je društvo većinski fašističko. A istovremeno taj isti HNiP i njegovi prirepci optužuju HND za nečim dokazanu izdaju nacionalnih interesa, „cinkanju“ Hrvatske međunarodnim organizacijama i slične bedastoće.

Netolerancija i isključivost

Samo te bedastoće nisu niti malo bezazlene kada im u tome pomažu i potiču ih oni političari i druge javne osobe koje zloupotrebljavaju svoj utjecaj kako bi promovirali netoleranciju, isključivost pa i mržnju. Ne treba stoga čuditi kada razni zapjenjeni primitivci, okuraženi takvim ponašanjem, pljuju, vrijeđaju i prijete novinarima, navale na njih šakama i metalnim šipkama ili im odvrću matice na kotačima automobila.

Međunarodne novinarske udruge, kao i ostale organizacije koje se zalažu za medijske slobode, slobodu javnog izražavanja i najviše standarde u javnom komuniciranju zgrožene su ponašanjem HNiP-a, ali i najistaknutijih hrvatskih političara.

To ne smeta, npr. zastupniku da jučer na konferenciji za novinare po tko za koji puta ponovi laž kako je novinarka Hine dobila otkaz zbog navodnog otkrivanja nepostojeće cenzure te također širi laž kako je novinarka koju je HND opomenuo zbog profesionalnog propusta zapravo vrhunska profesionalka koja će morati tražiti zaštitu međunarodnih institucija jer ju HND ne želi zaštititi.
Ako i to nije huškanje – što jest?

Te izmišljene slučajeve dotični gospodin navodi kao krunske dokaze kako su hrvatski mediji u  “smrtnoj opasnosti od politizacije, cenzure i medijske blokade“, te…već pogađate… „nametanja propale ideologije“.

Bez obzira na sve laži i huškanja protiv HND-a i svih koji se zalažu za najviše etičke i profesionalne standarde u novinarstvu, ali i javnom komuniciranju uopće, mi uporno i sa argumentima, upozoravamo kamo takvo ponašanje vodi. I činit ćemo to i dalje, bez obzira na sve uvrede, prijetnje i napade.

Naše ocjene ugrožavanja novinara pa time i medijskih sloboda te slobode javnog izražavanja u Hrvatskoj potvrdila su međunarodna misija najistaknutijih novinarskih organizacije i organizacija koje se bave zaštitom medijskih sloboda,  Povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe, te ugledni strani mediji.

No, vodeći hrvatski političari ignoriraju naše i međunarodne kritike ili šalju poruke tipa „dobili ste što ste tražili“. Današnja oporba je svojom šutnjom (kao i ponašanjem u vremenu dok je bila na vlasti) također doprinijela tome da je u posljednjih godinu dana Hrvatska postala jedna od nekoliko „zemalja slučajeva“  u EU kada je riječ o pritisku na novinare.

Pritom je HND glasnik loših vijesti, a kao što je iz povijesti dobro poznato, lakše je ubiti glasnika loših vijesti (pa i doslovno) nego se baviti odgovorno svojim poslom i onemogućiti da za loše vijesti uopće bude potrebe.

Ali čemu se čuditi kada je na inauguraciju predsjednice Republike kao počasni gost bio pozvan „novinar“ koji je notorni manipulator, promicatelj ustaštva i medijski egzekutor.

A kad još takvog „novinara“ javno podrže razni visoki državni dužnosnici gostujući u njegovim huškačkim emisijama, laskajući mu pritom, poput jednoga od sada bivših ministara, da je prosvjetitelj enciklopedijskog znanja, što drugo očekivati od primitivne rulje nego ono što se i događa pravim novinarima koji tako postaju „izdajice, mrzitelji svega hrvatskog, udbaši i četnici“.

Ne mislim da sam išta važniji od bilo kojega drugog novinara i ne spominjem svoj slučaj da bih od sebe pravio žrtvu, jer sam svjesno odlučio raditi posao koji trenutno radim u HND-u, znajući da ću biti „na streljani“, kao simbol svega mrskoga onima koji ne mogu podnijeti da se novinarska udruga sa 2400 članova bavi onim što joj je profesionalna obaveza.

