Bivši slovenski predsjednik Milan Kučan izjavio je u nedjelju u razgovoru za Slovensku televiziju da odgovorni političari u odsutnim trenucima moraju preuzeti odgovornost ne samo za sebe nego i narod kojega predstavljaju, te da se tako ponašao i kao predsjednik slovenskog Saveza komunista u godinama pred raspad Jugoslavije, kada je dugo i uporno razgovarao s pučistički raspoloženim vodstvom tadašnje JNA, što mnogi u Sloveniji među disidentskim krugovima nisu razumjeli.

“Ono što je slovensko partijsko vodstvo natjeralo da naćuli uši bila je izjava vojnog vodstva da će oni srediti situacju ako to nije u stanju učiniti partija. Veljko Kadijević (tadašnji ministar obrane SFRJ) jednom mi je rekao da se oni ne bave pijunima nego onima koji stoje iza njih”, kazao je Kučan u razgovoru povodom autorizirane biografije koju je nedavno objavio povjesničar i Kučanov prijatelj Božo Repe.
Prema Kučanovim su se riječima nakon smrti Tita JNA i njeno vodstvo osjećali ugroženima jer su imali privilegiran položaj u tadašnjem društvu i političkom sistemu, a smatrali su da demokratski procesi koji su se osjećali taj položaj ugrožavaju, a uz to nisu priznavali kolektivno predsjedništvo nastalo nakon Tita kao svog vrhovnog zapovjednika.
Smetale su im i republičke teritorijalne obrane i republičke partijske organizacije, a tadašnja je armija s pravom pretpostavljala da iza tzv. napada na JNA i njenih pokušaja da zaustavi demokratske procese u Sloveniji stoji jedinstveno slovensko partijsko rukovodstvo, a ne nastajajuće udruge civilnog društva ili tjednik “Mladina”, prisjetio  se Kučan koji je nakon stvaranja Slovenije bio izabrani predsjednik države u dva mandata, od 1992. do 2002. godine.
Kučan se u razgovoru složio s tvrdnjom svog biografa da je njegova politička taktika u to vrijeme bila “dva koraka naprijed, jedan korak natrag” kako bi spriječio da JNA smjenom slovenskog partijskog rukovodstva zaustavi političke procese u Sloveniji, te da je morao taktički djelovati i u slučaju suđenja publicistima “Mladine” pred vojnim sudom tadašnje JNA u Ljubljani, što mu se tada zbog nerazumijevanja mentaliteta JNA i stvarne političke situacije i mogućih prijetnji zamjeralo.
Kučan tvrdi da je sve to činio kako bi spasio demokratske procese i dolazeće osamostaljenje Slovenije, što je postalo neizbježno kad je JNA stvorila spregu sa Slobodanom Miloševićem kao eksponentom snaga koje su stajale iza Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), s čijim se ciljevima JNA onda identificirala jer je u njima vidjela garanta za održanje svojih pozicija i interesa.
Tvrdnju da je kao političar djelovao u interesu naroda Kučan je obrazložio i stanjem kad je u tada kolektivnom predsjedništvu Slovenije u lipnju 1991. godine trebalo odlučiti da li na intervenciju JNA pružiti oružani odgovor.
Tada su drugi članovi predsjedništva dugo šutjeli, čekajući što će reći Kučan, svjesni da se radi o sudbonosnoj odluci, ispričao je bivši slovenski predsjednik.
S jakim aluzijama na čelnika sadašnje oporbe i bivšeg premijera Janeza Janšu, Kučan je kazao da bi bilo korisno za Sloveniju ali i druge zemlje u regiji ispitati afere oko trgovanja oružjem iz početnih godina rata na području bivše Jugoslavije iako je u međuvremenu došlo do sudskog zastarjevanja tih predmeta, te odbacio teze da iz pozadine preko svojih financijskih i političkih veza i danas vlada Slovenijom iako je u mirovinu službeno otišao još 2002. godine.
“Ne sumnjam da politički klanovi i mreže postoje, ali nisam ja taj koji iza njih stoji”, kazao je Kučan, dodavši da bi u Sloveniji stanje bilo mnogo bolje nego što jest kad bi političko i financijsko djelovanje političara bilo tako transparentno kao što je njegovo.
“Ono što me brine je mogućnost nastanka društva u kojem će takve teorije prihvatiti i neki pametni ljudi. Nisam među onima koji smatraju da je u politici dopušteno koristiti sva sredstva”, kazao je Milan Kučan.

Komentiraj

FOTO:FaH
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.