Međutim, mislim da je indikativno slijedeće: u godinu  i pol dana od kada sam predsjednik HND-a dobio sam stostruko više uvreda i prijetnji (uključujući i prijetnje smrću) nego za 37 godina godina novinarskog posla iako sam se bavio i još se bavim vrlo osjetljivim temama poput organiziranog kriminala.

Nedavni pokušaj ubojstva

Kao što znate (iako mnogi to pokušavaju relativizirati) nedavno sam preživio pokušaj ubojstva. Ili kako bi to rekla osoba uvijek spremna za smijeh i pošalice… pokušao sam skrenuti pozornost javnosti sa komunističkih zločina… Istina, još nije objavljen rezultat vještačenja moga auta po nalogu DORH-a iako je vještačenje napravljeno prije gotovo tri tjedna. Ja znam kakav je rezultat toga vještačenja jer sam, u skladu sa zakonom, vještačenju prisustvovao, ali – također slijedom zakona – ne smijem o tome javno govoriti prije objave rezultata.

No, nisam ja ovdje najvažniji niti se smije dopustiti da se ono što se meni dogodilo iskoristi kao izlika za političku predstavu i opet nastavi po starom.

Sinoć, na obilježavanje 20. obljetnice prosvjeda kojim je spriječeno gašenje Radija 101, došao je i novi premijer, gospodin Andrej Plenković, i rekao da će njegova Vlada biti posvećena slobodi medija i javnog izražavanja. To je odlična poruka i nadam se da će obećanje biti ispunjeno.

Pozivam stoga novinare da policiji predaju sve dokaze o prijetnjama koje su do sada dobili kao i onima koje će dobivati ubuduće, a policiju i DORH da postupaju i po službenoj dužnosti u slučajevima u kojima je to moguće, ne čekajući posebne prijave.

HND će i dalje raditi oni što mu je posao – boriti se za poštivanje etičkih  i profesionalnih kriterija u novinarstvu i štititi sve novinare koji se bore za slobodu javnog izražavanja u javnom interesu.

Zaštita od prijetnji i napada

Od policije, DORH-a i pravosuđa očekujemo da zaštite novinare od prijetnji i napada maksimalno odgovorno obavljajući svoj posao a od političara da osiguraju uvjete za efikasnost nadležnih institucija. A političari će to između ostaloga učiniti tako da jasno i bez fige u džepu podržavaju odgovorno ponašanje novinara i ostalih medijskih profesionalaca, ne samo deklarativno nego i stvarno, umjesto što ignoriraju prijetnje i napade na novinare, koristeći istovremeno „novinare“ za ispunjenje svojih političkih ciljeva i ambicija.

Posebna je odgovornost političara za konačno oslobađanje javnog medijskog servisa od dnevnopolitičke stege. Prestanite tretirati HRT kao postizborni ratni plijen. Nitko vam nije dao to pravo.

I na kraju bih vam ispričao kratku ali poučnu priču. Točno kada sam izlazio iz stana krećući na aerodrom, 6. studenoga u 4:51 stigla mi je prijeteća SMS poruka (koja je bila neizravna, ali vrlo jasna prijetnja smrću). Kasnije toga dana dobio sam i drugu – ovaj puta sa „popisom za likvidaciju“.

Prijavio sam to policiji. Kao što sam i očekivao, u policiji rekli da ne mogu utvrditi vlasnika/korisnika tog broja mobitela jer su porukestigle sa prepaid broja.

U nedjelju, 20. studenoga, dobio sam sa istog broja i treću prijeteću poruku: BIT ĆE UBIJENIH ZBOG IZDAJE pa, uz epitet „četnici“ slijedi nekoliko imena. Moje je na vrhu popisa.
PRIJETNJE SU POSKANE SA SLIJEDEĆEG BROJA: 098-9704-456″, zaključio je Leković.

Komentiraj

FOTO:FaH
PODIJELI
NACIONAL je već 20 godina najutjecajniji politički tjednik u Hrvatskoj.